Anemija kod žena

Autor: Dr Nina Tiršo, specijalista ginekologije i akušerstva

Anemija je stanje nedostatka dovoljnog broja zdravih eritrocita koji u tkiva nose kisik neophodan za njihovo pravilno funkcioniranje. Ona predstavlja manjak hemoglobina u eritrocitima, ispod 11 g/ dL u trudnoći. Uzrok toga može biti nedovoljna proizvodnja ili pojačan gubitak ili uništavanje tih stanica u organizmu. To stanje može biti prolazno ili trajno, u rasponu od blažih do teških oblika i dok se jednim dijelom može prevenirati pravilnom prehranom i suplementima, u nekim situacijama zahtijeva ozbiljniji medicinski tretman.

Riziko faktori za nastanak anemije

Povišen rizik od nastanka anemije imaju osobe koje ishranom ne unose dovoljno vitamina i minerala, osobe starije od 65 godina te hronični bolesnici (maligna bolest, dijabetes, bubrežna bolest, želučani ulkus) kao i osobe sa poremećajem rada tankog crijeva (celijakija, Crohnova bolest), žene reproduktivne dobi (zbog cikličnog gubitka krvi menstruacijom) i trudnice, a neke anemije se i nasljeđuju (talasemija, anemija srpastih stanica). Najčešći simptomi anemije su slabost, vrtoglavica, glavobolja, razdražljivost, bljedoća (posebno desni, kapci, ispod noktiju), lupanje srca, kratak dah, ranice u ustima ili na jeziku, osjećaj hladnoće u nogama i rukama. Prvi korak u dijagnostici anemija čini klasičan pregled krvne slike iz uzorka krvi i razmaza periferne krvi. Dopunskom dijagnostikom nastoji se otkriti osnovna bolest i poremećaji koji su doveli do anemije (ginekološki pregled, gastroenterološke pretrage, dodatne hematološke, biohemijske, koagulacijske i citološke pretrage i slično).

Za pravilnost procesa stvaranja crvenih krvnih zrnaca (eritropoeze) neophodna su tri ključna gradivna elementa: folati (vitamin B9), kobalamin (vitamin B12) i željezo.

Folna kiselina i vitamin B12

Važno je razumjeti da je u procesu eritropoeze ključna reakcija za koju je neophodno prisustvo folata i vitamina B12 kada se, u nedostatku folata ili vitamina B12 može razviti anemija. Folati su zajednički naziv za nekoliko srodnih supstanci na bazi folne kiseline. Pripadaju grupi kompleksa vitamina B, odnosno vitamin B9, a izoliran je 1940. godine iz lista špinata (lat. folium = list). Organizam ne može sintetizirati folate, tako da spadaju u esencijalne vitamine i ovise o dnevnom unosu. Folna kiselina je sintetski preparat koji je dostupan u formi lijeka ili suplementa. I folati i folna kiselina u organizmu prolaze iste reakcije promjene L-melitfolata.

Doziranje folne kiseline

Prema američkim smjernicama, za održavanje normalnog zdravlja preporučeni dnevni unos za folnu kiselinu je za djecu do 0,4 mg, odrasle 0,4 mg, trudnice – 0,6 mg, dojilje – 0,5 mg. Istraživanja iz 60-tih godina prošlog stoljeća uspjela su dokazati vezu između nedostatka folata kod žena i defekata u razvoju neuralne cijevi fetusa, s posljedičnom anencefalijom i spinom bifidom kao najčešćim poremećajima razvoja mozga i kičmenog stuba kod beba. Od tada je u upotrebu ušla suplementacija folnom kiselinom u prvim sedmicama trudnoće, kao i preventivna suplementacija u vrijeme prije začeća zbog dokazanog smanjenja rizika od defekata neuralne cijevi kod potomstva.

Tako preporučena doza za žene povišenog rizika (pozitivna lična ili porodična anamneza za defekte neuralne cijevi ili prethodno rođeno dijete s defektom neuralne cijevi ili terapija antiepilepticima, zatim prethodna primjena oralnih kontraceptiva, žene koje su prije trudnoće imale slabo kontrolisanu šećernu bolest i bile na terapiji antidijabetičkim lijekom metforminom, žene sa Kronovom bolešću na terapiji sulfasalazinom, žene sa celijakijom, žene pušači – uključujući i pasivne pušače, žene koje su gojazne) iznosi pet miligrama folne kiseline, dok je za sve druge žene reproduktivne dobi preporuka 0,4 do 1,0 mg folne kiseline dnevno, najmanje tri mjeseca prije trudnoće, tokom trudnoće i po porodu.
Bitno je znati da se folna kiselina u dodacima prehrani nalazi u dozama od 400 do 800 μg, dok preparati koji sadrže dozu od pet miligrama spadaju u lijekove.

Folna kiselina može prikriti nedostatak vitamina B12

Važno je napomenuti da dugotrajnom upotrebom folne kiseline može doći do maskiranja potencijalnog deficita vitamina B12 što može biti loše za nerve. Zato se preporučuje da se ova dva vitamina koriste u kombinaciji, tim prije jer je B12 vitamin zadužen za stvaranje aktivnog oblika folne kiseline (tetrahidrofolata). Nedostatak folne kiseline, osim anemije i malformacija ploda, može biti i znak degenerativnih bolesti nervnog sistema (Parkinsonova ili Alzheimerova bolest), može povećati rizik za nastanak osteoporoze, zbog povećanja koncentracije homocisteina raste rizik od bolesti krvnih sudova, moždanog i srčanog udara, a uzrokuje i stanja poput trombofilije, preeklampsije i depresije (manjak serotonina).

Posljedice nedostatka Vitamina B9 i B12

Nedostatak vitamina B9 i B12 uzrokuju smanjenje količine DNK, što dovodi do poremećaja sazrijevanja jedra i diobe stanica u procesu nastanka eritrocita. Zbog nemogućnosti brze proliferacije i sazrijevanja eritrocita, u koštanoj srži nastaju eritrociti koji su veći od normalnih (tzv. makrociti), nešto poremećenog oblika i istanjene stanične membrane, pa u cirkulirajućoj krvi dolazi do pucanja membrane eritrocita, manjka eritrocita i nastanka anemije koja se naziva megaloblastna.

Željezoneželjeni efekti terapije i doziranje

Tokom nadoknade željeza u terapiji anemije, na početku terapije česti su neželjeni efekti tipa nadutosti, mučnine, opstipacije, bola u trbuhu, tamne stolice. Njih izbjegavamo manjim dozama željeza, uzimanjem sirupa ili tableta za žvakanje uz prirodne voćne sokove od cvekle, borovnice, kupine ili višnje, jedan do dva decilitra svaki drugi dan. Za dobru resorpciju željeza potreban je vitamin C, pa je optimalna dnevna doza 50 do 100 mg elementarnog željeza uz 500 mg vitamina C (npr. CVit®). Preparati željeza danas se rijetko primjenjuju u injekcijama kako bi se izbjegli teži neželjeni efekti i komplikacije takve primjene.

Facebook komentari