Depresija u vrijeme covid-19

Psihološke posljedice pandemije novog koronavirusa sve više postaju tema o kojoj se govori u stručnoj, ali i opštoj javnosti. Za Prvozdravlje o situaciji sa depresijom, broju oboljelih, načinima njihovog liječenja tokom krize sa COVID-19 govori mr. sc. dr Jasmin Hamidović, specijalista neuropsihijatrije.

Može li se govoriti o porastu broja oboljelih od depresije u posljednjih sedam mjeseci od proglašenja pandemije koronavirusa?

Naravno da može. Naime, ne postoje egzaktni podaci na koje se možemo osloniti, ali situacija na terenu i praktičan svakodnevni rad s pacijentima nam pokazuju da je u porastu broj pacijenata oboljelih od, kako bih rekao, prije svega, oboljenja povezanih sa stresom, odnosno s neuobičajenom, neočekivanom, pa i zastrašujućom situacijom u kojoj smo se svi našli, a naročito ljudi koji su skloniji neprimjerenom reagiranju na takve situacije i koji se teško snalaze u novim okolnostima, a koje uključuju i prilagođavanje na novi način života, mjere zaštite: fizičku distancu, izolaciju, samoizolaciju, karantine, policijski sat i sve ono što donosi ova nesretna pandemija. U tome svemu očekivano je da su mentalni poremećaji iz neurotskog kruga, kao i depresije, pa i svi drugi poremećaji, koje i često nazivamo emocionalni poremećaji, u porastu i moramo pronaći način kako da se i mi, profesionalci u mentalnom zdravlju, prvo suočimo s aktuelnom situacijom i da adekvatno reagiramo na dobrobit naših korisnika.

Uzrokuje li ova situacija dodatnu otežavajuću okolnost u smislu veće učestalosti pojave depresije?

Kao što sam napomenuo, sama izolacija, nemogućnost adekvatnog socijalnog kontakta, izbjegavanje jedni drugih, distanciranje, to su zapravo i jedni od simptoma koji sami po sebi govore u prilog depresije, tako da i one osobe koje su se ranije uspješno nosile sa svakodnevnim stresnim situacijama savremenog načina života sada su na još većem ispitu i pod rizikom da razviju neki od emocionalnih poremećaja, u koje svakako spada i depresija.

Koliko su ove osobe trenutno uskraćene za adekvatnu pomoć zbog usmjerenosti zdravstvenog sistema ka rješavanju krize s oboljenjem COVID-19 i kako to prevazići?

Ne bih rekao da su uskraćene, na klinici u kojoj ja radim svi pacijenti koji se obrate za pomoć budu pregledani, bez izuzetka. Mi i dalje radimo svoj posao, naravno, u nešto drugačijem formatu, zbog mjera zaštite i preporuka Kriznog štaba, ali napominjem da niko ko ima mentalne poteškoće i ko zatraži našu pomoć neće biti uskraćen za istu. Psihijatrija je jedna, prije svega, humana disciplina i, ukoliko neko razumije patnju i probleme drugih ljudi u ovakvoj situaciji, onda su to psihijatri. Mi dajemo svoju pomoć u prevazilaženju krize s koronom u vidu ljudskih resursa, ali to ni na kakav način ne umanjuje našu spremnost da odgovorimo na nove izazove u liječenju pacijenata oboljelih od mentalnog poremećaja.

Telemedicina je sve više u ekspanziji u posljednje vrijeme. Je li moguće osigurati terapije pacijentima oboljelim od depresije kroz korištenje savremenih kanala digitalne komunikacije?

Telemedicina ili, kako se uobičajeno naziva, “online terapija” je nešto što je nama poznato odranije i korišteno je i prije pandemije koronavirusa. Naravno da se sada, zbog svih prethodno navedenih razloga, nametnula kao poželjna opcija liječenja. I pored savremenih tehnologija koje su usavršene i koje nam svakako koriste, koje smo i koristili tokom početnog ,,lockdowna’’, što je svakako omogućilo da održimo kontakt s našim pacijentima, naročito pacijentima koje poznajemo odranije i kojima su potrebni redovni tretmani. Bez obzira na sve prednosti telemedicine, ,,živa riječ’’ i ,,živi prijenos emocija’’ u psihijatrijskoj praksi su, prema mom mišljenju, nešto što je veoma važno, neću reći nezamjenjivo, jer nam situacija pokazuje da smo nekada primorani da posegnemo za alternativom. Naročito pod ovim mislim na prvi kontakt s pacijentom ili klijentom koji bi trebalo obaviti ,,uživo” ukoliko postoji mogućnost, ali, ponavljam, ne možemo utjecati na buduća dešavanja i budući razvoj situacije vezano za koronavirus, pa i neke druge moguće scenarije i situacije, tako da telemedicina svakako ima svoje mjesto i u liječenju pacijenata oboljelih od mentalnih poremećaja.

Facebook komentari