Farmakološki i nefarmakološki tretman dislipidemija

Autor: Prim. dr Esad Brkić, specijalista interne medicine, subspecijalista kardiolog

Aterosklerotska bolest kardiovaskularnog sistema odgovorna je za više od 4,3 miliona smrtnih slučajeva godišnje u evropskim zemljama. U tom smislu dvije najvažnije kliničke manifestacije ateroskleroze su koronarna bolest srca i cerebrovaskularna bolest.

Prevalencija metaboličkog sindroma u SAD-u i Evropi je visoka i kreće se između 25 i 30 posto u populaciji srednje i starije dobi. Nekoliko epidemioloških studija jasno je pokazalo da osobe s metaboličkim sindromom imaju dvostruko veći rizik nastanka nekog oblika kardiovaskularne bolesti. Kardiovaskularne bolesti se mogu manifestirati u nekoliko kliničkih oblika: 

1. akutni koronarni sindrom (uključuje nestabilnu anginu pektoris i akutni infarkt miokarda sa ST elevacijom ili bez nje); 

2. stabilna angina pektoris; 

3. ishemijska kardiomiopatija sa zatajivanjem srca; 

4. srčane aritmije i nagla srčana smrt; 

5. nijema ishemija. 

Koronarni bolesnici imaju vrlo visok rizik nepovoljnih koronarnih događaja i smrti. Taj se rizik može znatno smanjiti dobrom sekundarnom prevencijom, koja uključuje nefarmakološke mjere, optimalno farmakološko liječenje i moguću revaskularizaciju miokarda, u skladu sa smjernicama vodećih stručnih društava.

U nefarmakološke mjere spadaju prestanak pušenja (infarkt miokarda i moždani udar dvostruko su češći u osoba koje puše više od 20 cigareta na dan), promjenu prehrambenih navika (postoji jasna veza između prehrambenih navika i faktora kardiovaskularnog rizika, kao što su povišen arterijski pritisak, hiperholesterolemija i šećerna bolest, a povećan kardiovaskularni pobol i smrtnost povezani su s konzumacijom određenih prehrambenih sastojaka), normalizaciju tjelesne težine, odgovarajuću tjelesnu aktivnost, suzbijanje psihosocijalnog stresa i depresije.

Sekundarna dislipidemija može biti povezana s različitim uzrocima i zbog toga se prije započinjanja terapije mora uzeti u obzir mogućnost postojanja sekundarne hiperholesterolemije. Statini, kako u primarnoj tako i u sekundarnoj prevenciji, smanjuju nivo ukupnog holesterola i „lošeg“ LDL holesterola, kao i kardiovaskularni morbiditet i mortalitet u značajnoj mjeri, te zbog toga trebaju biti izbor u terapiji hiperholesterolemije. Ujedno se mora paziti na netoleriranje statina, kliničke poremećaje pacijenta i moguće interakcije s lijekovima koji se zajedno daju. Odgovarajuća sekundarna prevencija sprečava preranu smrt i neželjene kardiovaskularne događaje.

Facebook komentari