Detekcija infarkta miokarda i aritmija pomoću pametnih satova
AUTOR: Mr. sc. dr Milan Gluhović, specijalista interne medicine
Obzirom na stalnu komunikaciju sa stanovništvom kroz ambulantni i klinički rad, ljekari su svjedoci i sudionici novih društvenih i tehnoloških trendova. U novije vrijeme, sve je više pacijenata, najviše onih mlađe životne dobi, ali nerijetko i starijih pacijenata, koji koriste pametne satove za praćenje svog pulsa, EKG-a i ritma spavanja, a koji imaju sve više pitanja vezanih za pouzdanost uređaja koje koriste. Nerijetko ove naprave, obično u formi pametnih satova, uzrokuju zabunu i paniku kod svojih korisnika kojima nije jasno kako trebaju da tumače podatke sa ovih uređaja. Susrećemo se sa situacijom da korisnici pametnih satova nisu sigurni koja je to normalna prosječna srčana frekvenca tokom 24 sata, koja je normalna najniža frekvenca tokom noći, maksimalna tokom dana, šta je to ekstrasistola ili atrijalna fibrilacija (AF), itd. Na sva ova pitanja pokušavaju da nađu odgovor preko „doktora Google-a“ ili kod svog ljekara. To pred ljekara postavlja izazov da bude u toku sa tehnologijom pametnih uređaja, njihovim mogućnostima, kao i da bude upoznat sa zvaničnim odobrenjima za primjenu ovih uređaja od strane relevantnih zdravstvenih institucija. Iz tog razloga, pokušaćemo da kroz ovaj članak steknemo uvid koliko je trenutno napredovala tehnologija pametnih satova i koliko je validna njihova praktična primjena u detekciji određenih kardioloških poremećaja kao što su aritmije i srčana ishemija.
Do skoro, kardiološka dijagnostika je bila uglavnom vezana za ambulante i bolnice, dakle stacionarne medicinske ustanove. Postoje portabilni EKG monitori za praćenje vitalno ugroženih pacijenata koje koriste ekipe hitne pomoći, a postoji i mogućnost da se pojedinim pacijentima postavi Holter monitornig sistem, obično tokom 24 ili 72 sata, ili „loop recoder“ za dijagnostiku nejasnih sinkopa kod određene grupe pacijenata, kao i kućni mjerači krvnog pritiska. Ipak, u skorije vrijeme pametni satovi donose revoluciju kada su u pitanju dugotrajni monitoring sistemi na velikoj populaciji stanovništva.
Ovaj koncept donosi nevjerovatne nove mogućnosti u medicini i potencijal da napravi revoluciju kada je u pitanju odnos ljekar – pacijent. Mogućnost dijagnostike donedavno vrlo tajnovitih srčanih poremećaja, ali i mogućnost istraživanja na velikoj populaciji stanovništa postaje značajno veća. Možemo u realnom vremenu da pratimo pacijenta kroz sve njegove životne situacije, da pratimo efekte terapije ili da pravovremeno otkrijemo određene opasne poremećaje i uključimo adekvatnu terapiju. S druge strane, pacijent dobija novi osjećaj sigurnosti i dodatne kontrole nad svojim zdravljem jer je u svakom momentu svjestan bitnih parametara zdravlja kardiovaskularnog sistema, odnosno, počinje da posvećuje pažnju raznim životnim situacijama i radnjama koje dovode do promjena parametara kardiovaskularnog sistema.
AF je povezana sa povećanim rizikom od mortaliteta. Još važnije, povećano opterećenje AF-om nosi i veći mortalitet. U sistematskom pregledu 13 studija, sa približno 100.000 pacijenata, koje su poredile ishode u odnosu na tip AF, sveukupni mortalitet od svih uzroka smrti je bio veći kod pacijenata sa neparoksizmalnim tipom AF nego kod onih sa paroksizmalnom AF. Sadašnje smjernice definišu AF kao elektronski dokumentovane, apsolutno iregularne RR intervale te nejasne i nejednake P talase koji traju najmanje 30 sekundi. Možda bi bilo korisnije da se AF ne tretira binarno, u smislu da je ima ili nema, već kroz spektar težine AF, definisane dijelom kroz to koliko dugo je pacijent u ovom stanju. Jasno je dokazano da vrijeme provedeno u AF ima efekat na neke ishode, kao što je moždani udar. Ipak, za način kako neko procjenjuje opterećenje AF-om, mimo toga da li je ona paroksizmalna ili ne, potreban je konsenzus.
Razumna i praktična definicija opterećenja AF-om je količina vremena provedena u AF podijeljena sa ukupnim vremenom tokom kojeg je pacijent praćen. U mnogim studijama je opterećenje AF-om definisano količinom AF tokom perioda od 24 sata. U sadašnjoj eri uređaja za dugotrajno praćenje, ova praktična definicija postaje problematična. Drugim riječima, u eri uređaja za dugotrajno praćenje jedna, ali produžena epizoda AF bi se mogla definisati kao malo opterećenje, a veoma frekventne, kratke epizode AF, kao veliko opterećenje. To nameće pitanje da li je prognostički važnije trajanje najduže epizode ili ukupno opterećenje AF-om. U svakom slučaju, pametni satovi će omogućiti novi doprinos sagledavanju rizika od AF za čovjekovo zdravlje na velikim populacijama i pomoći razvoju novih tačnijih definicija i skala za procjenu opterećenja AF-om.
Za sada je jasno da je od važnih medicinskih autoriteta, kao što je Američka agencija za hranu i lijekove (FDA), potvrđena korist korištenja pametnih satova u otkrivanju atrijalne fibrilacije. Ipak, zaključci određenih studija pozivaju na pojačani oprez ljekare kada donose zaključke samo na osnovu podataka dobijenih od pametnih satova, obzirom na podatke koji govore da je senzitivnost pametnih satova u otkrivanju AF možda manja od one deklarisane od strane proizvođača. S druge strane, neke studije potvrđuju visoku senzitivnost pametnih satova u detekciji epizoda AF. Zaključci metaanaliza studija rađenih na pametnim satovima više različitih proizvođača ukazuju da pametni satovi u ovom momentu možda nisu toliko korisni za dijagnozu pacijenata sa AF-om, već da sama detekcija aritmije može poslužiti kao inicijalni povod da se pacijent obrati ljekaru, što bi moglo da vodi smanjenju morbiditeta i mortaliteta od AF u opštoj populaciji.
Razvoj pametnih tehnologija utire put novim dijagnostičkim mogućnostima. Neki pametni satovi, poput AppleWatch-a, mogu napraviti snimak EKG-a u trajanju od 30 sekundi u .pdf formatu. Ovo znači da se ovaj uređaj, pored njegove primjene u otkrivanju atrijalne fibrilacije ili poremećaja atrioventrikularnog sprovođenja, može koristiti i za detekciju ishemije miokarda. O tome već govore neki prikazi slučajeva iz prakse, gdje je pomoću pametnog sata detektovana ishemija miokarda, što je dovelo do toga da pacijenti budu brže tretirani perkutanom koronarnom intervencijom, kao i prospektivna istraživanja koja su poredila EKG pacijenata sa infarktom miokarda koji su se javili u urgentni centar sa EKG-om dobijenim od AppleWatch-a. Studije ukazuju da bi AppleWatch i pored mnogih ograničenja, mogao da služi kao alat za samoprovjeru pacijenata koji imaju bol u grudima ili druge simptome infarkta miokarda, što bi moglo da dovede do značajnog smanjenja vremena koje prođe do tretmana i boljeg ishoda nakon infarkta miokarda.
Tehnologija u medicini brzo napreduje i možda ni u jednoj oblasti medicine to nije tako vidljivo kao što je to u kardiologiji. Upotreba pametnih satova je sve više zastupljena radi praćenja vitalnih funkcija, posebno tokom sportskih aktivnosti, ali pametne satove počinju sve više koristiti i pacijenti sa novopostavljenim dijagnozama kardiovaskularnih bolesti ili sumnjom na iste, radi njihove brže dijagnostike, prevencije ili praćenja efekata terapije. Iako su mnoge od ovih aplikacija još uvijek službeno neodobrene, odobrenje upotrebe pametnih satova od strane relevantnih zdravstvenih agencija za detekciju atrijalne fibrilacije daje nam ohrabrenje da dolazi nova era u oblasti dijagnostike i zbrinjavanja kardiovaskularnih bolesti, sa veoma personalizovanim pristupom i većom uključenošću pacijenata u cjelokupni proces. Nove tehnologije imaju potencijal da potpuno promjene način na koji smo do sada pristupali zbrinjavanju mnogih kardiovaskularnih stanja i oboljenja.




