Najčešći mentalni poremećaji

Autor: Prim. dr Tamara Balaban, specijalista psihijatar, CMZ DZ Banja Luka

Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) definiše zdravlje kao „stanje kompletnog fizičkog, mentalnog i socijalnog blagostanja, a ne samo odsustva bolesti i nemoći“, a mentalno zdravlje „kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, može se nositi sa normalnim životnim stresovima, može raditi produktivno te je sposoban pridonijeti zajednici“ (SZO, 2004. godine).

Mentalno zdravlje se tiče svih nas, društva u cjelini i neophodno je prepoznati važnost mentalnog zdravlja, implementirati aktivnosti u svrhu promocije i prevencije mentalnog zdravlja.

Mentalno zdravlje je temelj dobrog funkcionisanja pojedinca. Da bi dobro funkcionisao i ostvario svoje potencijale, nosio se sa životnim stresovima, bio produktivan, sposoban u prilagođavanju stresu i teškoćama i na adekvatan način koristio vlastite mentalne resurse, pojedinac mora biti okružen drugim mentalno zdravim ljudima i mentalno zdravom zajednicom.

Mentalno zdravlje podrazumijeva da pojedinci imaju socijalne relacije, one ispunjavaju. Moramo ih njegovati, tako se osjećamo ispunjeno, sretno i sigurno. Kroz relacije dobivamo stalno potvrdu da smo važni baš takvi kakvi smo.
U emocionalnoj stisci podrška zajednice, bliskih ljudi, porodice, prijatelja je od izuzetne važnosti, može imati terapeutski efekat.

Najčešći mentalni poremećaj je depresija

Oko 300 miliona ljudi širom svijeta pati od depresivnog poremećaja, što znači da je 4,4% ukupnog stanovništva depresivno (SZO). SZO procjenjuje da je u BiH oko 5,1% stanovništva depresivno.
Prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (MKB 10) depresija je klasifikovana u poremećaje raspoloženja, blaga, umjerena i teška depresivna epizoda.
Simptomi depresije mogu biti: sniženo/depresivno raspoloženje, gubitak interesovanja, gubitak zadovoljstva, smanjenje energije, što dovodi do povećane zamorljivosti i smanjene aktivnosti. Oštećenje koncentracije, smanjeno samopouzdanje i samopoštovanje, osjećaj krivice i bezvrijednosti, sumoran pesimističan pogled na budućnost, ideje samopovređivanja ili samoubistva, poremećen san, snižen apetit.

Depresivna osoba se povlači u sebe, izbjegava društvo, ukućane, skrhana je tugom, osjeća se manje vrijednom, nesposobnom, nema energije, sve joj je teško,“otupjela“, u nesanici ili nekvalitetan san, bez smisla života, bez zanimanja za aktivnosti i teme koje su do tad bile zanimljive, ponekad može biti razdražljivija u strahu od nadolezećeg, opada im seksulana želja. Osjećaj bespomoćnosti i beznadnosti, može biti intenzivan i krenu misli o smrti, samoubistvu.

Na godišnjem nivou gotovo milion života u svijetu se ugasi zbog samoubistva, dnevno oko 3.000 ljudi izvrši samoubistvo. Na svaku osobu koja izvrši samoubistvo 20 i više je osoba koje su pokušale sebi da oduzmu život (SZO, 2012. godine). To nije stanje koje će proći samo od sebe, kao što prolaze povremena tuga, nezadovoljstvo, napetost, depresija je ozbiljna bolest koju treba liječiti. Depresivne osobe imaju veću sklonost za razvoj kardiovaskularnih i cerebrovasklularnih oboljenja, dijabetesa, te drugih tjelesnih bolesti ali i bolesnici koji boluju od neke tjelesne bolesti u većem su riziku da obole od depresije.

Depresija je izlječiva. Tretman depresije je farmakoterapija i psihoterapija. Za prve depresivne epizode ovaj tretman daje odlične rezultate. Moram napomenuti da i pacijent i psihijatar moraju bit uporni. Sa antidepresivima (lijekovi koji liječe depresiju) simptomi počinju slabiti za tri-četiri sedmice.
Neophodno je da pacijentu objasnimo način djelovanja i vremenske odrednice liječenja, jer često imamo situaciju da pacijent nema poboljšanja prvih dana liječenja i misli da „..nema mi pomoći..“, što utiče na pogoršanje osnovnog poremećaja. Sa pacijentom dogovaramo plan liječenja.
Veoma je važno napomenuti da oko 60% pacijenata nakon poboljšanja prekidaju tretman,“jer dobro mi je“. Ono što se dešava nakon izvjesnog vremena je povratni depresivni poremaćaj, negdje 50 do 80% oboljelih (od procenta koji su prekinuli tretman). Cilj je pacijenta maksimalno uključiti u tretman. Povratne (rekurentne) depresije zahtijevaju dugotrajniji tretman, a neke depresije koje su otporne na ovakvu vrstu tretmana (rezistentne) u novije vrijeme se liječe metodom dubinske transkranijalne magnetne stimulacije.

Najveći broj pacijenata se liječi ambulantno uz svakodnevnu podršku profesionalaca, a mali broj iziskuje bolnički tretman.

Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja!

Facebook komentari