Kako prilagoditi ishranu ako imamo dijagnosticiranu arterijsku hipertenziju?

AUTOR: Dr Armela Vantić, doktor opće medicine  

Krvni pritisak, u užem smislu, predstavlja pritisak krvi na zidove krvnih sudova. Krv protiče kroz krvne sudove upravo zato što se nalazi pod određenim pritiskom. Razliku pritisaka u krvnim sudovima obezbjeđuje srce svojim kontinuiranim radom. 

Srce je organ građen od mišića i naizmjenično grčenje i opuštanje tih mišića dovodi do usmjeravanja krvi u jednom smjeru – iz srca, kroz cijeli organizam do perifernih tkiva, i onda ponovo natrag do srca. Grčenje mišićnih vlakana u srcu naziva se sistola, a opuštanje tih mišićnih vlakana naziva se dijastola. Prilikom sistole dolazi do povećanja krvnog pritiska u srcu što za posljedicu ima pražnjenje srca i protiskivanje krvi u krvne sudove. Proces koji se dešava nakon sistole je dijastola i u tom aktu dolazi do ulaska krvi (punjenja srca krvlju) koja se, nakon što je prošla kroz krvne sudove cijelog organizma, vraća u srce. 

Da bi postojala stalna cirkulacija krvi kroz krvne sudove, mora postojati razlika u pritisku na početku i na kraju krvnih sudova. Zbog toga mjerimo dvije vrijednosti krvnog pritiska: gornji (sistolni) i donji (dijastolni). Normalna vrijednost krvnog pritiska je 120/80 mmHg. Povišena vrijednost krvnog pritiska zove se hipertonija. Trajno povišena vrijednost krvnog pritiska već predstavlja oboljenje za sebe i naziva se hipertenzija. Osnovni štetni učinak povišenog krvnog pritiska je taj što dovodi do zadebljanja krvnih sudova čime smanjuje njihovu elastičnost. Ovo stanje naziva se ateroskleroza. 

Klasifikacija hipertenzije

Epidemiologija

Rizik obolijevanja za muškarce i žene starije dobi (65 – 85 godina) iznosi i do 90 posto. Češće obolijevaju muškarci, pa su vrijednosti krvnog pritiska i rizik od kardiovaskularnih bolesti veći kod muškaraca.

Faktori rizika

Faktori rizika za razvoj hipertenzije su brojni. Neki su potencijalno promjenjivi a neki su nepromjenjivi. Nepromjenjivi faktori su:

  1. spol, 
  2. starost, 
  3. rasa, 
  4. genetska predispozicija. 

Znatno važnija grupa rizičnih faktora su oni koji se mogu mijenjati uz stalni angažman pacijenta, a to su: 

  1. gojaznost, 
  2. konzumiranje alkohola, 
  3. pretjerana upotreba duhanskih preparate, 
  4. pretjerana upotreba soli u ishrani, 
  5. fizički i psihički stres,  
  6. redukcija fizičke aktivnosti….

Važno je napomenuti da su to faktori koji pojedinačno znatno doprinose razvoju i pogoršanju već nastale hipertenzije. Udruženi efekat je znatno veći nego pojedinačni, odnosno efekat istovremeneog djelovanja više faktora je veći od očekivanog efekta njhovog prostog zbira (sinergistički efekat).

Promjene u načinu života su najvažniji korak za snižavanje povišenog krvnog pritiska. Te promjene, u najvećem broju slučajeva, moraju biti temeljite i dugotrajne, a često i doživotne. Jako je bitno naglasiti da je njihov učinak uspješan i brzo uočljiv/vidljiv te pozitivno djeluje na motivaciju pacijenta da istraje. 

Kako bi vrijednosti krvnog pritiska bile što niže, potrebno je povećati nivo tjelesne aktivnosti te jesti pravilno i zdravo. 

Već u ranoj mladosti, treba voditi računa o pravilnoj ishrani kako bi se prevenirale promjene na krvnim sudovima u kasnijim godinama jer se proces ateroskleroze kontinuirano odvija tokom života. Po brojnim svjetskim studijama, štetne promjene na krvnim sudovima se počinju javljati već kod osamnaestogodišnjaka. 

Ukoliko imate višak kilograma, neophodno je da postepeno smanjite i održavate optimalnu tjelesnu masu.

Poželjno je prestati konzumirati cigarete i alkohol. 

Pravilna ishrana osoba sa hipertenzijom podrazumijeva uravnoteženu ishranu i kombinaciju namirnica koje će zadovoljiti dnevne potrebe organizma za energijom, vitaminima, mineralima i gradivnim materijama. 

Za snižavanje krvnog pritiska važno je smanjiti unos soli. Ukupni dnevni unos soli trebao bi biti manji od pet grama (jedna kašičica). Smatra se da se oko 75 posto soli u organizam unese putem prerađene i “brze” hrane koju nam donosi savremeni način života, zastupljene uglavnom kod mlađe populacije. Uobičajenim načinom ishrane, u organizam se unese oko devet grama soli dnevno. Populacija koja unosi manje od 4,5 grama soli dnevno ima znatno niže vrijednosti krvnog pritiska. Jako je važno izbjegavati namirnice sa velikom količinom soli kao što su: masni sirevi, dimljene šunke, paštete, sirni namazi, hljeb, kukuruzne pahuljice, crveno meso, kocke za supu, konzervirana riba.

Za kontrolu hipertenzije značajan je i unos kalijuma. Preporučena dnevna doza je 4,7 grama, osim u slučajevima kada se zbog terapije medikamentima unos kalijuma mora kontrolisati. Namirnice bogate kalijumom su: krompir, špinat, grah, paradajz, kakao, suhe smokve, banane, zeleno povrće, mrkva.

Izuzetno je važan i način pripreme hrane – nije poželjno konzumirati prženu ili pohovanu hranu, tj. radije koristite namirnice koje se manje kuhaju ili peku/prže. Dnevni unos hrane treba rasporediti na tri glavna obroka i dva međuobroka. 

Namirnice koje se preporučuju u ishrani su: nemasni jogurt, piletina, jaja, maslinovo ulje, sve vrste svježeg ili kratko termički obrađenog povrća, integralna riža ili raženi hljeb, začinsko bilje (origano, crni biber, bosiljak), bademi, lješnjaci, orasi, korijen celera. 

Jedan od najkompleksnijih načina ishrane je upravo ishrana po DASH principima (eng. Dietary Approaches to Stop Hypertension – dijetetski pristup za sprečavanje hipertenzije).

DASH dijeta je način ishrane koji promoviše američki Nacionalni institut za srce, pluća i krv radi prevencije i kontrole hipertenzije. Ova dijeta je bogata voćem, povrćem, žitaricama, mliječnom hranom sa niskim udjelom masti. Kako bi se zadovoljile potrebe za energijom i hranljivim tvarima, važno je pravilno rasporediti hranu iz različitih grupa u skladu sa određenim ukupnim dnevnim energijskim unosom. Najveći naglasak u DASH dijeti je na značajnom smanjenju unosa soli. Smanjen unos soli može pridonijeti prevenciji hroničnih nezaraznih bolesti, kao što su šećerna bolest, bubrežne bolesti, a samim tim i smanjenju smrtnosti od srčanog i moždanog udara.

Savjeti za smanjenje unosa soli:

  1. Čitajte deklaracije na proizvodima, provjerite oznaku za usporedbu količine soli u različitim proizvodima hrane i pića te izaberite one s nižim udjelom soli.
  2. Sami pripremajte hranu kad god je to moguće.
  3. Ograničite količinu soli koju dodajete u hranu prilikom kuhanja i pečenja.
  4. Izbjegavajte dosoljavanje hrane za stolom – slanicima (soljenkama) je mjesto u kuhinjskom ormaru, a ne na stolu.
  5. Začinite hranu raznim biljnim začinima (origano, bosiljak, majčina dušica i sl.) umjesto soli. 
  6. Odaberite svježe meso, perad i plodove mora, a ne panirane ili polupripremljene varijante.
  7. Prednost uvijek dajte svježem ili smrznutom povrću.
  8. Konzerviranu hranu uvijek prvo isperite.
  9. Odaberite nesoljene grickalice (kikiriki i sl.).
  10. Za pripremu sendviča uvijek birajte integralni kruh, namaz i nareske s manje soli.

Facebook komentari