Dijabetes i srce

Autor: Mr. sci. dr. Alma Badnjević-Čengić, specijalista interne medicine, subspecijalista endokrinologije i dijabetologije 

Šećerna bolest (diabetes mellitus) je jedna od deset vodećih hroničnih nezaraznih bolesti. Od nje sve više obolijevaju mlađi ljudi i djeca, podjednako u razvijenim, kao i u nerazvijenim zemljama. Šećerna bolest spada među vodeće javnozdravstvene probleme. Ona predstavlja evolutivno, doživotno oboljenje koje se odlikuje izmijenjenim metabolizmom glukoze, masti i proteina te ubrzanim razvojem hroničnih mikrovaskularnih i makrovaskularnih komplikacija. Svakih osam sekundi u svijetu umire jedna osoba zbog šećerne bolesti i komplikacija, dok svakih pet minuta neko sa šećernom bolesti doživi srčani udar. Starosna dob oboljelih od šećerne bolesti tipa 2 u današnje vrijeme se kreće između 40 i 59 godina. 

Proizvodnja inzulina

Šećerna bolest se javlja kod osoba čija gušterača ne proizvodi dovoljno inzulina ili u slučajevima kada tijelo ne može efikasno koristiti proizvedeni inzulin. Inzulin je važan enzim koji je odgovoran za prenošenje šećera – ugljikohidrata koje unosimo hranom te se nakon resorpcije u crijevima prenosi u krvotok, a iz krvotoka u ćelije. Taj šećer-glukoza se mora vezati za inzulin i samo takav se može unijeti u svaku ćeliju u tijelu, gdje se koristi kao izvor energije neophodan za rad svih mišića i tkiva, a samim tim i svih organa u ljudskom tijelu. Ukoliko inzulina nema dovoljno ili ga ćelije ne prepoznaju adekvatno (tzv. inzulinska rezistencija), nivo šećera u krvi raste. Ako se takvo povećanje šećera u krvi ne prepozna na vrijeme i ne liječi pravilno, nastupa trajno oštećenje zida krvnog suda, što dovodi do slabije prokrvljenosti srca, mozga, bubrega, oka i krvnih sudova na stopalima.

Šta su glavni okidači

Genetska predispozicija nije dovoljna da bi se aktivirala šećerna bolest, nego glavni „okidači“ za nastanak iste su: pretjerana tjelesna težina, pretežito sjedeći način života, svakodnevna izloženost stresnim situacijama, prehrana bogata masnoćama životinjskog porijekla i zasićenim masnim kiselinama. Šećerna bolest oštećuje sve organe, a najčešće komplikacije su sljepilo, oštećenje bubrega, nervnih završetaka, krvnih sudova. 

Šećer i bolesti srca

Najčešća je veza dijabetesa s istovremenim oboljenjima krvnih sudova i srca. Osobe s tipom 2 šećerne bolesti imaju dva do četiri puta veće šanse da dobiju srčanu bolest ili moždani udar; a ukoliko ih dobiju, imaju manje izglede da prežive u odnosu na populaciju nedijabetičara. Na prvom mjestu se misli na aterosklerozu (proces na krvnom sudu koji ograničava protok te tako povećava mogućnost nastanka ugruška). Ona se može pojaviti u cijelom krvnom sistemu, ali najosjetljiviji su krvni sudovi srca (koronarne arterije). Osobe sa šećernom bolesti tipa 2 imaju povećani rizik od ateroskleroze ukoliko nemaju dobro reguliran nivo šećera u krvi, a uz to imaju povišen krvni pritisak, visok nivo „lošeg“ holesterola (LDL holesterola) te konzumiraju cigarete. Sve navedeno doprinosi otežanom protoku krvi kroz koronarne arterije, pri čemu srčani mišić doslovno „pati“, odnosno ostaje bez dovoljne količine kisika. Tada nastaju bolovi u prsima, odnosno angina pektoris. 

Najopasniji oblik angine pektoris je tzv. nijema angina pektoris, pri čemu pacijenti mlađe životne dobi sa šećernom bolesti tipa 2 osjete gušenje, malaksalost i preznojavanje, a ne klasičnu bol u sredogruđu kao osobe bez šećerne bolesti. Pacijenti s dijabetesom tipa 2 nisu dovoljno svjesni navedenog rizika, na što ukazuje istraživanje koje pokazuje da samo 18 posto dijabetičara vjeruje da ima povećan rizik za kardiovaskularnu bolest. Zbog toga je od izuzetne važnosti uloga ljekara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti da ukaže na značaj kardiovaskularne bolesti, mogućnosti prevencije i liječenja.

Također, među rizične kategorije za nastanak ishemične bolesti srca spadaju i osobe s predijabetesom. To je stanje koje karakterizira povišena vrijednost šećera u krvi, ali nedovoljno visoka da bi se smatralo tipičnom šećernom bolesti. Ukoliko se predijabetes ne liječi, doći će do razvoja šećerne bolesti u prosječnom periodu od 5 do 10 godina, kada mogu nastati ireverzibilne komplikacije na krvnim sudovima i organima. 

Na koji način spriječiti nastanak komplikacija? 

Hronične komplikacije šećerne bolesti su glavni uzrok smrtnosti i onesposobljenja oboljelih osoba, a istovremeno dovode do sve većeg troškovnog opterećenja zdravstvenog sistema. Daleko najčešće su kardiovaskularne bolesti koje su ujedno i vodeći uzrok smrti osoba sa šećernom bolešću. Tako se procjenjuje da je više od 50 posto smrti oboljelih od šećerne bolesti uzrokovano upravo kardiovaskularnim bolestima, a smatra se da su najvećim dijelom one odgovorne za opaženo skraćenje života od 5 do 10 godina. 

Prije svega, treba raditi na ranoj detekciji šećerne bolesti, jer je utvrđeno da na jednog čovjeka koji zna da boluje od šećerne bolesti dolazi jedan koji toga nije svjestan. 

Potrebno je putem primarne zdravstvene zaštite raditi na izdvajanju osoba s povećanim rizikom za dijabetes i njihov intenzivniji nadzor, praćenje i primjena adekvatnog stila života (korigirati faktore rizika: pušenje, nedovoljnu fizičku aktivnost, gojaznost, stres). 

Promjene životnog stila koje ne samo da sprečavaju bolesti srca već omogućavaju efikasno upravljanje šećernom bolesti su: 

  1. držati vrijednosti šećera u krvi što više u normali.
  2. svakodnevna fizička aktivnost, odnosno najmanje 30 minuta svakodnevne fizičke aktivnosti (kombinacija laganih i teških fizičkih aktivnosti).
  3. smanjiti unos hrane koja sadrži visoku koncentraciju zasićenih masti, soli i holesterola, kao što su pržena hrana i crveno meso. Konzumirati namirnice s niskim glikemijskim indeksom (nižim udjelom glukoze u namirnicama), tj. namirnice bogate većom količinom vlakana: žitarice, voće i povrće. 
  4. ukoliko postoji višak kilograma, neophodno je smršaviti, jer smanjenje tjelesne težine pomaže da se smanji nivo krvnog pritiska i nivo šećera u krvi. 
  5. držati krvni pritisak pod kontrolom, odnosno težiti vrijednostima 130/80 i niže. 
  6. smanjiti nivo „lošeg“ (LDL) holesterola te održavati poželjan nivo „dobrog“ (HDL) holesterola. 
  7. prestati pušiti cigarete jer je to jedini način da se spriječi srčani i moždani udar.
  8. redovno uzimati lijekove propisane od ljekara određenih specijalnosti. 

Naravno, svi ovi savjeti mogu biti korisni, ali i dalje vrijedi zlatna izreka: “Budi umjeren u jelu i piću”, jer najvišu cijenu plaćaju neumjereni. Neumjerenost i neznanje vode u katastrofu i slom metabolizma. Zdrav životni stil nije važan samo radi trajanja života, jer većina onih koji nezdravo žive i nemaju razvijen osjećaj samoodgovornosti za svoje zdravlje veliki dio svoje kako zrelosti tako i starosti provode u ambulantama i bolnicama.

Facebook komentari