Najbolji način održavanja zdravlja sluznice nosa i grla

Autor: Dr. sci. dr Nermin Hrničić, specijalista ORL, KB Zenica

Sve što unosimo u naš organizam a bez čega život kakav poznajemo nije moguć, bilo da jedemo, pijemo ili dišemo, prvo mora da prođe kroz usta ili nos do grla odnosno ždrijela. Sve materije pri prirodnom ulasku u ljudski organizam prvo dolaze u kontakt sa sluznicama nosa i grla (ždrijela). Mnogobrojne su funkcije sluznice nosa i usta koje su jako bitne za ispravno izvršavanje osnovnih fizioloških potreba organizma.

Sluznica nosa

Sluznica nosa je odgovorna za osjet mirisa (olfaktivna funkcija). U nosu se udahnuti zrak zagrijava do temperature koja je optimalna za ulazak udahnutog zraka u pluća (32-36 °C), takođe sluznica nosa udahnuti zrak ovlaži (na oko 60%) i očisti od krupnijih čestica koje lebde u zraku koji udišemo. Pored ovih zaštitnih funkcija sluznice nosa, koje su potpora osnovnoj funkciji disanja (respiratornoj funkciji), nos učestvuje u oblikovanju boje i dubine glasa (fonacijska/rezonantna funkcija). Tako npr. u slučaju otoka sluznice nosa usljed prehlade, alergije i sl. glas često dobije tzv. nazalni prizvuk. Kažemo da neko priča „kroz nos“. Bogata mreža živčanih završetaka u sluznici nosa omogućava i veoma važnu refleksnu funkciju nosa. U nosu postoje lokalni refleksi npr. refleks kihanja, ali postoje i drugi refleksi kojima se povezuju drugi organi sa sluznicom nosa, kao npr. sinobronhijalni refleks.

Sluznica usta

Sluznica usta je prva koja dolazi u kontakt sa svim materijama iz hrane i pića. U ustima se hrana priprema za daljnji proces varenja (digestivna funkcija). Tu se hrana žvakanjem usitnjava i natapa pljuvačkom. Pljuvačka je bogata enzimima čija je uloga da započne varenje hrane (ptijalin) ali takođe imaju i dosta jaku baktericidnu ulogu (lizozim) što sluznici usta omogućava zaštitnu funkciju.

Zaštitna funkcija sluznice ždrijela, mjesta gdje se spajaju početni dijelovi dišnog (nos) i digestivnog (usta) sistema, omogućena je postojanjem jako razvijenog limfnog tkiva u tom prostoru. Limfno tkivo u sluznici ždrijela je na dosta mjesta u nakupinama koje se nazivaju krajnici (tonzile, mandule). Krajnici obavljaju ulogu malih hemijskih laboratorija. U otvorima na krajnicima (kriptama) iz udahnutog zraka, hrane i napitaka, zaostaju mali uzorci koje organizam analizira te se tako priprema da ih ubuduće lako prepozna i adekvatno reaguje ako se radi o supstancama koje mogu da uzrokuju nekakvu štetu (bolest) za organizam.
Ovako veliki broj funkcija koje obavljaju sluznice usta i nosa omogućen je jako složenom građom tih sluznica. Sluznicu nosa čine cilindrične ćelije sa sitnim dlačicama (cilije) na gornjem polu.

Između njih su vrčaste ćelije koje su odgovorne za izlučivanje sluzi koja pokriva te dlačice (Slika 1). Sitne čestice, bakterije i virusi se lijepe u gornji sloj te sluzi koji je gušći (gel faza) i bivaju zarobljene. Svaka ćelija ima oko 200 – 300 cilija koje su uronjene u donji sloj sluzi koji je rjeđi (sol faza) i u njemu se pokreću velikom učestalošću (oko 1000 pokreta/min) te skupa sa strujanjem zraka usmjeravaju sluz sa zarobljenim česticama prema ždrijelu i dalje u probavni sistem (želudac) gdje se procesom varenja eliminišu. Sluznica nosa je veoma bogata krvnim žilama što joj uz veliku površinu sluznice omogućava da udahnuti zrak veoma brzo zagrije i ovlaži.

Mukocilijarni sistem sluznice nos

Simptomi

Konstantna „bitka“ koja se odvija na površinama sluznica nosa i usta razlog je što su upravo oboljenja usta i nosa najčešća oboljenja kod ljudi (prehlade, alergije, upale desni i krajnika, problemi sa zubima…). Najčešći problemi sa kojima se pacijenti susreću kad su u pitanju oboljenja nosa i usta su začepljenost nosa, kihanje, svrbež nosa i očiju (vrlo često idu skupa zbog povezanosti sluznica nosa i oka preko suznih kanala), pojačana sekrecija nosa i suzenje očiju, grlobolja, otežano gutanje, bol pri gutanju itd.

Ovi simptomi u različitim njihovim kombinacijama mogu biti uzrokovani mehaničkim zaprekama (krivom nosnom pregradom, stranim tijelima u nosu), alergenima (polen, prašina, hemikalije..) u zraku i/ili hrani, mikroorganizmima (bakterijama ili virusima). Osim mehanički nastalih simptoma svi imaju slične mehanizme nastanka. Usljed djelovanja patogena dolazi do pojačane prokrvljenosti sluznica nosa i usta što uzrokuje otok tih sluznica. Posljedica toga je sužavanje prostora kojim protiče zrak odnosno hrana. Tako npr. nastaje začepljenost nosa i otežano gutanje.

Pojačan dotok krvi u sluznice nosa uzrokuje i pojačano lučenje sekreta iz spomenutih vrčastih ćelija u nosu. Sekret može da bude bistar i rijedak ali i zamućen i gust u zavisnosti od samog uzročnika. Taj sekret može da se ispuhuje iz nosa u vanjsku sredinu ali vrlo često se pacijenti žale da imaju osjećaj kao da im se sekret spušta niz stražnji zid ždrijela. Kad do simptoma i znakova bolesti dođe onda treba pristupiti adekvatnom liječenju. Postoji čitav aresenal lijekova kojim se mogu tretirati simptomi oboljenja sluznice grla i nosa ali za to treba tražiti savjet ljekara.

U svijetu samo od simptoma alerijske upale sluznice nosa (alergijski rinitis) pati više od 500 miliona ljudi od kojih i do 40% ima izražene simptome i pored propisane terapije. Simptomi umjerenog ili teškog oblika alergijskog rinitisa imaju veći negativni uticaj na radnu sposobnost od visokog tlaka i dijabetesa (šećerne bolesti). Studenti sa simptomima alergijskog rinitisa imaju slabiji uspjeh pri polaganju ispita u sezoni alergija.

Briga o zdravlju sluznica nosa i grla

Kao i u svim drugim oblastima medicine i za ove bolesti vrijedi pravilo da je najbolje preventivno djelovati da do bolesti tj. simptoma uopšte ne dođe. U tom smislu dobro je znati šta sluznicama nosa i grla godi i kako im možemo u svakodnevnom životu pomoći u borbi protiv raznih uzročnika bolesti.
Prepoznavanje aerozagađenja i alergena u zraku i hrani te njihovo izbjegavanje osnovno je pravilo za čuvanje zdravlja sluznica nosa i grla. Jasno je dokazan povoljan učinak boravka na moru i na čistom planinskom zraku na sluznice disajnih puteva.

Vrlo je bitno znati kakva je mikroklima u zatvorenim prostorijama optimalna da bi se sluznice usta i nosa lakše održavale zdravim. Temperatura u prostorijama bi trebala iznositi oko 20 ºC, u prostorijama u kojima borave bebe oko 24 ºC, dok bi vlažnost zraka u prostorijama trebala biti oko 60 %. Preporučljivo je prostorije redovito prozračivati. Bolja je učinkovitost ako na kratko vrijeme prozor otvarimo širom nego duže vrijeme držati prozor otvoren na „kant“. Hladan zrak opterećuje sluznicu nosa i njezinu funkciju. Zbog potrebe za zagrijavanjem udahnutog zraka dolazi više krvi u nosnu sluznicu a to uzrokuje da nosna sluznica natekne (zadeblja) i dovodi do pojačanog lučenja sluzi, što otežava disanje i nerijetko dovodi do začepljenja nosa. Suh i topao zrak isuši sluznicu te tako smanjuju količinu tečnog sloja na površini sluznica i povećavaju mogućnost direktnog dodira ćelija sluznice i raznih mikroorganizama.

Prohodnost nosne šupljine je preduslov za normalno disanje. Slane otopine na bazi morske vode se mogu koristiti preventivno za svakodnevno ispiranje i ovlaživanje sluznice nosa. Slane otopine mogu biti u koncentraciji koja je identična koncentraciji ovih minerala (natrij i hlor) u ljudskoj krvi (0,9%) te se tada zove fiziološka otopina ili može biti sa većom koncentracijom soli (npr 2,3%) kada je zovemo hipertonična otopina. So (uglavnom natrij) za sebe veže vodu iz ćelija otečene sluznice tako smanjuje otok i olakšava prohodnost nosa i disanje. Hipertonične otopine vuku više vode iz ćelija (procesom osmoze) i tako bolje smanjuju otok sluznice od fiziološke otopine (npr. Lynase®).

Toaleta sluznice nosa ali i ždrijela, pogotovo u toku noći, može se održavati i pripravcima masti za nos. Mast se na sluznicama duže zadržava i tako sluznicu održava vlažnom u toku noći kad spavamo. Spuštanjem masti iz nosa niz ždrijelo i sluznica ždrijela se toaletira i ostaje vlažna tokom spavanja.

U mast se uhvate čestice prašine i druge nečistoče koje udišemo u toku noći i tako se sprječava njihov dodir sa sluznicama nosa te moguća alergijska reakcija sluznice. U masti zarobljene čestice ne idu u donji dio disajnog sistema (pluća) što dodatno povoljno djeluje na organizam. Povoljan uticaj na sluznice disajnog puta ostvaruje se i inhaliranjem vodenih para sa ili bez nekih ljekovitih supstanci. Za inhaliranje se može koristiti fiziološka otopina, ljekovito bilje i eterična ulja. Najčešće se savjetuju inhalacije na čaju od kamilice. U kućnim uslovima najčešće se inhalira tako što se napravi šerpa čaja, nadvije se nad šerpu sa glavom pokrivenom peškirom i udišu se tople pare čaja.

U ljekarnama/apotekama su dostupni inhalatori koje prislonite na nos i usta i ciljano djelujete na sluznicu gornjih disajnih puteva, bez preznojavanja. Na ovaj način se sluznice nosa, grla i sinusa zagriju i ovlaže, a sluz se dodatno razrijedi i olakša pokretanje cilija. U inhalacijama se mogu koristiti i neki lijekovi (efedrin, krotikosteroidi…) ali uz obavezan nadzor ljekara.
Održavanje dobre hidracije organizma unosom dovoljne količine tečnosti održaće se dobra vlažnost sluznica.

Zdrava prehrana sa dovoljnim unosom vitamina (npr. vitamin A, B i C) i minerala (npr. cink, magnezij…) od velike je važnosti za regenerativne i reparativne sposobnosti same sluznice.

U apotekama postoje komercijalni preparati sa aktivnim supstancama (npr. lizozim) koje pojačavaju prirodni imunitet sluznica (npr. Lysobact®).
Upotreba drugih lijekova (antihistaminika, dekongestiva, kortikosterioda…) koji se takođe mogu nabaviti u apotekama u različitim oblicima (sprejevi za nos, tablete…), nije za preventivne svrhe niti za redovnu higijenu i toaletu sluznica nosa i grla. Ovi lijekovi se koriste kad bolest i simptomi nastupe i nije ih preporučljivo koristiti bez nadzora ljekara.

Facebook komentari