Društvene mreže i mentalno zdravlje

Autor: Dr Daliborka Radivojević Vučković, mr. sci., specijalista psihijatrije

Društvene mreže, kao savremeni način komuniciranja, postale su sastavni dio naše svakodnevnice, a svjedoci smo i njihove stalne ekspanzije. Rast aktivnosti vezanih za društvene mreže posljedica je brzog razvoja tehnologije, što je omogućilo lakši pristup korisnicima. Novi korisnici se pridružuju društvenim mrežama kako zbog profesionalnih obaveza, tako i zbog izvora zabave ili druženja. Činjenica da događaj koji nije obilježen na društvenim mrežama kao da se nije ni dogodio, jasno nam ukazuje na veliki uticaj medija u kreiranju naše realnosti življenja.

Najpopularnije društvene mreže

Najpopularnije društvene mreže su: Facebook, YouTube, Instagram, Twitter, Snapchat, LinkedIn. Facebook  je još uvijek vodeća društvena mreža, međutim, Instagram postaje vodeća reklamna platforma za brendove i influensere. Instagram se bavi dijeljenjem fotografija u realnom vremenu i dijeljenjem video zapisa. YouTube je zasebna društvena mreža za gledanje video zapisa. Twitter je poznat kao mreža za mikrobloging u stvarnom vremenu, gdje se pojavljuju kratke poruke i kratke vijesti. Snapchat je aplikacija koja takođe intenzivno napreduje. Jedna od glavnih karakteristika je da su slike i poruke dostupne u kratkom vremenskom periodu. LinkedIn je društvena mreža za profesionalce, koncipirana tako da profesionalci predstave svoj rad i karakteristike u cilju unapređenja karijere i poslovanja. Spomenimo i tzv. gejming industriju koja svake godine bilježi ogroman rast prihoda na godišnjem nivou. Pored pomenutih, postoje još stotine različitih društvenih mreža usmjerenih ka određenim ciljnim grupama stanovništva. Godišnje se bilježi prosječan porast korištenja društvenih mreža od sedam do devet posto. Tako je bilo i prošle godine u odnosu na prethodnu. Međutim, ove 2020. godine, u kojoj smo akteri velike pandemije izazvane virusom korona bilježi se dodatni petpostotni porast korištenja društvenih mreža i dijeljenja informacija putem istih, jednako u gotovo svim starosnim grupama.

Uticaj društvenih mreža

Sasvim je jasno da su internet i društvene mreže donijele najznačajnije promjene u komunikaciji čovječanstva i jasno je da je ta promjena nezaustavljiva.  Pozitivni efekti korištenja interneta su brojni: dostupnost informacija edukativnog karaktera, profesionalno i društveno umrežavanje te sadržaji zabavnog karaktera. Svjesni smo toga da umrežavanje ljudi preko socijalnih mreža ima pozitivan uticaj na psihofizičko zdravlje ljudi svih starosnih grupa, jer omogućava održavanje kontakata među ljudima bez obzira na fizičku udaljenost. Čovjek je socijalno biće, pa mu osjećaj pripadnosti i informisanosti putem društvenih mreža poboljšava kvalitet življenja. 

Aktiviranje alarma 

Međutim, kako osvijestiti činjenicu da smo prešli prag i da nam društvene mreže uzimaju sve više vremena? Možda bi alarm već trebalo da se aktivira ako imamo potrebu da prelistamo društvene mreže čim se probudimo. Ili dok vozimo auto, ako prije registrujemo zvuk dolazeće poruke nego saobraćajni znak kraj koga smo upravo prošli. Kad frustrirani sadržajima iz života drugih ljudi upoređujemo svoj život sa njihovim, dozvoljavajući da osjećaj ljubomore i nemoći remeti kvalitet našeg života. Moramo uvijek imati na umu da se životi drugih ljudi na društvenim mrežama obično prikazuju u superlativu. Upravo zbog nepostojanja granica u virtuelnom svijetu, roditelji, porodica i škola treba da stave akcenat na jačanje identiteta djeteta, postavljanje granica te ukazivanje na mnogobrojne zamke virtuelnog svijeta. Međutim, u zadnje dvije decenije, prateći pozitivne efekte korištenja interneta akcenat se stavlja i na negativne efekte korištenja interneta uz prateće razvijanje zavisnosti od inteneta, posebno stavljajući akcenat na mlade, odnosno djecu predškolskog, školskog uzrasta i studente. Društvene mreže su dostupne 24 sata dnevno, sedam dana u sedmici, koncipirane su tako zadrže pažnju svojih korisnika. Zbog toga je potrebno raditi na prevenciji zavisnosti od interneta, informisanjem i edukacijom stanovništva posebno akcentirajući mlađe stanovništvo, kroz edukaciju roditelja, djece i cjelokupne zajednice.

Školskoj djeci starosti ispod 13 godina se ne preporučuje pristup društvenim mrežama, a inače sve zavisničke supstancije se zabranjuju djeci starosti ispod 18 godina. Istraživanja su pokazala da djevojčice više koriste društvene mreže, a dječaci video igre. Međutim, posljedice kod svih se svrstavaju u iste kategorije.

Istraživanja interneta kao medija komunikacije prožeta su nastojanjem da se da odgovor na jedno osnovno pitanje, označeno terminom „veb paradoks“: da li će internet, kao tehnologija osmišljena da proširi i poboljša komunikaciju među ljudima, dovesti do otuđenja pojedinca, odnosno do sve većeg stepena društvene izolacije i smanjivanja komunikacije „licem u lice“.

Mentalno zdravlje

Mentalno zdravlje nije samo odsustvo mentalnog poremećaja. Kao što i sama definicija ljudskog zdravlja uopšte podrazumijeva stanje potpunog psihičkog i fizičkog blagostanja, mentalno zdravlje je definisano kao stanje blagostanja u kojem svaka osoba ostvaruje svoj potencijal, uspješno se nosi sa životnim izazovima, produktivna je i doprinosi zajednici u kojoj živi. 

Međutim, savremenom čovjeku upravo najveći problem predstavlja naći balans u svakom segmentu života pa i u korištenju informacionih tehnologija. Društvene mreže nam daju dosta benefita, ali je na svakom pojedincu da nađe mjeru pametne i racionalne upotrebe. Sve se više gubi granica između svrsishodne i nesvrsishodne upotrebe intreneta. Društvene mreže koje služe za zabavu u ljudskom biću izazivaju osjećaj zadovoljstva. Osjećanje zadovoljstva „tjera“ čovjeka na ponavljanje odeđenog ponašanja. Moždane ćelije oslobađaju dopamin, hormon koji je dio sistema nagrade u svim situacijama koje izazivaju zadovoljstvo, tako da i aktivnosti na internetu stimulišu centralni nervni sistem pojedinca i on ima osjećaj sreće i zadovoljstva.

Posljedice zavisnosti od društvenih mreža

Posljedice zavisnosti su raznolike i razvrstane su u nekoliko grupa: 

– zdravstvene (psihičke i tjelesne) 

– porodične 

– školske

– profesionalne 

– socijalne.

U tjelesne posljedice se ubrajaju: bol i ukočenost u rukama i zglobovima, naprezanje očnih mišića, glavobolja, bolovi u potiljku, vratu, leđima, ’sindrom suvih očiju’, slaba higijena, promjene tjelesne težine, nedovoljna fizička aktivnost. 

Porodične posljedice se ogledaju u narušenoj komunikaciji među članovima, emocionalnim odnosima, društvenim vezama porodice i finansijskim problemima. Profesionalne posljedice su u vidu promjena ponašanja zaposlenog i smanjenja produktivnosti. Socijalne su usmjerene ka drugim ljudima u vidu krađa, hakerisanja, uznemiravanja, internet prevara.

Psihičke posljedice su brojne: usamljenost, izolacija, iskrivljen osjećaj za realnost – što može dovesti do konfuzije identiteta, prelaženja granica normalnog ponašanja, izloženost nasilju ili agresivno ponašanje, poremećaj sna – pospanost u toku dana, prezasićenost informacijama, depresija, anksioznost, socijalna fobija, zloupotreba psihoaktivnih supstanci, povećana impulsivnost. Usamljenost je posljedica razvijenog otpora prema stvarnom svijetu i distanciranja od stvarnog svijeta. Pošto miješaju virtuelni i stvarni svijet, stvaraju iskrivljen pogled na realnost, gubeći granice normalnog ponašanja. Slijede obrazac ponašanja bez postavljanja granica sa mogućnostima za razne oblike nasilničkog, rasističkog ili devijantnog ponašanja. 

Pojava psihičkih poremećaja u vidu depresije i anksioznosti je takođe moguća, a razvijaju se kao posljedica dugotrajnog osjećaja napetosti, usamljenosti, osjećaja neadekvatnosti i neprilagođenosti.

Usljed većeg korištenja društvenih mreža ponašanje ljudi može biti barem iritantno, jer imaju potrebu provjeravanja društvenih mreža dok jedu, dok razgovaraju sa nekim – čak i kada sjede u društvu sa prijateljima.

„Lajk“ od života 

Vezano za pretjerano korištenje društvenih mreža i interneta, u radu sa ljudima je potrebno raditi na prepoznavanju emocija (prije i u toku korištenja mreža), napraviti razliku između Ja online i Ja offline – u čemu su slični, u čemu se razlikuju, koga više volimo…. Ovo su samo neke od smjernica boljeg upoznavanja sebe, svojih emocija i stvarnih potreba. Potrebno je unapređivati mentalno zdravlje kroz programe poboljšanja socijalnih mreža i stvaranje dobre socijalne podrške, unapređivanja roditeljstva, školstva, fizičke aktivnosti, druženja i zdravog stila života, uključiti pojedinca u psihoedukativni i psihoterapijski rad.

Potrebno je raditi na tome da pojedinac osjeti razliku kada dobije „lajk“ od života, a ne od pratioca na društvenim mrežama.

Facebook komentari