Ako je šećer loš za nas, zašto ga unosimo kroz voće?

Svakodnevno čujemo od brojnih zdravstvenih organizacija i stručnih osoba da bismo trebali unositi manje šećera, ali i jesti više voća. Sve vrste šećera nam daju istu količinu kalorija, bilo da su iz voća ili nekog pića. Šećer u hrani i piću dolazi iz različitih oblika.

Molekule šećera se dijele na monosaharide (jednostavne molekule šećera – glukoza i fruktoza), i disaharide (kompleksnije strukture – sukroza i laktoza).

Voće sadrži prirodne šećere, koji su mješavina sukroze, fruktoze i glukoze. Fruktoza je jedino štetna u velikim količinama, i to ne kada dolazi iz voća. Bilo bi veoma teško unijeti prevelike količine fruktoze kroz voće. Lakše je konzumirati preveliku količinu šećera kroz hranu i piće koja sadrži prerađene šećere.

„Slobodni šećeri“  uključuju iste šećere (fruktoza, glukoza i sukroza), ali u ovom slučaju se izbacuju iz prirodno nastalog izvora. Pretjeranom konzumacijom šećera dolazi do propadanja zuba i nezdrave težine, a radi se o “slobodnim šećerima” koji dolaze iz prerađene hrane. Stoga se preporučuje dnevni unos šećera na ne više od 10 posto ukupnih dnevnih kalorija. Hrana koja je bogata ovim šećerima (sokovi, biskviti) je često visokokalorična i ima malu nutritivnu vrijednost.

Za razliku od mnoge hrane koja ima visok nivo šećera, voće je upakovano i sa mnogobrojnim nutrijentima koji nam pomažu u održavanju balansirane ishrane za dobro zdravlje.

Za početak, voće je odličan izvor vlakana, a svi znamo da unosom vlakana štitimo našu probavu. Vlakna u voću, koja su odsutna kod prerađene hrane, nas mogu činiti sitijim, što znači da će utjecati na količinu obroka koju pojedemo. Voće je, pored vlakana, dobar izvor kalija, koji pomaže u smanjenju krvnog pritiska, i flavonoida, koji smanjuju rizik za srčane bolesti.

Facebook komentari