Hrana koja nam ne treba, ali i dalje za njom žudimo

Izgleda da ne postoji drugi sastojak koji je sastavni dio našeg svijeta, ali nam nije toliko potreban, kao što je šećer. Prema podacima, šećer je treći svjetski sastojak, nakon žitarica i riže, te se nalazi na 26.942.686 hektara zemlje širom svijeta. Njegova proizvodnja, osim komercijalnog profita, je globalna zdravstvena kriza, koja je u procesu razvijanja stotinama godina. Epidemija gojaznosti, zajedno sa povezanim bolestima uključujući rak, demenciju, srčane bolesti i dijabetes, se širi kroz svaku državu gdje su ugljikohidrati utemeljeni na šećeru prisutni kao dominantan sastojak u ekonomiji hrane.

Šećerna trska je razvijena u Sjevernoistočnoj Aziji. Usjevi su se proširili preko istočnog Pacifika i Indijskog okeana prije 3.500 godina, gdje su ih donijeli Polinezijski i Austronezijski moreplovci.

Prvi hemijski rafinisan šećer se pojavio u Indiji prije 2.500 godina. Odatle se tehnika prenijela u Kinu, Perziju, te u rane Islamske svijetove, gdje je na kraju došlo do Mediterana u trinaestom stoljeću. Primjena i prerada šećera se temeljila na radu robova iz svakog dijela svijeta, što je značilo da su se oko 12.570.000 ljudi prevelo iz Afrike do Amerike između 1501. i 1867. godine.

Kako smo kroz historiju razvili vezu sa šećerom u skoro svakom proizvodu, prestajanje uzimanja je teško. Čak 74 posto prerađene hrane sadrži skriveni šećer u sebi. Manje doze šećera nam ne mogu naštetiti, međutim, kod svakodnevne konzumacije, pri velikom smo riziku za razvijanje gojaznosti, srčane bolesti, bolesti zuba i krvni pritisak. Šećer je odgovoran za oko 20 posto kalorijskog dijela u modernim dijetama.

Facebook komentari