Koksaki virus (Coxsackie virus)

AUTOR: Dr Boris Ćurguz, specijalista infektologije

Koksaki virusi dobili su ime po mjestu Coxsackie u državi New York (SAD), odakle su prvi put izolovani 1948. godine iz stolice dječaka oboljelog od paralitičkog mijelitisa. Coxsackie virus pripada porodici Picornaviridae, rodu Enterovirus gdje su svrstani najmanji virusi sa RNK genomom. Podijeljeni su u dvije grupe – A i B. Virus ponekad nazivaju i „virus prljavih ruku“, a u daljem tekstu ćemo objasniti zašto.
Ovi virusi ne posjeduju ni jedan drugi omotač osim proteinskog. Zašto je to važno? To je u stvari razlog njihove otpornosti, tako da nisu osjetljivi na žuč, žučne soli i druge organske rastvarače. Stabilni su u kiseloj sredini (što je bitno pošto ga ni želučana kiselina ne uništava – bar ne dovoljno brzo). Vrlo su otporni na spoljne faktore, na temperaturi od 53°C se inaktivišu za 30 minuta, a na niskim temperaturama (-18°C do -50°C) se konzervišu.

Kako se prenosi?
Rezervoar zaraze su oboljeli i kliconoše (zdrave osobe koje su nosioci virusa). Virus se izlučuje sekretom iz ždrijela i putem stolice. Tu dolazimo do odgovora na pitanje: zašto se naziva bolest prljavih ruku? Infekcija se prenosi direktno (fekalno-oralno) preko prljavih ruku, hrane, vode i predmeta. Hranu kontaminiraju osobe kod kojih još uvijek nije dokazana infekcija i kliconoše. Ove infekcije su češće ljeti. Takođe je primijećeno da se prenosi s majke na dijete. Ulazno mjesto infekcije su usta, a mjesto gdje se virus razmnožava su grlo i tanko crijevo.

Faktori rizika
− Oslabljen imunološki sistem – kod djece koja još uvijek nemaju razvijen imunološki sistem kao i kod imunokompromitovanih pacijenata (onkološki pacijenti, pacijenti s bolestima koje narušavaju imuni sistem)
− Boravak u gužvama – sredstva javnog prevoza, bazeni, dječiji vrtići i škole su mjesta gdje se bolest najbrže širi
− Loša higijena – siromaštvo, kao i nedostupnost čiste vode i sapuna.

Coxsackie grupa A izaziva:

  1. Herpanginu ili vezikularni stomatitis – teška upala ždrijela praćena temperaturom, bolovima u stomaku i jakim bolovima u grlu gdje se pojave sitni plikovi (vezikule) od kojih nastaju ranice (ulceracije).
  2. Aseptični meningitis – upala moždanih ovojnica sa simptomima kao što su groznica, glavobolja, mučnina, povraćanje, bol u grlu i fotofobija (smetnje izazvane sunčevom ili drugom jakom svjetlošću). Znaci bolesti su manje izraženi od simptoma koje izazivaju druge grupe virusa, a oporavak nakon bolesti je potpun.
  3. Infekcije gornjih disajnih puteva – obično su praćene kliničkom slikom obične prehlade ili gripa.
  4. Makulozni egzantem – osip po koži koji je makulozan (mrljast), makulopapulozan (mrljasto-kvržičast) ili vezikularan (mjehurićast). To je jedan od dva sindroma po kojima su nam koksaki virusi i poznati. Tip 16 virusa izaziva takozvani sindrom „usta, šaka i stopala“ koji karakteriše pojava ranica u ustima i grlu, kao i vezikula koje jako svrbe, a obično se ispoljavaju po rukama i nogama. Obično se ne stvore kraste. Ovo je blaga, ali izrazito neprijatna bolest. 
  5. Limfonodularni faringitis (upala ždrijela praćena oticanjem limfnih žlijeza)

Coxsackie grupe B izaziva:

  1. Aseptični meningitis – nešto teža klinička slika nego ona izazvana virusom iz grupe A
  2. Makulozni egzantem
  3. Respiratorne infekcije i herpangine – nešto blaže nego izazvane virusom iz grupe A
  4. Miokarditis i perikarditis – upala srčanog mišića i srčane ovojnice – glavni razlog ozloglašenosti koksaki virusa. Javljaju se kod novorođenčadi, djece i odraslih. Bolest prati otežano disanje, ubrzan rad srca i cijanoza (plavkasta obojenost kože), kao i promjene na EKG-u. Naročito su opasne infekcije kod novorođenčadi, a može završiti letalno ili s trajnim oštećenjem srčane funkcije u bilo kom uzrastu. 
  5. Mijalgije (bolovi u mišićima) ili tzv. bornholmska bolest (Bornholm je ostrvo u Danskoj gdje se bolest često javlja). Uz temperaturu i glavobolju, javlja se i bol u svim mišićima zbog čega bolest zovu i đavolska gripa (eng. devil’s flu).

Virusi se mogu izolovati iz grla tokom prvih nekoliko dana od početka bolesti i iz stolice poslije pet do šest nedjelja. Za dijagnozu uzima se nazofaringealni bris (bris iz nosa i ždrijela), bris farinksa, potom stolica i eventualno krv poslije pet do šest nedjelja od početka infekcije. Ako se sumnja na serozni meningits uzrokovan Coxsackie virusima, za njihovu izolaciju i identifikaciju koristi se likvor. Ako se virus izoluje iz likvora, time se potvrđuje da je on uzročnik meningitisa. U slučajevima identifikacije iz brisa i ispirka ždrijela i iz stolice, potrebno je uraditi potvrdni serološki test. Serološki testovi koji se primjenjuju u identifikaciji Coxackie virusa:

  1. Test neutralizacije – služi za indirektnu serološku identifikaciju tipa virusa, odnosno, tipski specifičnih neutrališućih antitijela koja poslije bolesti dugo perzistiraju u serumu. Radi se o ukupnim antitijelima IgM i IgG.
  2. RVK test – reakcija vezivanja komplemenata, kojom dokazujemo polivalentna antitijela protiv više različitih antitijela, do šest mjeseci poslije infekcije.
  3. ELISA (eng. Enzyme-Linked Imunosorbent Assay) – Elisa test je serološka tehnika za dokazivanje specifičnih klasa antivirusnih IgM i IgG antitijela.

Kao zlatni standard u virusnoj dijagnostici koristi se molekularna metoda PCR (reverse Polimerase Chain Reaction) koji je visoko senzitivan, specifičan i omogućava brzu dijagnostiku čak i vrlo malih količina.

Mjere prevencije 

Virusi najčešće kontaminiraju hranu, i to hranu koja se jede bez prethodne termičke obrade. Zbog toga, infekcija čovjeka koji konzumira voće i povrće obično nastaje prenosom virusa uzročnika infekcija kod ljudi, kontaminacijom biljaka preko vode, zemljišta, đubriva ili preko zaraženih osoba koje rukuju ovim proizvodima. Osnovne mjere prevencije su redovno i temeljno pranje ruku i održavanje kompletne higijene, kao i dezinfekcija i provjetravanje životnog i radnog prostora. Usta i nos pokriti maramicom ili rukom kada se kašlje ili kiše, kako se respiratorne kapljice ne bi širile. Terapija je simptomatska. Savjetuje se mirovanje, rehidratacija, unošenje dosta svježeg voća i povrća u organizam, po potrebi antipiretici (bezreceptni lijekovi za sniženje povišene tjelesne temperature) i kortikosteroidi.

Facebook komentari