Kako bajke i stripovi utječu na mentalni razvoj djece?

Autor: Mr. sc. Martina Krešić Ćorić, dr. med., specijalista psihijatar, grupni analitičar, Klinika za psihijatriju Sveučilišne Kliničke bolnice Mostar

Djetinjstvo kao period odrastanja u formiranju ljudske ličnosti je jedno jako bitno i intenzivno razdoblje. Postoje razne teorije i smjernice kako to razdoblje što bolje iskoristiti za dobrobit mentalnog razvoja djece koja su najčišća i najranjivija sastavnica društva.
Sadašnje moderno društvo je pred velikim izazovima, turbulentno, roditelji su prezaposleni, djeca su često prepuštena sama sebi i izgubljena u moru školskih i vanškolskih obveza. Tehnološkim napretkom odrasli i djeca svakodnevno bježe u svijet elektronskih medija, ekrani su postali sastavnica uobičajenog življenja. Djeca se bude i uspavljuju uz ekrane da bi roditelji mogli obaviti nagomilane obveze, odmoriti se i pripremiti za naredni radni dan.
Jesmo li se zapitali gdje je nestala spontana igra, razgovor, druženje, maštanje, sanjarenje….!?
Sada, kada je sve stalo, kada nam se nigdje ne žuri, kada je čitav svijet utihnuo pred napašću zvanom Covid-19 vraćamo se svim tim aktivnostima iza zatvorenih vrata i unutar četiri zida sa svojom djecom. Sve je začarano, sve je čudnovato i bajkovito, moramo naći načina kako da djeci olakšamo odrastanje u ovim neizvjesnim vremenima.

Svijet mašte

Jedan od tih načina je čitanje ili pripovijedanje bajki i crtanje stripova. Bajke, dječje priče i stripovi su nezaobilazni u odrastanju svakog djeteta. Uz njih djeca putuju u svijet mašte, zaranjaju u svoju unutrašnjost koje najčešće nisu ni svjesni. Gledajući iz svog skrivenog dječjeg kuta susreću se sa raznim izazovima odrastanja, strahovima i dilemama. Da bi pomogli djeci da što uspješnije prelaze iz jedne razvoje faze u drugu stoljećima se ljudi služe raznim pričama i bajkama. Najpoznatije bajke su nastale u prvoj polovici devetnaestog stoljeća, a objavili su ih braća Grimm 1812. godine u svojoj zbirci „Dječje i obiteljske priče“. Značaj bajki u mentalnom razvoj djece se počeo izučavati u prošlom stoljeću od strane psihoanalitičara, a jedan od najpoznatijih je američki dječji psiholog i pisac Bruno Bettelheim koji je u svom djelu „Smisao i značenje bajki“ pisao o utjecaju i dobrobiti bajki na psihomotorni razvoj djece. U bajkama su životne situacije pojednostavljene, ne postoji točno vrijeme događanja, niti mjesto, likovi su jasno ocrtani, bez velikih detalja, podijeljeni na dobre i loše, pametne i glupe, vrijedne i lijene itd. Polarizacija je prisutna i u umu predškolskog djeteta, ono nije razvilo spoznajne strukture koje bi mu omogućilo da razumije istovremeno prisustvo različitih dobrih i loših osobina u jednoj osobi. Djeca se ovisno o razvojnoj dobi poistovjećuju s raznim pozitivnim likovima iz bajki koji na kraju pobjeđuju, dok zla osoba biva kažnjena. Dijete se uči da ona osoba koja se lijepo ponaša, koja je vrijedna, uporna, susretljiva, suradljiva, koja drži svoju riječ i ne posustaje u teškim vremenima na kraju uvijek pobjeđuje. Spoznaju važnost društveno prihvatljivog ponašanja što pozitivno utječe na njihov psihosocijalni razvoj.

Povezanost roditelja i djece

Bajka postaje mjesto susreta djeteta i s vlastitim osjećajima i učenja o njima. Primjerice „dobri“ i „loši“ likovi mogu simbolizirati roditelje, braću i sestre te dijete u izmišljenom kontekstu može proraditi novonastale osjećaje koje gaji prema ukućanima bez mnogo tjeskobe kao u stvarnosti. Istovremeno, služi kao ispušni ventil za negativne osjećaje i štiti dijete od tjeskobe povezane s pokazivanjem negativnih osjećaja prema najbližima. Kreativnost koju nude bajke, mogućnost identifikacije, nuđenje uvijek pozitivnog ishoda smanjuje osjećaj beznađa, a posebno kod djece razvija maštu i duboko implementira nadu. Stvara se pozitivna percepcija i perspektiva budućnosti, što je moćan zaštitni i preventivni faktor koji smanjuje rizik nastanka mentalnih poteškoća. Djeca zahtijevaju stabilnost i strukturu da bi nesmetano i bezbrižno odrastala. Usvojeni ritual čitanja ili pripovijedanja bajki pred spavanje osnažuje povezanost roditelja s djecom. Odabir bajki ovisi o razvojnoj dobi djeteta, poželjno je osluškivati dječje želje jer ona nesvjesno biraju bajke koje blagotvorno djeluju na njihov mentalni razvoj. Znanstveno je dokazan značaj čitanja i u prenatalnom razvoju djeteta, djeca kojoj se čitalo od najranije dobi usvajaju ljubav prema pisanom slovu, prema književnosti. Ranije počinju govoriti, vježbaju pažnju i koncentraciju, usvajaju tehnike čitanja. Pričajte s djecom što se dešava, potaknite ih da događaje koje su doživjeli ili priče koje su izmislili naslikaju i zapišu u obliku stripa. Crtanjem stripova se kod djece potiče likovna i pisana kreativnost. Kroz optimističnu maštu i umjetničko stvaranje dijete pronalazi svoja rješenja što anticipira uspjeh i priprema ih za suočavanje s vanjskim svijetom. Roditelji, odgajatelji i učitelji to mogu iskoristiti da bolje upoznaju dijete, njegove svjesne i nesvjesne strahove, percepcije stvarnosti i želje. To je svakako efikasan način da se djeci olakša tjeskoba prouzročena novonastalom situacijom te da kroz afirmativne poruke bitnih starijih osoba u svom životu jačaju samopouzdanje u vlastite sposobnosti. I odraslima je ponekad potrebna bajka da bi se izborili sa svojim mračnim demonima te djeci poslužili kao adekvatan model identifikacije u ovim „čudnim“, neizvjesnim vremenima u kojima vodimo rat s nevidljivim neprijateljem.

Facebook komentari