Liječenje bolesti štitnjače

Autor: Prof. dr Zelija Velija Ašimi, specijalista interne medicine, endokrinolog i dijabetolog, član Američkog koledža za endokrinologiju, Poliklinika “Dr. Al Tawil”, Sarajevo

LIJEČENJE POREMEĆAJA FUNKCIJE ŠTITNJAČE

Prvi korak u liječenju poremećaja funkcije štitnjače je promjena stila života koja će pomoći da se organizam vrati u stanje prirodne ravnoteže. Promjena stila života obuhvata izbalansiranu prehranu, izbalansiranu fizičku aktivnost, rehidraciju, poštedu od stresa te eventualno psihoterapiju. Po potrebi se uvodi i suplementacijska terapija u obliku dodataka prehrani i fitoterapijskih preparata u cilju prevencije daljnjeg razvoja bolesti i ublažavanja neželjenih simptoma. U reguliranju pravilnog rada štitne žlijezde veliku ulogu ima prehrana. Tako, na primjer, glavni uzrok hipotireoze, naročito u nerazvijenim zemljama i endemskim područjima, je nedostatak joda u prehrani. Zbog toga ga je neophodno dodavati svakodnevnoj prehrani kroz jodiranu so ili namirnice bogate jodom (riba, morski plodovi). Važan je i svakodnevni unos vitamina C, E, B2, B3, B6, cinka, selena i aminokiseline tirozina kojom obiluju riba, meso, mliječni proizvodi i mahunarke.

Obzirom da hipotireozu karakterizira usporen metabolizam, usporena probava, povišene masnoće u krvi i dobijanje na tjelesnoj težini, potrebno je optimizirati svakodnevnu prehranu. Uz obilnu hidraciju i pojačanu tjelesnu aktivnost, organizmu se treba osigurati dovoljan unos prehrambenih vlakana, koja će pojačati osjećaj sitosti, potaknuti crijevnu peristaltiku i smanjiti apsorpciju suvišnih masnoća.
Kod hipertireoze, obzirom na stanje ubrzanog metabolizma, dolazi do propadanja jednog dijela mišićne i koštane mase pa se preporučuje povećan unos aminokiselina, proteina i kalcija. Pozitivan efekat imaju i omega-3 masne kiseline, vitamin C, grah, soja i sojini proizvodi, tamnozeleno lisnato povrće te kurkuma.

Drugi korak je uvođenje supstitucijske terapije za štitnu žlijezdu (u slučaju smanjenog izlučivanja hormona, ili hipotireoze) ili terapije kojom se zaustavlja proizvodnja viška hormona štitnjače (u slučaju pretjeranog izlučivanja hormona, ili hipertireoze).

LIJEČENJE HIPOTIREOZE
Bez obzira na uzrok, u slučaju hipotireoze je potrebno uzimati nadomjesnu terapiju tj. hormone štitnjače. Ti hormoni mogu biti sintetski i prirodni koji su daleko skuplji od sintetskih. Terapija se uvodi postupno. Nakon uvođenja lijeka ili promjene doze, treba proći određeno vrijeme da se stvori ravnoteža između hipofize i nove razine tiroksina u krvi, tako da se hormoni štitnjače i TSH određuju nakon najmanje šest sedmica.

LIJEČENJE HIPOTIREOZE U TRUDNOĆI
U tudnoći i za vrijeme dojenja, lijek je također potrebno uzimati, sa tim da se doza treba često povisiti zbog povećanih potreba za tiroksinom. Tiroksin je potpuno neškodljiv za plod.

LIJEČENJE SUPKLINIČKE HIPOTIREOZE
Važno je reći da je potrebno liječiti i subkliničku hipotireozu (stanje u kome su T3 i T4 uredni a TSH povišen). Liječenje temeljeno na individualnim faktorima, treba razmotriti za pacijente sa nivoom TSH između 4 i 10 mIU/L ili preko 10 mIU/L, posebno ako pacijenti imaju:

– simptome koji ukazuju na hipotireozu

– pozitivna anti – TPO antitijela ili

– dokaze o aterosklerotskoj kardiovaskularnoj bolesti, zatajenje srca ili pridružene faktore rizika za te bolesti.
Kod trudnica kod kojih postoje antitijela na Tg i TPO opravdano je dati sintetske hormone kako disbalans i oscilacije TSH ne bi utjecale na plod. Trudnici se još mogu prepisati i suplementi neophodni za funkciju štitne žlijezde – jod, selen i vitamin D (npr. D3 Spray®).

LIJEČENJE HIPERTIREOZE
Liječenje hipertireoze može biti medikamentno, radiojodom ili operativno. Od medikamenata na raspolaganju su nam tireostatici – metimazol i propiltiouracil (PTU) koji ometaju sintezu hormona štitnjače. Dodatno se još mogu primjenjivati beta – blokatori, radi kontrole srčanog ritma te sedativi.,
Ukoliko se tireostaticima ne postigne zadovoljavajuća kontrola hipertireoze ni nakon 2 godine, neophodno je definitivno liječenje hipertireoze. Metode izbora su liječenje radioaktivnim jodom-131 ili operativni zahvat. Operacijom se odstranjuje tkivo štitnjače, a jodom-131 se uništava funkcionalno tkivo štitnjače. Konačni ishod oba oblika liječenja često je hipotireoza koja zahtijeva doživotno nadomjesno liječenje hormonima štitnjače. Obje metode liječenja imaju prednosti i nedostatke, a odabir uglavnom ovisi o dobi, osobnom izboru, popratnim bolestima i drugim individualnim osobinama bolesnika, ali i dostupnosti pojedine metode liječenja. Prednost operativnog zahvata u odnosu na radio-jod ili tireostatike je u mogućnosti brzog izliječenja hipertireoze. Danas se za liječenje hipertireoze primjenjuje totalna tireoidektomija, odnosno operativno odstranjenje cijele štitnjače, jer je kod manje opsežnih operacija štitnjače često zabilježen povrat hipertireoze.

LIJEČENJE HIPERTIREOZE U TRUDNOĆI
U prvom trimestru preporučuje se PTU, lijek koji ima najmanje neželjenih efekata u odnosu na plod.

LIJEČENJE SUPKLINIČKE HIPERTIREOZE (stanje koje se definiše kao suprimiran TSH uz normalan nivo T3 i T4) treba primijeniti kod:

– mlađih bolesnika sa prisutnim simptomima i TSH nižim od 0,1 mIU/L

– osoba kod kojih je TSH uporno niži od 0,1 mIU/L

– osoba od 65 godina ili starijih

– žena u postmenopauzi

– bolesnika sa kardiovaskularnim rizikom, srčanim bolestima ili simptomima, osteoporozom ili simptomima tireotoksikoze.

LIJEČENJE TIROIDITISA
Subakutni tireoiditis (De Quervainov tireoiditis) se liječi acetilsalicilnom kiselinom, nesteroidnim antireumaticima (npr. ibuprofen) ili kortikosteroidima. Bolest spontano prolazi, no ponekad može zaostati prolazno ili trajno smanjenje funkcije štitne žlijezde.
Postiradijacijski tireoiditis može se javiti nakon zračenja vrata radi maligne bolesti izvan štitnjače. Često uzrokuje trajnu hipotireozu koja zahtijeva liječenje levotiroksinom. Riedlov tireoiditis je bolest u kojoj dolazi do promjene tkiva štitne žlijezde u vezivno tkivo, a uzrok te promjene nije poznat. Liječi se operativnim zahvatom.
Akutni bakterijski tireoiditis nastaje širenjem upalnog procesa iz okolnih organa, krvotokom iz udaljenih organa ili ozljedom štitnjače. Potrebno je provesti antibiotsku terapiju.
Tireoiditis zbog utjecaja lijekova može se javiti u pacijenata koji su na terapiji litijem, amiodaronom ili interferonom. U toku ili neposredno nakon liječenja ovim lijekovima može se razviti hipotireoza ili hipertireoza.

LIJEČENJE ČVOROVA
Svaki čvor u štitnjači veći od 1 cm je potrebno obraditi citološkom punkcijom kako bi se isključio maligni tumor štitnjače. Operativni zahvat uvijek je neizbježan kada se potvrdi karcinom štitne žlijezde, kad se pojave čvorovi koji nisu karcinomi, ali ih je, zbog veličine (veći od 4 cm), neophodno ukloniti, potom čvorovi koji se naglo uvećavaju, te čvorovi koji ometaju funkciju gutanja i disanja.
Papilarni karcinom štitnjače je najčešći među malignim bolestima štitne žlijezde, sa udjelom od oko 80%. Najčešće se operiše cijela štitnjača (totalna tireodektomija), iako se može razmotriti i uklanjanje jednog čvora – lobektomija. Daljnji oblici liječenja uključuju postoperativnu adjuvantnu radioterapiju jodom, a provodi se kod visokorizičnih pacijenata. Navedena terapija može se izostaviti kod bolesnika s niskim rizikom.

LIJEČENJE GUŠAVOSTI
Najčešće indikacije za hirurško liječenje gušavosti su kompresivni sindrom i sumnja na tumor u čvoru guše. I danas se većina operativnih zahvata izvodi „klasičnim“ pristupom kroz horizontalni rez u središnjoj liniji vrata. U novije vrijeme se koristi minimalno invazivni operativni zahvat na štitnjači koji omogućuje pacijentu povratak na kućnu njegu u manje od 24 sata. Ova tehnika smanjuje oštećenje tkiva, što omogućuje brži postoperativni oporavak, a estetski učinak je izvrstan.

Facebook komentari