Je li šećerna bolest faktor rizika za teži oblik COVID-19 infekcije?

Autor: Prof. dr Amela Dizdarević-Bostandžić, subspecijalista endokrinologije

Spektar simptomatske COVID-19 infekcije kreće se od blage do veoma teške. Većina infekcija nije teška. Kod blažeg oblika bolesti, nema upale pluća ili se javlja u blagom obliku. U teškom obliku bolesti, već nakon 24 do 48 sati pluća su zahvaćena u više 50 posto (vidljivo na snimkama pluća) što je u kliničkoj slici praćeno otežanim disanjem i sniženim nivoom kisika u krvi (hipoksijom). Veoma teški oblik bolesti karakterizira respiratorna insuficijencija, šok ili narušena funkcija nekoliko različitih organa.

Teški oblik bolesti se može javiti kod inače zdravih osoba bilo koje dobi, ali se uglavnom javlja kod odraslih osoba u poodmakloj životnoj dobi ili kod osoba s prisutnim drugim medicinskim stanjima i bolestima. Starija dob, također je povezana s povišenom stopom smrtnosti.

Faktori rizika

Prateće bolesti i druga stanja koja su povezana s teškim oblikom bolesti i smrtnošću uključuju:
– Kardiovaskularne bolesti
– Šećernu bolest
– Hipertenziju
– Hroničnu bolest pluća
– Rak (posebno hematološki maligni karcinomi, karcinom pluća i metastatske bolesti)
– Hroničnu bolest bubrega
– Gojaznost
– Pušenje

Određene demografske karakteristike također mogu biti povezane sa težim oblikom bolesti. Muškarci su imali nesrazmjerno velik broj smrtnih slučajeva u grupama iz Kine, Italije, Danske i Sjedinjenih Američkih Država (SAD). Osobe crne puti, Latinoamerikanci i ljudi južnoazijskog porijekla imaju nesrazmjerno veliki broj infekcija i smrtnih slučajeva zbog COVID-19 infekcije u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu, vjerovatno povezanih s osnovnim razlikama u socijalnim odrednicama zdravlja.

I određene laboratorijske karakteristike su povezane s lošijim ishodima. One uključuju snižene laboratorijske vrijednosti broja limfocita i trombocita, povišene vrijednosti jetrenih enzima, enzima laktat dehidrogenaze (LDH), kao i povišene markere upale (naprimjer C-reaktivni protein, feritin i inflamatorni citokini, odnosno interleukin 6 [IL6] i faktor nekroze tumora [TNF–alfa]), povišeni vrijednosti D-dimera (> 1 μg / mL), povišeno protrombinsko vrijeme (PT), povišeni troponin, povišenu kreatin-fosfokinazu (CPK) i povišene parametre koji se odnose na akutnu bubrežnu insuficijenciju.

Dostupni podaci iz literature ukazuju da dijabetes nije faktor rizika za COVID-19, iako štetno utiče na njegov tok i ishod, što je više zastupljeno kod pacijenata s kritičnom ili fatalnom bolešću nego kod onih bez nje. Međutim, potrebne su daljnje studije kako bi se razjasnili mehanizmi na kojima se temelji povećana težina bolesti kod dijabetičara u odnosu na osobe bez dijabetesa. Konkretno, još uvijek nije riješeno predstavlja li dijabetes sam po sebi (posebno ako je loše kontroliran ili različite prateće bolesti ili komplikacije povezani s njim) predispoziciju za lošiju prognozu kod bolesnika s COVID-19.


Ozbiljne metaboličke manifestacije

Još uvijek je nepoznato u kojoj bi mjeri dijabetes, sam ili u kombinaciji sa drugim pratećim bolestima, mogao dovesti do povećanog rizika smrtnosti kod pacijenata sa COVID-19. Osim toga, faktori koji mogu predvidjeti težinu i smrt od COVID-19 infekcije kod pacijenata sa dijabetesom nisu identificirani.

Malo je podataka koji procjenjuju rizik od teške bolesti i smrti kod pacijenata s dijabetesom tipa 1. U jednoj populacijskoj studiji iz Velike Britanije pacijenti s dijabetesom tipa 1 također su imali povećan rizik od bolničke smrtnosti, u poređenju s općom populacijom bez poznatog dijabetesa.

Vjerovatno, kao i kod drugih infekcija, osobe s dijabetesom tipa 1, ako se zaraze SARS-CoV2 virusom, imat će duži tok bolesti u odnosu na osobe bez dijabetesa. Starost, gojaznost i prateće bolesti snažni su korelatori teške bolesti kod dijabetesa, ali veza između ovih faktora rizika je složena. Čini se da su i dijabetes i gojaznost neovisni faktori rizika za ozbiljnu bolest, ali ovisno o proučavanoj populaciji i ishodu, može se činiti da su jedni od drugih jači.

Naprimjer, dijabetes je pozitivno povezan sa godinama, što je snažni prediktor smrtnosti od COVID-19. Gojaznost je obrnuto povezana s godinama, što može smanjiti njenu snagu kao faktora rizika za smrtnost. Ipak, gojaznost je sa svojim upalnim stanjem i izmijenjenom mehanikom disanja snažan faktor rizika za respiratornu insuficijenciju, prijem u bolnicu i prijem u jedinice intenzivne njege. Uloga povišenog šećera u krvi (hiperglikemije) u riziku od ozbiljne infekcije kod pacijenata s dijabetesom nije do sada dobro proučena. Loše kontrolirani dijabetes je faktor rizika za infekciju.

Budući da SARS-Cov-2 može izazvati intenzivan upalni odgovor, izazov je razdvojiti je li hiperglikemija u COVID-19 uzrok ili, kako se čini vjerovatnije, posljedica teške bolesti. Malo je podataka koji procjenjuju uticaj dobre glikemijske kontrole prije infekcije COVID-19 na rizik od ozbiljne infekcije.

U analizi nacionalnih podataka o dijabetesu i smrtnosti iz Velike Britanije prije i za vrijeme pandemije, rizik od smrtnosti bio je veći kod osoba sa vrijednostima tzv. glikoziliranog hemoglobina (HbA1c) > 7,5 posto, i povećavao se s porastom nivoa HbA1c. Gojaznost (indeks tjelesne mase > 40 kg / m2 u poređenju s 25 – 29,9 kg / m2) kod pacijenata s dijabetesom, također, je povezana s povećanom smrtnošću od infekcije COVID-19.
Pacijenti s dijabetesom tipa 2 vjerovatnije će imati ozbiljne komplikacije, više bolničkih prijema u jedinice intenzivne njege, duži boravak u bolnici i višu stopu smrtnosti od COVID-19 infekcije.
Iako postoje ograničeni podaci, pacijenti s dijabetesom tipa 1 također imaju povećanu smrtnost od COVID-19 infekcije u odnosu na opću populaciju.

Facebook komentari