Genitalne bradavice u trudnoći

Autor: Dr med. Samra Avdić -Štitkovac, specijalizant ginekologije

Genitalne bradavice vrlo su često stanje kože koje samo po sebi nije opasno. Genitalne bradavice su prvi znak infekcije sa humanim papiloma virusom (HPV) i predstavljaju spolno prenosivu bolest koja se često nalazi i kod muškaraca i kod žena. Toliko je uobičajena da se procjenjuje da bi se gotovo 75 posto ljudi koji su seksualno aktivni moglo suočiti s tim stanjem. HPV se često ne dijagnosticira, jer je uglavnom asimptomatski i sam zacjeljuje. 

HPV je mali DNK virus koji pripada porodici Papovaviridae, rodu Papillomavirus. Sam virus ima brojne sojeve. Identificirano je više od 200 genotipova virusa, od kojih više od 40 zahvata genitalni sistem. Genotipovi visokog rizika (16, 18, 31, 33, 35, 39, 45, 51, 52, 56, 58, 59, 68, 73 i 82) imaju sklonost perzistenciji i ugradnji u ljudski genom, dok genotipovi niskog rizika (6, 11, 42, 43, 44, 54, 61, 70, 72, 81) imaju malen onkogeni potencijal. 

Genitalni HPV prenosi se intimnim kontaktom s inficiranom kožom ili sluznicom, neizravnim kontaktom s kontaminiranim predmetima, autoinokulacijom iz okolnih područja kože te prolaskom ploda kroz porođajni kanal inficirane majke. Virus se umnožava u bazalnom sloju ćelija pločastog epitela cerviksa, vulve, penisa i perianalnog područja te na tim mjestima može uzrokovati cijeli spektar genitalnih promjena poput šiljastih, keratotičkih, ravnih i gigantskih kondiloma, intraepitelnih neoplazija te invazivnih karcinoma. 

Tokom trudnoće vrlo je često da se pojave genitalne bradavice, koje su bezopasne. To je uglavnom zbog uspavanog soja HPV-a koji se razvija zbog oslabljenog imunološkog sistema i neravnoteže hormona u tijelu. Važno je rano dijagnosticiranje da bi se moglo procijeniti koji je genotip HPV-a i treba li se liječiti i predstavlja li rizik za trudnicu ili bebu.

Najčešći znak ovih bradavica očituje se u obliku tamnih nakupina na koži koje su mekane i obično se pokazuju oko anusa, rodnice, vrata maternice i u rektumu. Njihova veličina i oblik mogu biti različiti. Većina ovih bradavica je bezbolna, ali također su uobičajeni svrbež, peckanje ili osjetljivost.

Dijagnoza genitalnih bradavica

Najčešći način dijagnosticiranja ovog stanja je kliničkim pregledom, tj. direktnim pregledom, a zatim potvrđivanjem niza testova koji uključuju krvne pretrage i test poznat kao Papa-test. Papa-test se često koristi za identificiranje abnormalnih promjena ćelija kože na vratu maternice, a obično se koristi za pronalaženje ćelija karcinoma prije nego što postanu opasne i mogu se vidjeti golim okom. Iako ovaj test posebno ne identificira HPV, to je način identificiranja promjene ćelija na vratu maternice koje bi mogle postati HPV. Ako se bradavice ne mogu dijagnosticirati tradicionalnim sredstvima, može se uraditi i biopsija radi dijagnosticiranja bradavica, to se može učiniti i za potvrdu početne dijagnoze. Međutim, biopsija se obično izbjegava u trudnoći.

Liječenje genitalnih bradavica

Liječenje genitalnih bradavica u trudnoći zahtijeva posebnu pažnju. Odobrene vrste destruktivnog oblika liječenja uključuju krioterapiju tečnim azotom, elektrokoagulaciju, lasersku ablaciju, hiruršku eksciziju te upotrebu trihloroctene kiseline. Ove metode se često povezuju s recidivima bradavica i povećanim rizikom od krvarenja. Upotreba podofilina i podofilatoksina tokom trudnoće je kontraindicirana zbog mogućeg teratogenog djelovanja na fetus. Topikalna primjena imikvimod 5 posto kreme kao terapijske opcije za liječenje vanjskih anogenitalnih bradavica u trudnoći je kontroverzna. Utjecaj imikvimod 5 posto kreme na tok trudnoće nije još u potpunosti jasan. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti preporučuje izbjegavanje korištenja imikvimoda za vrijeme trudnoće zbog manjka podataka o mogućim nuspojavama. 

Do 2003. godine nalaz anogenitalnih bradavica kod trudnica bio je apsolutna indikacija za porod carskim rezom. Silverberg M i sur. te Smith E i sur. objavljuju 2003./2004. godine istraživanja koja dokazuju kako carski rez ne smanjuje mogućnost prijenosa HPV-a na novorođenče. Danas su indikacije za carski rez bradavice koje mehanički priječe put novorođenčeta ili bradavice koje mogu dovesti do obilnog krvarenja za vrijeme poroda. Liječenjem anogenitalnih bradavica tokom trudnoće ublažavaju se simptomi poput svrbeža i pečenja te se smanjuje rizik od obilnog krvarenja tokom poroda. Međutim, anogenitalne bradavice često spontano regrediraju u postpartalnom periodu, zbog čega neki ljekari ne provode terapiju anogenitalnih kondiloma tokom trudnoće. Jedini način smanjenja učestalosti ove bolesti jest prevencija razvitka genitalnih bradavica u žena reproduktivne dobi. Dostupne su vakcine protiv određenih genotipova HPV-a koje su učinkovit način primarne prevencije.

Evo popisa tretmana koji nisu sigurni i ne bi se trebali raditi ni u kojem slučaju:

– Ne pokušavajte istiskivati ove bradavice.

– Nemojte koristiti lijekove koje ljekar nije posebno propisao nakon što zatrudnite.

– Ne koristite neregistrirane lijekove.

– Nemojte koristiti topikalne kreme na bazi steroida.

– Nemojte koristiti led da biste se riješili ovih bradavica.

– Ni u kojem slučaju ne pokušavajte odsjeći ove bradavice.

– Ne pokušavajte guliti kožu s bradavica.

– Ne upotrebljavajte nijedan tretman koji nije ispitan i koji nema dokazane sigurnosne podatke od regulatornog tijela u medicinskom području.

– Nemojte bez odobrenja ljekara koristiti bezreceptne lijekove za liječenje ovih bradavica.

Prijenos HPV-a na novorođenče

Iako je HPV infekcija najčešće posljedica spolnog kontakta sa zaraženom osobom, do prijenosa HPV-a s majke na dijete može doći i za vrijeme trudnoće. Takvu vrstu vertikalnog prijenosa dijelimo u tri kategorije s obzirom na pretpostavljeno vrijeme prijenosa HPV-a: perikonceptualni, prenatalni te perinatalni prijenos. 

Za vrijeme fertilizacije postoji mogućnost perikonceptualnog prijenosa DNK HPV-a preko inficiranog spermatozoida. Prenatalni prijenos HPV-a događa se za vrijeme same trudnoće. Postoji i mogućnost ascendentnog širenja HPV infekcije iz genitalnog trakta majke kroz sitne otvore na fetalnoj membrani.

Većina HPV infekcije novorođenčadi nastaje vertikalnom transmisijom tokom poroda. Kontaktom fetusa s inficiranim ćelijama majke tokom vaginalnog poroda ili carskog reza dolazi do perinatalnog prijenosa HPV infekcije. Faktori rizika za perinatalnu transmisiju su: virusni titar, lezije genitalnog trakta majke te HPV infekcija s više različitih genotipova. Prijenos HPV-a na fetus u trudnica koje nisu imale kliničke znakove HPV infekcije je 1-18 posto, dok je prijenos u trudnica s kliničkim znakovima HPV infekcije 5-72 posto. Madeiros L.R. i saradnici su napravili metaanalizu prospektivnih kohortnih istraživanja u kojima se prijenos HPV-a s majke na dijete razlikovao između 1,5 do 46,6 posto. Relativni rizik za prijenos HPV-a bio je 18 posto kod vaginalnog poroda u poređenju s 8 posto kod carskog reza. Multiple infekcije HPV-om značajno povećavaju vjerovatnost prijenosa HPV-a na novorođenče. 

DNK HPV-a nalazi se unutar majčinog mlijeka kod 2-8 posto, međutim, ne postoje dokazi o prijenosu HPV infekcije s majke na novorođenče dojenjem. 

Facebook komentari