Hepatitis A
AUTOR: dr Željana Sulaver, specijalistica infektologije
Hepatitis A je infektivna upala jetre uzrokovana virusom hepatitisa A, poznata i pod nazivima epidemijska ili zarazna žutica. Prenosi se uglavnom fekalno-oralnim putem („bolest prljavih ruku“), a najčešće obolijevaju djeca i mladi. Uglavnom se pojavljuje u manjim ili većim epidemijama. Infekcija se većinom prezentira kao samoograničavajuća bolest koja nema tendenciju preći u kronični oblik, a liječenje je simptomatsko. Osim higijenskih mjera, u prevenciji bolesti dostupno je i učinkovito cijepljenje protiv uzročnika.
Etiologija
Uzročnik bolesti je virus hepatitisa A (HAV). Američki virolog Stephen Feinstone ga je skupa sa suradnicima otkrio 1973. godine uz pomoć elektronske mikroskopije. Osjetljiv je na izlaganje visokim temperaturama i UV zračenju te na kloriranje. Čovjek je jedini poznati rezervoar virusa.
Epidemiologija
Bolest je poznata od davnina diljem svijeta te je kroz povijest zabilježen veći broj epidemija, iako se može pojaviti i sporadično. Prenosi se fekalno-oralnim putem, direktnim ili indirektnim kontaktom (najčešće među članovima istog kućanstva, u kolektivnim smještajima predškolskih i školskih ustanova te seksualnim putem), kao i ingestijom zaražene hrane ili pića (nedovoljno termički obrađena hrana i konzumacija vode iz kontaminiranih rezervoara) te transfuzijom krvi ili uporabom intravenskih droga. Epidemije su često izbijale za vrijeme ratova. Prijenos s majke na dijete tijekom trudnoće nije zabilježen. Poboljšanje životnih i higijenskih uvjeta smanjilo je incidenciju bolesti na Zapadu, ali globalno je i dalje važan javnozdravstveni problem.
Klinička slika
Inkubacija bolesti traje u prosjeku 28 dana (15 do 50 dana), a bolesnici izlučuju virus u stolici (u manjoj mjeri u slini i serumu) i dva do tri tjedna prije pojave žutice (ikterusa) te su zarazni još otprilike tjedan dana nakon pojave žutice. Bolest je uglavnom samoograničavajuća, a razlikujemo tri različita oblika bolesti – anikterični, ikterični i fulminantni. Oblik bolesti u prvom redu ovisi o dobi bolesnika, a tijek bolesti je značajno teži kod bolesnika s preegzistentnom bolesti jetre.
Anikterični oblik bolesti je čest kod djece te se prezentira kao blaga bolest bez pojave žutice.
Fulminantni oblik je srećom izuzetno rijedak, a odlikuje ga teški hepatitis sa zatajenjem jetre, neurološki ispadi i koma te krvarenja, a većinom završi smrtnim ishodom.
Ikterični, odnosno, klasični oblik hepatitisa A se može podijeliti na dva stadija bolesti:
- inicijalni, prodromalni ili preikterični stadij
- ikterični stadij.
Tijekom prodromalnog stadija naglašeni su opći simptomi infektivnih bolesti te se bolest tada teško razlikuje od drugih infekcija, poglavito viroza. Obično traje do tjedan dana, rjeđe i do dva tjedna, a bolesnici se uglavnom žale na umor, klonulost, gubitak apetita, mučninu, bol u žličici i pod desnim rebarnim lukom, a povremeno imaju i povišenu temperaturu, uglavnom u subfebrilnom spektru (do 38⁰C). Djeca ponekad imaju uvećane vratne i pazušne limfne čvorove. Rjeđi simptomi su kožni osipi, povraćanje i proljev te bolesnici relativno rano opaze da im je mokraća tamnije boje, a stolica svjetlija.
U ikteričnom stadiju, opći simptomi infektivne bolesti se povlače, a nastupaju specifični simptomi zahvaćenog organa – jetre – prije svega, žutilo kože i sluznica (najprominentnije na bjeloočnicama) kao posljedica hiperbilirubinemije (povećana koncentracija bilirubina u krvi). Vrhunac žutice se bilježi nakon otprilike dva tjedna, a povremeno je prisutan i svrbež kože. Jetra je uvećana i bolna na palpaciju, a uz mokraću tamnog kolorita, pojavljuje se svijetla, katkad i bijela (tzv. akolična) stolica.
U laboratorijskim nalazima uglavnom nema značajnijih promjena u krvnoj slici, a u biokemijskim parametrima se izdvajaju elevirane vrijednosti bilirubina te jetrenih transaminaza.
Ova faza bolesti traje četiri do šest tjedana, a u regresiji bolesti postupno se povlače simptomi i znakovi zahvaćenosti jetre, što se očituje i normalizacijom parametara u laboratorijskim nalazima. Većina bolesnika (oko 85 posto) se klinički i laboratorijski oporavi unutar tri mjeseca, dok se potpuni oporavak u gotovo svih pacijenata očekuje unutar šest mjeseci od početka bolesti.
Od komplikacija karakterističnih za hepatitis A, za izdvojiti je kolestatski oblik (produženo razdoblje žutice i preko tri mjeseca) te relapsirajući oblik bolesti (ponavljajuće epizode žutice nakon potpunog kliničkog i laboratorijskog oporavka od bolesti), kao i autoimuni hepatitis (HAV infekcija rijetko može biti okidač za autoimunu bolest jetre).
Bez obzira na oblik i težinu bolesti, kod hepatitisa A ne slijedi razvoj kronične bolesti jetre.
Dijagnoza
Izuzev već spomenutih kliničkih i laboratorijskih znakova, koji su karakteristični za bolest, dijagnoza se postavlja i etiološki (uzročno), uglavnom serološkim dokazivanjem uzročnika – u krvi bolesnika se već u ranom stadiju bolesti mogu mjeriti povišena IgM protutijela na virus hepatitisa A, koja mogu ostati povišena i do šest mjeseci nakon početka bolesti. Po preboljenoj infekciji stvara se trajni imunitet, što se serološki prezentira kao povišen titar IgG protutijela na HAV.
Liječenje
Nema specifičnog lijeka za ovu bolest, ali simptomatske mjere značajno ublažavaju simptome i ubrzavaju oporavak bolesnika. Strogo mirovanje, adekvatna ishrana i obilna hidracija su često posve dovoljne mjere liječenja, uz izolaciju bolesnika radi prevencije prenošenja bolesti. Bolesnici težeg općeg stanja, s izraženije poremećenim laboratorijskim parametrima, ponekad zahtijevaju i hospitalni tretman.
Prevencija
Mjere prevencije su, prije svega, pojačana higijena – redovito i pravilno pranje ruku, izbjegavanje konzumacije pića i hrane iz lošijih sanitetskih uvjeta, adekvatna termička obrada hrane (virus se može inaktivirati zagrijavanjem hrane tijekom jedne minute na temperaturi većoj od 85⁰C) i korištenje dezinfekcijskih sredstava na bazi klora i joda za čišćenje kućnih i radnih površina, kao i adekvatna izolacija bolesnika te pasivna (imunoglobulini) i aktivna (cijepljenje) imunizacija.




