Kolonoskopija i ezofagogastroduodenoskopija (EGDS)

Autor: Dr. Edgar Iglić, specijalista interne medicine, subspecijalista gastroenterologije

Gastroenterologija je grana interne medicine koja je orijentirana na dijagnostiku i liječenje oboljenja vezanih za digestivni trakt. Kvalitetno liječenje zahtijeva prethodno dobru, preciznu i pouzdanu dijagnostiku. Dijagnostičke procedure bi trebale biti što jednostavnije i što komfornije za pacijente, kako bi imale mogućnost da se provode svakodnevno i rutinski, s visokim stepenom pouzdanosti i sa što manje rizika po zdravlje pacijenta. U današnje vrijeme ekspanzije modernih tehnologija imamo mogućnosti da raspolažemo raznovrsnim uređajima koji nam omogućavaju vizualizaciju digestivnog trakta, prvenstveno želuca i debelog crijeva, te su metode ezofagogastroduodenoskopije (EGDS) i kolonoskopije nezamjenjive u svakodnevnom radu gastroenterologa.

Šta je ezofagogastroduodenoskopija (EGDS)?

Gastroskopija je postupak koji ljekaru omogućava da detaljno pregleda jednjak (ezofagus), želudac (gaster) i dvanaestopalačno crijevo (duodenum) te je puni naziv zapravo ezofagogastroduodenoskopija.
Kroz usta, pa dalje kroz jednjak, želudac i dvanaestopalačno crijevo uvodi se fleksibilni endoskop, tj. fiberoptički instrument – savitljiva cijev debljine oko 8-9 mm, s kamerom i izvorom svjetla na vrhu, pomoću koga se kvalitetno i detaljno može vizualizirati unutrašnjost jednjaka, želuca i dvanaestopalačnog crijeva. Osim u otkrivanju uzroka krvarenja, upale, čira ili tumora jednjaka, želuca i dvanaestopalačnog crijeva, radni kanal endoskopa omogućava i plasiranje različitih instrumenata kroz sam endoskop te i različite procedure, kao što su uzimanje uzoraka tkiva na osnovu kojeg patolog definira konačnu dijagnozu ili uklanjanje malih izraštaja – polipa, zaustavljanje krvarećih promjena…

Zašto raditi gastroskopiju?

Različiti simptomi nelagode ili bola u gornjem dijelu trbuha, mučnine, povraćanja, nagona na povraćanje, žgaravice ili teškoća u gutanju, a pogotovo gubitak apetita, gubitak na tjelesnoj težini, malokrvnost neobjašnjena drugim uzrocima, zahtijevaju dijagnostičku obradu jer razlozi ovih simptoma mogu biti sasvim bezazleni, ali, nažalost, može se raditi i o ozbiljnim oboljenjima, pa i onim malignim, te se i daljnji pristup i liječenje ovih pacijenata razlikuju.

Kakva je priprema za pregled potrebna?

Izuzetno je bitna kvalitetna priprema za pregled. Želudac mora biti potpuno prazan te stoga ne smijete ništa jesti ni piti 6-8 sati prije pregleda. To znači, ako je pregled ujutro (što je i najčešće), nakon lagane večere, ne trebate ništa konzumirati. Jutro pred pregled nije poželjno pušiti (cigarete, duhan za lule). Ako trajno uzimate neke lijekove, posavjetujte se s ljekarom možete li ih uzeti prije pregleda ili ne. Posebno je bitno informirati ljekara o uzimanju preparata acetilsalicilne kiseline ili antikoagulantnih lijekova. Najvažnije je da budete smireni i motivirani za pregled. Zato trebate otkloniti sve predrasude o neugodnosti ovog pregleda. Ukoliko nosite zubnu protezu, morate je skinuti prije obavljanja pretrage.

Šta možete očekivati tokom izvođenja gastroskopije?

Standardni položaj za pregled je uobičajeno na lijevom boku. Čistim štitnikom za usta
zaštitit ćete Vaše zube i instrument. Ljekar, pod kontrolom oka, pažljivo plasira endoskop u Vaš jednjak, pri čemu je potrebno da napravite akt gutanja. Tokom gutanja i cijelog pregleda možete disati na usta i na nos. Tanka savitljiva cjevčica (endoskop) koja se uvodi kroz Vaša usta bit će plasirana kroz jednjak i želudac, sve do završnog dijela dvanaestopalačnog crijeva. Zrak koji se ubacuje kroz želudac i dvanaestopalačno crijevo tokom pregleda potreban je zbog ispravljanja nabora koji su, inače, normalno prisutni na sluznici. Osjećat ćete nadutost, ali nastojte da zadržite zrak u stomaku, jer će tada pregled zasigurno kraće trajati. Višak zraka će biti izbačen pomoću instrumenta tokom završnog dijela pregleda ili ćete ga Vi izbaciti nakon toga. Tokom pregleda ljekar gleda unutrašnju površinu sluznice, pri čemu svako sumnjivo mjesto mora biti bioptirano u cilju dobivanja tačnog stepena oštećenja sluznice jednjaka, želuca ili dvanaestopalačnog crijeva. Za vrijeme pregleda možete osjećati kratkotrajne pokrete endoskopa u trbuhu. Pregled je neugodan, ali bezbolan.

Šta trebate učiniti nakon pregleda?

Kada pregled bude završen, poželjno je da se nakašljete i eventualno izbacite višak sluzi iz usta i zrak iz želuca. Nakon pregleda ćete dobiti specijalistički nalaz na kojem će pisati preporuka terapije koje biste se trebali pridržavati. Hranu i tečnost ne biste trebali uzimati sve dok se ne smiri refleks kašlja. To se odnosi i na pušenje (cigareta, lule).

Alternativa gastroskopiji

Pregled rendgenskim ili X zracima pomoću barijevog kontrasta daje slične, ali prilično neprecizne podatke. Dijagnoza čira i sličnih promjena ovim pregledom nesigurna je jer se nema direktan uvid u pregledani organ. Ovim pregledom nije moguće uraditi biopsiju.

Prednosti gastroskopije

– Pomaže u otkrivanju uzroka krvarenja iz gornjeg dijela probavnog trakta i omogućuje odmah i zaustavljanje krvarenja u velikom procentu slučajeva

– Otkriva prisustvo čira i upale sluznice pregledanih organa

– Otkriva uzrok bola i nelagode u trbuhu, naročito u području žličice

– Otkriva prisustvo tumora i drugih bolesti gornjeg probavnog sistema

– Omogućava uvid u želudac i dvanaestopalačno crijevo nakon operativnih zahvata na tim organima

– Uspješno otkriva suženje jednjaka.

Je li gastroskopija sigurna?
Gastroskopija je sigurna metoda kod koje se komplikacije javljaju iznimno rijetko. Komplikacije se nešto češće dešavaju prilikom terapeutskih intervencija, kao što je zaustavljanje krvarenja, uklanjanje polipa i slično, te se ove procedure i obavljaju u bolničkim uvjetima. 

Šta je kolonoskopija?

Kolonoskopija je endoskopska metoda pomoću koje se može vizualizirati sluznica debelog crijeva i završnog dijela tankog crijeva. Kolonoskopija se izvodi pomoću fiberoptičkog instrumenta – kolonoskopa, koji se sastoji od dijela s komandama za pokretanje aparata u pravcima gore-dolje i lijevo-desno i savitljive cijevi promjera oko 10-12 mm, koja na samom vrhu ima kameru s izvorom svjetla, što omogućuje da se prati izvijuganost crijeva, pa je pretraga manje neugodna za pacijenta i jednostavnija za endoskopistu. Aparat se plasira kroz završni dio debelog crijeva (anus) i posebnom tehnikom napreduje sve do početka debelog crijeva (cekum). Kod kolonoskopije naglasak je na tehnici jer dobro uvježbani endoskopista pregleda cijelo debelo crijevo s „potrošenih“ 60-80 cm aparata, koristeći metode „navlačenja“ crijeva na aparat, gdje, osim dobre obučenosti endoskopskog tima, dobra saradnja pacijenta ima ključnu ulogu. Moderni kolonoskopi danas koriste i različite filtere sa specifičnim spektrima boja pomoću kojih se bolje prikazuju promjene na samoj sluznici te s visokim stepenom sigurnosti razlikuju benigne od malignih promjena. Unutar cijevi nalazi se i radni kanal za plasiranje različitih instrumenata za uzimanje uzorka sluznice (biopsije i/ili intervencije uklanjanja polipa, zaustavljanja krvarenja).

Priprema za kolonoskopiju

Kao i za gastroskopiju, za kolonoskopiju su neophodni kvalitetna priprema i pročišćenost debelog crijeva. Svakako, dobro bi bilo uraditi i neke osnovne laboratorijske testove koagulacije (vrijeme krvarenja, protrombinsko vrijeme, trombocite), u slučaju potrebe uklanjanja polipa ili nekih drugih intervencija, da bi se smanjio rizik od krvarenja. Pacijent prilikom zakazivanja termina pregleda dobiva pismeno i usmeno uputstvo kako da se priprema za pregled. Potrebno je naglasiti važnost kvalitetne pripreme, jer u samo dobro očišćenom i pripremljenom crijevu endoskopista može kvalitetno i precizno vizualizirati sluznicu, pa tako i patološke promjene na njoj. Priprema se sastoji od adekvatnog režima prehrane nekoliko dana prije pregleda i primjene sredstva za čišćenje crijeva – laksativa. Nekoliko dana prije pregleda trebalo bi uzimati kašastu – tečnu, lako probavljivu hranu. Zadatak pripreme je da se crijevo kompletno isprazni, očisti od tragova crijevnog sadržaja, što se postiže kretanjem, adekvatnom hidratacijom i laksativima. Dan prije pretrage uzima se samo tečnost, najmanje tri litre, a po mogućnosti i više, uz podijeljeni režim uzimanja sredstva za čišćenje crijeva, čiji je cilj da potpuno isprazni crijevo od crijevnog sadržaja, da bi se kvalitetno mogle uočiti i najmanje promjene sluznice crijeva (rani karcinom, polipi, angiodisplazije). Također je bitno da primijenjeni preparat ima što manje nuspojava u smislu izazivanja nelagode, grčeva i bolova tokom pripreme, kao i da ne dovodi do dehidratacije ili elektrolitnog poremećaja pacijenta. Danas su najčešće u upotrebi preparati s polietilen-glikolom. Pretraga se izvodi u početnom lijevom bočnom položaju, sve dok možemo jednostavno i bezbolno napredovati aparatom kroz crijevo. Prema potrebi, pacijent se može i rotirati u druge položaje (na leđa, na desni bok), što umnogome olakšava pregled i napredovanje aparatom. Cilj je napredovati do početnog dijela debelog crijeva – cekuma, a u bolesnika gdje postoji sumnja na upalne bolesti crijeva i/ili krvarenje i u završni dio tankoga crijeva – ileum.

Indikacije i kontraindikacije

Različiti simptomi, kao nerazjašnjeni bolovi u abdomenu, pojava krvarenja iz debelog crijeva vezana ili ne uz stolice, pozitivan nalaz stolice na okultno krvarenje koji se u mnogim zemljama koristi i kao screening program, učestale, prolivaste stolice, opstipacija, kao i smjenjivanje proliva i zatvora, anemijski sindrom s manjkom željeza nerazjašnjene etiologije, pozitivna porodična anamneza na karcinom debelog crijeva, sumnja na patološke procese u crijevu opisane radiološkim metodama (CT, MRI, UZV), pa i sama želja pacijenta da se pregleda su glavne indikacije za pregled. Kontraindikacije su: toksični megakolon, akutna faza pankolitisa, teški oblici ishemijskog kolitisa, akutni divertikulitis, suspektna perforacija i/ili ileus debelog crijeva, akutno srčano/plućno/moždano dešavanje, loša priprema, nesaradnja bolesnika, trudnoća…

Komplikacije

Kolonoskopija u rukama iskusnog endoskopiste je najčešće minimalno neugodna i relativno sigurna metoda. Najčešći strah kod pacijenata je strah od bolova prilikom pregleda. Dobra uvježbanost endoskopskog tima, kao i saradnja pacijenta su ključni za uspješan i bezbolan pregled. Koriste se različiti “manevri” u smislu promjene položaja tijela, insuflacija ugljičnog-dioksida umjesto zraka, ubrizgavanje tople vode za vrijeme pretrage i/ili kratkotrajna sedacija ili intravenska anestezija. Anestezija se kod nas i u našem okruženju, zbog ograničenih materijalnih i organizacijskih razloga, koristi najčešće kod djece, bolesnika s upalnim crijevnim bolestima te kod kompliciranih endoskopskih procedura. Moguće su rijetke komplikacije, kao perforacija crijeva i krvarenje nakon polipektomije (0,1-0,2%) te kardiovaskularna/respiratorna depresija ako se radi pod anestezijom (0,1%). Mortalitet na kolonoskopiji je 0,007%, većinom u starijih bolesnika s komorbiditetom.

Zaključak

Prema svemu navedenom, možemo reći da su kolonoskopija i gastroskopija metode koje nude mnogo koristi za pacijenta s vrlo malim, prihvatljivim rizikom. Mnogo su osjetljivije i specifičnije metode od svih drugih, jer dobro obučen endoskopista može vidjeti najmanje promjene na sluznici, a zahvaljujući tehničkom napretku, omogućene su i različite terapeutske procedure, kao polipektomije, zaustavljanje krvarenja i različiti hirurški postupci, bez potrebe za operativnim zahvatima klasične hirurgije, što svakako doprinosi boljem, kvalitetnijem i za pacijenta komfornijem i sigurnijem načinu liječenja. Zahvaljujući prvenstveno kolonoskopiji, oko 90% karcinoma debelog crijeva u ranoj fazi je izlječivo. Kolonoskopija je smanjila pojavu kolorektalnog karcinoma za više od 50%, a mortalitet za gotovo 68%, kada se koristi kao screening metoda u širokoj populaciji. Kao dobra alternativa kolonoskopiji je i fleksibilna sigmoidoskopija (pregled kojim se vizualizira rektosigmoidni dio debelog crijeva), jer procentualno najčešće nalazimo kolorektalni karcinom u tom dijelu debelog crijeva, a samo izvođenje procedure je kraće i jednostavnije i za pacijenta i za endoskopistu. Obje endoskopske procedure su nezamjenjive u svakodnevnom radu gastroenterologa i bez njih se danas ne mogu zamisliti dijagnostika i liječenje gastroenteroloških pacijenata.

Facebook komentari