Kada tijelo govori umjesto nas – somatoformni poremećaj
AUTOR: Dr. Josip Kvesić, specijalizant psihijatrije
Zamislite osobu koja se svakodnevno budi s osjećajem težine u prsima, bolovima u trbuhu ili stalnim umorom. Obraća se liječnicima, prolazi brojne pretrage i sve upućuje na to da je tjelesno zdrava, no ona se i dalje ne osjeća dobro. Simptomi su stvarni, ometaju svakodnevno funkcioniranje, ali medicina ne nudi objašnjenje. U takvim slučajevima moguće je da nije riječ o organskoj bolesti, već o somatoformnom poremećaju, odnosno složenom psihičkom stanju koje se očituje kroz tjelesne simptome. Takve situacije nisu rijetke. Mnogi se ljudi nađu u začaranom krugu traganja za dijagnozom, osjećajući se istodobno nemoćno i frustrirano. Oni ne žele biti bolesni, ali ni ne mogu funkcionirati kao prije. Nerijetko im se, nažalost, neizravno poručuje da su “umišljeni bolesnici” ili da je sve samo “u njihovoj glavi”. Međutim, istina je znatno složenija i zahtijeva pažljiviji pristup.
Psihička bol koja se izražava kroz tijelo
Somatoformni poremećaji spadaju u skupinu psihičkih poremećaja kod kojih se emocionalna i psihička patnja očituju kroz različite tjelesne simptome. Riječ je o svojevrsnoj emocionalnoj “prenesenosti”. Umjesto da osoba osjeća tugu, strah, tjeskobu ili ljutnju, njezino tijelo preuzima ulogu izražavanja tih osjećaja. Bol u želucu tada može biti izraz dubokog emocionalnog pritiska, stezanje u prsima može biti posljedica neizraženog straha, a umor odraz dugotrajnog psihičkog iscrpljenja. Ovakvi simptomi nisu izmišljeni niti simulirani. Oni su stvarni i često vrlo onesposobljavajući. Ključna razlika je u tome što njihov uzrok ne leži u tjelesnom oštećenju, već u psihičkoj neravnoteži. Tijelo, na svoj način, šalje upozorenje da je nešto duboko unutar osobe narušeno.
Tjelesne smetnje bez jasnog uzroka
Simptomi somatoformnih poremećaja mogu zahvatiti gotovo svaki organski sustav. Neki ljudi doživljavaju razne tegobe, kao što su glavobolja, bol u leđima, trbuhu ili mišićima, bez ikakvog jasnog povoda. Drugi se pak suočavaju s poremećajem rada crijeva, mučninom, čestim mokrenjem ili trnjenjem ruku i nogu. Posebno su zabrinjavajući simptomi koji oponašaju ozbiljne bolesti: osjećaj gušenja, nepravilno lupanje srca, nesvjestice ili osjećaj da tijelo “ne radi” kako treba. U takvim slučajevima pacijenti često obilaze brojne specijaliste iz različitih medicinskih oblasti nadajući se da će netko, konačno, pronaći uzrok njihovih problema. No, kada ni nakon desetka pretraga i terapija nema poboljšanja, počinje sumnja u vlastito zdravlje, a ponekad i u zdrav razum.
Tko je u riziku
Neki ljudi su zbog svoje osobnosti, životne povijesti ili okoline skloniji razvoju somatoformnog poremećaja. Osobe koje su odmalena bile poticane na “gutanje” osjećaja ili nepokazivanje slabosti često imaju poteškoće u emocionalnoj samoregulaciji. Ako nemaju prostora za iskreno izražavanje tuge, ljutnje, razočaranja ili straha, te se emocije talože i, na koncu, preliju u tijelo. Također, traumatska iskustva, poput gubitka voljene osobe, zlostavljanja, zanemarivanja ili dugotrajne izloženosti stresu, mogu ostaviti dubok trag i u odrasloj dobi. U tim slučajevima tijelo postaje medij kroz koji se trauma nastavlja izražavati. Osobe koje se teško odmaraju, stalno su “u pogonu” te one koje imaju visoka očekivanja od sebe također su u povećanom riziku. Perfekcionizam, nesklonost traženju pomoći i nerealna potreba za kontrolom mogu dugoročno iscrpiti organizam i pridonijeti nastanku psihosomatskih simptoma.
Zašto se dijagnoza često postavlja kasno
Jedan od razloga zbog kojih se somatoformni poremećaji teško prepoznaju leži u činjenici da njihovi simptomi izgledaju kao simptomi tjelesnih bolesti. Medicinski sustav, koji je primarno orijentiran na tjelesne dijagnoze, često nema dovoljno vremena, resursa ni osposobljenosti za dublju psihološku analizu. S druge strane, i sami pacijenti nerado prihvaćaju mogućnost psihološke pozadine simptoma. Strah da će ih okolina smatrati “ludima” ili da će njihovi simptomi biti omalovažavani često ih navodi na to da izbjegavaju psihološku pomoć, iako im je upravo ona najpotrebnija. Ovaj poremećaj nije rijetkost. Neka istraživanja pokazuju da i do 20 posto pacijenata koji dolaze u ordinaciju obiteljske medicine imaju somatske tegobe bez jasne medicinske podloge. To ukazuje na potrebu za integracijom tjelesnog i mentalnog zdravlja u svakodnevnoj kliničkoj praksi.
Pristup liječenju – razumijevanje, ne osuda
Liječenje somatoformnog poremećaja temelji se na povjerenju između pacijenta i terapeuta, ali i između pacijenta i liječnika opće prakse. Važno je naglasiti da simptomi nisu izmišljeni, već da imaju drukčije (psihološko) podrijetlo. Prvi korak u liječenju često je psihološka edukacija, odnosno razumijevanje vlastitih emocija i načina na koji one utječu na tijelo. Psihoterapija se u tom procesu pokazala iznimno učinkovitom. Kroz terapijski proces osoba uči kako povezati osjećaje i tjelesne reakcije, kako izražavati ono što ju muči i razviti zdravije mehanizme nošenja sa stresom. U određenim slučajevima uključuje se i medikamentozna terapija, najčešće antidepresivima, osobito ako su prisutni i drugi poremećaji, poput anksioznosti ili depresije. Međutim, najvažniji “lijek” je osjećaj da osoba nije sama i da netko doista želi čuti njezinu priču, a ne samo popis simptoma.
Uloga liječnika, obitelji i društva
Kao društvo, još uvijek teško prihvaćamo činjenicu da mentalno zdravlje utječe na tijelo jednako snažno kao i bakterije ili virusi. Somatoformni poremećaji nam pokazuju koliko je nužno razvijati empatiju, razumijevanje i integriran pristup zdravlju. Liječnici obiteljske medicine, kao prvi kontakt pacijenta sa sustavom, imaju ključnu ulogu u ranom prepoznavanju i usmjeravanju. Isto tako, obitelj i bliži prijatelji igraju važnu ulogu. Ohrabriti nekoga da potraži psihološku pomoć ne znači reći mu da “nema ništa”, već da zaslužuje pažnju i potporu na svim razinama, kako tjelesnoj tako i emocionalnoj.
Tijelo nikada ne laže
Tijelo nikada ne laže. Kad osjeća bol, nelagodu ili iscrpljenost, time pokušava nešto poručiti. Ako nema jasnog tjelesnog uzroka, ne znači da nema problema. Naprotiv, možda je poruka još važnija jer dolazi iz najdubljih slojeva naše psihe. U svijetu u kojem se sve češće osjećamo preopterećeno, nesigurno i emocionalno odvojeno somatoformni poremećaji su poziv na buđenje. Da zastanemo, poslušamo vlastito tijelo i konačno čujemo ono što nam godinama pokušava reći.




