Bol u kuku

Autor: dr Mario Gučanin – Gazibarić, specijalista hirurgije

Bol u kuku je vrlo učestao patološki entitet, čest razlog javljanja pacijenata u primarnu praksu, nešto češći u odrasloj nego u dječijoj i mladalačkoj populaciji. Vrlo često se bol može prenijeti distalno na susjedne zglobove, kao što su koljeni i skočni zglob. 

Gradacija bola svih skala je ovisna o patološkom entitetu o kojem se radi. U koksartrozi vrlo često se bol javlja obostrano i vrlo često je udružen s gonartrozom, pa se isti bol javlja i u koljenima. Radikularni bol se širi duž čitave noge, a vrlo često polazi iz kuka pa pacijenti imaju utisak da se radi o oboljelom kuku. 

U juvenilnom (mladalačkom) artritisu, uz bol se može javiti čak i crvenilo kože na oboljeloj strani. Bol koji se javlja u femoro-acetabularnom impingement (FAI) sindromu (tzv. sindrom sraza u kuku) vrlo često je povezan s aktivnošću pa se bol smiri u mirovanju, a prilikom pokreta u zglobu kuka se intenzivira. Oko 30 posto populacije starije od 65 godina ima bol u kuku što govori koliko je rasprostranjena ova pojava. 

Najčešći uzroci bolova u kuku

Najčešći uzroci javljanja bola u kuku u dječijoj i adolescentnoj patologiji su displazija kuka, akutni tranzitorni sinovitis kuka, nespecifični bakterijski artritis kuka, Legg Calve-Perthesova bolest i epifizioliza glavice femura, dok se među najčešćim uzrocima u adultnoj populaciji radi o koksartrozi, FAI sindromu te traumi kuka s povredama koštano-zglobnog sistema. Nešto rjeđi uzroci pojave bola u kuku su infekcije u području kuka. Bol u kuku se može javiti uslijed oboljenja u neuromišićnoj sinapsi i neuroloških oboljenja kao što su hernija vertebralnog diska, radikulopatija, ishialgija itd. 

U etiopatogenezi vrlo bitan učinak imaju osteofiti (koštane izrasline na rubovima zgloba) i osteoartritis, koji degeneriraju zonu površne hrskavice i vrlo intenzivno stimuliraju nociceptore (receptore bola) koji aktiviraju osjećaj bola. Ova dva fenomena se javljaju kod skoro svih oboljenja zglobova, s tim da su najizraženiji u koksartrozi. 

Demineralizacija kompaktne koštane mase u osteopeniji (smanjena gustoća kostiju) i ostemalaciji (poremećaj mineralizacije kostiju, omekšavanje kostiju), također, ima dosta učinka na intenzitet bola kod pojedinačnog oboljenja. 

Artikularni sinovitis (upala sinovijskoga sloja zglobne čahure) se može javiti kao primarna ili sekundarna pojava, pa kad se dokaže (ultrazvučno, CT dijagnostikom ili klinički) u diferenciranju uzroka sinovitisa veliku će pomoć pružiti citološka dijagnostika tečnog punktata, a bitna je i mikrobiološka obrada radi ciljne antibiotske terapije ukoliko se radi o septičnom artritisu (gnojna upala zgloba). 

Razvojna displazija predstavlja dislociranost kuka u ranom djetinjstvu te se on ne može dalje pravilno razvijati. Preciznije, radi se o iščašenju prouzrokovanom nedovoljnom razvijenošću zglobne čašice kuka. Iako to obično nije bolno za djecu, može dovesti do artritisa i problema s hodanjem. Većini osoba s displazijom kukova, dijagnoza je postavljena već pri rođenju. Kod inače zdravog djeteta, razvojni poremećaj kuka nastaje nešto prije ili poslije rođenja djeteta. Glavni simptom je bol u području zgloba kuka. 

Legg Calve-Perthesova bolest je rijetka bolest slična osteonekrozi, no javlja se u djetinjstvu. U nekim slučajevima može dovesti do trajnog oštećenja kuka i artritisa. Simptomi su bol ili osjećaj žarenja u kuku ili preponi kojeg pojačavaju pokreti u zglobu ili pokreti noge. Bol ograničava, smanjuje pokrete u kuku i uzrokuje šepanje.

Dijagnostika

U dijagnostici bola kuka najveću ulogu igra anamneza s obzirom na karakter i tip bola, propagaciju bola, trajanje bola i udružene simptome, potom detaljan fizikalni ortopedski pregled i opseg kretnji u zglobu kuka. U radiološkoj dijagnostici neprikosnovena je standardna radiografija, te CT dijagnostika, a u dječijoj populaciji i ehografija (ultrazvuk) kuka, elektromioneurografija, laboratorijska dijagnostika (upalni markeri, reumatološki markeri i specifični markeri infekcije). 

U slikovnoj dijagnostici je obavezna komparacija s drugim kukom i praćenje kroz određeni vremenski interval.

Citološka i mikrobiološka obrada punktata su, također, bitne u dijagnostici.

Liječenje

U liječenju bola u kuku vrlo je bitna kauzalna (uzročna) terapija osnovnog oboljenja koje je dovelo do pojave bola, a u terapijskoj primjeni se vrlo često koristi simptomatska terapija, gdje se u najvećoj mjeri koriste nesteroidni antiinflamatorni lijekovi (NSAIL), od kojih najširu primjenu imaju ibuprofen, deksketoprofen, ketoprofen, indometacin. 

Operativno liječenje se uglavnom sprovodi kod FAI sindroma, koksartroze i povreda zgloba kuka u kojima je došlo do zglobno-koštane diskongruencije (neusklađenost oblika zglobnih površina). 

Fizikalni tretman je vrlo čest kod većine oboljenja kuka. Najčešće se koristi kineziterapija, TENS terapija, magnetoterapija, balneoterapija, terapija visokofrekventnim strujama. 

Led se najčešće koristi kod akutnih ozljeda i to unutar 48 sati od ozljede. On pomaže kod smanjivanja oteklina, ali i u nekim hroničnim slučajevima, primjerice kod sindroma prenaprezanja kod sportaša (obavezno nakon aktivnosti, a nikako prije nje). 

Toplinski tretman koristi se kod hroničnih slučajeva za opuštanje tkiva i poticanje protoka krvi, a kod njega vrijedi obrnuto pravilo – uvijek se primjenjuje prije aktivnosti, a nikada nakon nje ili neposredno nakon ozljede.