Je li shizofrenija nasljedna?

Autor: Dr. Edina Teskeredžić, specijalista neuropsihijatrije

Shizofrenija je hronično oboljenje koje dovodi do poremećaja važnih psihičkih funkcija i ponašanja s izraženim oštećenjem socijalnog, radnog i porodičnog funkcioniranja. Odlikuje se iskrivljenim doživljajem realiteta, gubitkom veze sa stvarnošću, kada oboljeli ne može razlikovati stvarne od nestvarnih doživljaja, povlačenjem, dezorganiziranim ponašanjem, poremećajem funkcionalnosti. Ona utječe na čovjekovo razmišljanje, percepciju i osjećaj sebe.

Sve navedeno uzrokuje značajne probleme pojedinca, članova njihovih porodica i prijatelja.

Shizofrenija se tipično dijagnosticira u kasnim tinejdžerskim godinama, do ranih tridesetih. Kod muškaraca uglavnom se javlja između 15. i 24. godine, a kod žena između 25. i 34. godine. Zbog ranijeg javljanja bolesti, muškarci oboljeli od shizofrenije češće ostaju neoženjeni, a u bolesnica sa shizofrenijom veći je broj razvoda i odvajanja od supruga. Zbog kasnijeg početka shizofrenije kod žena je nešto bolja prognoza bolesti. Bolest se može javiti i u mlađe djece i iznad 45 godina, što je znatno rjeđe.

Etiologija 

Tačni uzroci nastanka bolesti nisu poznati. Danas se pretpostavlja da je u pitanju multifaktorska interakcija bioloških (npr. genetskih, zaraznih) i psihosocijalnih (npr. socijalno okruženje, psihološki stres) uzroka.

Biološki koncept

Naslijeđe igra ulogu. Shizofrenija pripada skupini patologija poznatih kao složeni genetski poremećaj. Trenutni dokazi snažno sugeriraju da se spektar frekvencija mutacija sastoji od kombinacije mnogih uobičajenih i rijetkih mutacija. Genetske studije snažno sugeriraju da mnogo različitih gena povećava rizik od razvoja shizofrenije, ali da niti jedan gen sam ne uzrokuje poremećaj. Još uvijek nije moguće koristiti genetske informacije za predviđanje ko će razviti shizofreniju. 

Različite studije daju jasne pokazatelje uloge koju geni imaju u razvoju bolesti: što je osoba rodbinski bliža bolesnoj osobi, time više raste rizik obolijevanja. U djece s jednim roditeljem koji je bolestan rizik od pojave bolesti je i do 10 posto. Kod dizigotnih blizanaca rizik od bolesti iznosi 20 posto, kod jednojajčanih blizanaca se povećava na 45 posto. Vjerovatno da neke osobe nasljeđuju određenu osjetljivost prema bolesti, a činjenica da stopa nasljeđivanja kod jednojajčanih blizanaca nije veća od 45 posto sugerira ulogu dodatnih, negenetskih faktora u etiologiji shizofrenije. 

Hemijski glasnici koji prenose nervne signale (neurotransmiteri) vjerovatno igraju glavnu ulogu u razvoju bolesti. Neurotransmiteri omogućuju prijenos impulsa između nervnih ćelija. Shizofrenija se nekad tumačila kao rezultat prekomjerne proizvodnje neurotransmitera dopamina, međutim, istraživanja pokazuju da su neki od signalnih puteva dopamina preaktivni. U nastanku bolesti imaju ulogu i ostali neurotransmiteri (serotonin, glutamat) te hemijska neravnoteža dopamina i serotonina. Promijenjeni su i neki dijelovi mozga. Naprimjer, moždane komore su često povećane ili su dijelovi hipokampusa smanjeni. Smanjena je aktivnost u dijelu mozga koji se naziva prefrontalna moždana kora, a koji je odgovoran za funkcije mišljenja, pamćenja i učenja.

Psihosocijalni koncept

Stresni događaji mogu biti pokretači bolesti, ali nikako ne mogu biti njenim uzrokom. To se dešava kod predisponiranih osoba. Od stresnih životnih događaja koji povećavaju rizik najčešće se spominju: gubitak posla ili doma, razvod, kraj veze, fizičko, seksualno ili emocionalno zlostavljanje, za neke život u urbanom okruženju ili migracija, status etničke manjine. 

Nezdrave porodične komunikacije ne utječu samo na relaps shizofrenije nego, vjerovatno, predstavljaju i rizični faktor u nastanku bolesti. U pitanju su nekohezivne porodice u kojima su vrlo izražena neslaganja i suprotnosti među njenim članovima. 

Zloupotreba droga povećava rizik od razvoja shizofrenije, posebno kod genetski predisponiranih osoba. Uživanje marihuane i drugih halucinogena je naročito štetno za bolesnike i znak je lošeg ishoda liječenja.

Prognoza ovisi o tipu bolesti. Bolesnici s paranoidnom shizofrenijom obično pokazuju niži nivo onesposobljenosti i bolje odgovaraju na liječenje.

Prognoza bolesti je blisko povezana s pridržavanjem uzimanja psihoaktivnih lijekova. Sveukupno, jedna trećina bolesnika pokazuje značajno poboljšanje, kod druge trećine bolesnika dolazi do izvjesnog poboljšanja s povremenim recidivima, a kod zadnje trećine bolest uzrokuje tešku i trajnu onesposobljenost. 

Tretmani i terapije

Uzroci shizofrenije su složeni i nisu u potpunosti razumljivi, stoga se trenutni tretmani fokusiraju na upravljanje simptomima i rješavanje problema povezanih sa svakodnevnim funkcioniranjem. Osobe oboljele od shizofrenije zahtijevaju doživotno liječenje. 

Rano liječenje može pomoći u kontroli simptoma prije nego što se razviju ozbiljne komplikacije i mogu poboljšati dugoročne izglede oboljelog da vodi vrlo produktivan i koristan život. Ako se ne liječi, simptomi shizofrenije mogu biti onesposobljavajući. Ako se liječenje provede na vrijeme, koordinirano i kontinuirano, može se pomoći pogođenim osobama da se uključe u školu ili posao, postignu neovisnost i uživaju u ličnim odnosima.

Optimizam i entuzijazam u liječenju uvijek značajno pridonose iznalaženju dobrih rješenja i napretka, pa je tako i u vezi sa shizofrenijom. 

Antipsihotični lijekovi

Antipsihotični lijekovi mogu pomoći u smanjenju intenziteta i učestalosti psihotičnih simptoma. Obično se uzimaju svakodnevno, u obliku tableta, dok se neki antipsihotični lijekovi daju u obliku injekcija jednom ili dva puta mjesečno. 

Psihosocijalni tretmani

Česta je kombinacija ovih terapija i antipsihotičkih lijekova. Psihosocijalni tretmani mogu biti korisni za učenje i poboljšanje vještina suočavanja u rješavanju svakodnevnih izazova shizofrenije. Pacijenti koji učestvuju u redovnom psihosocijalnom liječenju imaju manje šanse da se njihovo stanje pogorša ili da budu hospitalizirani.

Koordinirana briga

„Koordinirana briga je način krojenja pomoći prema specifičnim, individualnim potrebama ličnosti korisnika.“ Naglasak se stavlja na preostale zdrave dijelove ličnosti psihijatrijskih pacijenata, korisnika usluga. U program brige o pacijentu je uključen tim zdravstvenih stručnjaka gdje svaki član iz svog ugla sagledava i procjenjuje potrebe klijenta te u skladu s tim daje preporuke i sugestije za oporavak. Dugoročno gledano, cilj je da se smanji broj hospitalizacija i rehospitalizacija i da se utječe na kvalitet života oboljelog.

Facebook komentari