Istorija i uzroci dijabetesa

Autor: Dr Sanja Kovačević, spec. porodične medicine, JZU Dom zdravlja, Prijedor

Šećerna bolest poznata je od davnina. Prvi opisi ove bolesti nalaze se na papirusima drevnog Egipta 1552. god. p.n.e. Ime „dijabetes“ dao je grčki ljekar Aretaues u 1. vj. p.n.e. a sama riječ na grčkom znači „sifon“ jer je bolest bila prepoznatljiva po učestalom i obilnom mokrenju. U 17. vj. kompletirano je latinsko ime „dijabetes melitus“. Melitus znači „med“ jer su tadašnji ljekari ustanovili da je mokraća ovih bolesnika slatka. Danas, dijabetes, pored kardiovaskularnih i malignih bolesti, predstavlja jedan od vodećih uzroka obolijevanja i smrtnosti kako kod nas tako i u svijetu. Veoma je podmukla bolest, ne daje u početku nikakve znake, ili toliko blage da pacijent na njih ne obraća pažnju, ali kada se simptomi pojave, bolest je nažalost, već u poodmakloj fazi i vrlo komplikovana i teška za liječenje.

Epidemiološki podaci

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), svake godine u svijetu oboli oko 460 miliona ljudi, a od njegovih posljedica umre gotovo 5 miliona. Starosna granica obolijevanja sve se više pomjera prema mlađoj populaciji (ovi podaci se odnose na dob od 20 do 79 godine). Šećerna bolest se naziva globalnom epidemijom jer broj oboljelih u svijetu raste progresivno, na razine koje su prije nekoliko desetljeća bile nezamislive. Ono što posebno zabrinjava je da se svake godine povećava broj oboljele djece i adolescenata. Prema podacima SZO svake godine u svijetu se prijavi 70.000 novih slučajeva dijabetesa kod djece uzrasta do 15 godina, a prema istom izvoru u svijetu svaki dan od ove opake bolesti oboli 200 djece. Ništa bolja situacija, nažalost, nije ni u BiH. S obzirom da nemamo jedinstven registar oboljelih od dijabetesa, na nivou države, procjenjuje se, na nivou statističkih podataka koje dostavljaju Institut za javno zdravstvo Republike Srpske i Federacije BiH, da se brojka oboljelih kreće oko 300.000, dok polovina ovih pacijenata nije ni svjesna da boluje.

Šta je uzrok

Ukratko, uzork je stil života današnjeg čovjeka. Živi se veoma brzo, uglavnom se poslovi obavljaju sjedeći (na poslu, u školi, kod kuće za računarom, televizorom). Fizička aktivnost svedena je na minimum, hrana je bazirana na rafiniranim ugljenim hidratima i zasićenim mastima (fast food), stres je gotovo svakodnevan i većina ljudi, zbog užurbanog načina života, sa njim se teško nosi. Da bi izbjegao stres (prividno), umjesto da se okrene prirodi i zdravom načinu života, čovjek poseže za psihoaktivnim supstancama (nikotin, alkohol, lijekovi), a sve to vodi u začarani krug sve većeg obolijevanja i umiranja. Sve nabrojano su tzv. promjenljivi faktori obolijevanja, na koje i pojedinac i društvo mogu uticati, promjenom načina života i usvajanjem zdravih obrazaca ponašanja. Ono na što ne možemo uticati jeste genetika. Ona je tzv. nepromjenljivi faktor obolijevanja. Kod osoba koje imaju genetsku predispoziciju za dijabetes savjetuje se da, pored zdravog stila života i prevencije bolesti, češće kontrolišu laboratorijske parametre dijabetesa (šećer u krvi, masnoću, bubrežne funkcije), kako bi se eventualna bolest otkrila u što ranijem stadijumu i prevenirale komplikacije.

Facebook komentari