Nesanica – kada potražiti pomoć ljekara

Autor: Prim. dr. Amira Teftedarija, specijalista neuropsihijatrije

San je mentalna aktivnost koja omogućava obnovu energetskih resursa u mozgu. Čovjek trećinu života provede spavajući. Dokazano je da san poboljšava pamćenje, kreativnost i koordinaciju, utiče na zdravlje srca, važan je za mršavljenje. jača intelektualne i fizičke sposobnosti, štiti od depresije, jača imunitet . Ukupno vrijeme spavanja smanjuje se s dobi. Pri rođenju, vrijeme koje se provede spavajući iznosi 16 sati, u šestoj godini života djeca provedu oko devet sati spavajući, a u odrasloj dobi ljudi spavajući provedu tek oko 7,5 sati. 

Glavni stav je da se tokom spavanja mozak odmara. Međutim, mozak je pored faze odmaranja, tada i izuzetno aktivan kada procesuira razne informacije i iskustva koja su se prikupila tokom dana. Određena istraživanja su pokazala da kompleksne podražaje mozak obrađuje u snu, potom te informacije koristi za donošenje odluka u budnom stanju.   

Deprivacija (lišavanje) spavanja može se povezati s pogoršanjem imunološke funkcije. U eksperimentalnim uvjetima ljudi su mogli podnijeti oko 10 dana potpune depravacije spavanja bez ozbiljnijih, trajnih posljedica. Bitne negativne posljedice depravacije spavanja povezane su s povećanom pospanošću, što dovodi do prometnih nesreća i nesreća na poslu, smanjenog radnog učinka te narušenog osobnog, društvenog i porodičnog funkcioniranja. 

Učestalost nesanice 

Nesanica je definirana kao perzistentna teškoća spavanja. Svaka deseta osoba ima ovaj problem, a u starijoj dobi svaka peta. Prolazni porećaji spavanja su veoma česti u općoj populaciji. Poremećaji cirkadijalnog ritma budnost-spavanje obuhvataju sve uzrastne grupe, ali su ipak najčešći kod starije populacije i kod ljudi sa hroničnim tjelesnim bolestima, a u grupi mlađih  najviše kod onih koji zloupotrebljavaju psihoaktivne supstance.

Najčešći uzroci nesanice 

– Stresna događanja u životu najčešće dovode do nesanice, ali dovode i do ozbiljnijih problema, kao što su tjeskoba i depresija.

– Svakodnevna tjeskoba, anksiozni poremećaji, posttraumatski stres i druge tegobe, također, mogu dovesti do hronične nesanice.

– Depresija  često može dovesti do nesanice, ali i prekomjernog spavanja.

– Zdravstvene tegobe poput  hroničnog bola, poteškoća s disanjem ili česta potreba za mokrenjem, će vjerojatno dovesti do nesanice, kao i  artritis, rak, zatajenje srca, plućne bolesti, bolesti gastroezofagealnog refluksa, moždani udar, Parkinsonova bolest i Alzheimerova bolest.

– Promjena u okruženju ili promjene u rasporedu rada – putovanja ili rad u kasne sate mogu poremetiti dnevni ritam, što može dovesti do nesanice.

– Loše navike spavanja ili nepravilan raspored spavanja potiču nesanicu.

– Mnogi lijekovi propisani na recept mogu ometati san, uključujući neke antidepresive, lijekove za srce i krvni tlak, lijekove protiv alergija

Vrste nesanice 

– Prolazne nesanice povezane su sa stresom ili se javljaju zbog uzbuđenja ili zabrinutosti te se može primjereno spriječiti uzimanjem hipnotika (lijekovi za uspavljivanje) s kraćim vremenom djelovanja, tokom perioda od dan ili dva. Ovaj tip nesanica, također, se može javiti na velikim visinama. Jet-lag je jedan od oblika ovakvih nesanica, a ovom tipu nesanica pripada i rad u smjenama koji često dovodi do narušenog spavanja.

– Kratkotrajne nesanice (koje traju do tri sedmice) prouzrokovane su jakim ili trajnim stresom, naprimjer, gubitkom bliske osobe i tugovanjem, ozbiljnim teškoćama kao što su ozbiljnije operacije, bolesti, teškoće u međuljudskim odnosima, u porodici i na poslu. Ovakve nesanice treba liječiti farmakološki i ponašajno.

– Hronične nesanice čiji je uzrok rijetko neposredno jasan i u pozadini se može naći nekoliko uzroka. Javlja se kod bolesnika koji boluju od depresije, posttraumtaskog stresnog poremećaja (PTSP), psihoze, demencije, teških i hroničnih somatskih oboljenja. Javljaju se i kod noćne hipoksemije kada tokom spavanja, zbog smanjenja tonusa cijele tjelesne muskulature pa tako i mišića oko dišnog puta, dolazi do privremenog prestanka disanja. Sindrom „nemirnih nogu“ dovodi do hronične nesanice, uz  česta buđenja ili teško usnivanje.

– Poremećaji spavanja koji su utemeljeni na cirkadijalnim ritmovima  rezultiraju nemogućnošću usklađivanja cirkadijalnog ritma spavanja s cirkadijalnim ritmom ostalih ljudi. Tu spada sindrom odgođene faze spavanja kada osoba duže od šest mjeseci  ne može zaspati do kasno u noć ili rano ujutro. Otežano se budi u rano jutro, postoji dnevna ošamućenost i umor, naročito tokom onih dana kad se  treba rano ustati, a osjećaj budnosti i svježine kasno navečer. Kod starijih osoba se dešava obrnuto, rano lijeganje i buđenje u vrlo ranim jutarnjim satima.

Najčešće žalbe bolesnika sa poremećajem spavanja 

Bolesnici se žale na nemogućnost usnivanja kroz duži period, često buđenje, isprekidan san ili rano jutarnje buđenje nakon sna od svega nekoliko sati. 

Šta uraditi da imamo bolji san

– Izlagati se svjetlosti, jer je utvrđeno da su ispitanici, koji su tokom dana bili izloženi većoj količini svjetlosti, mogli lakše zaspati pošto je organizam tokom noći nadoknađivao niži nivo melatonina u toku dana.

– Upražnjavati tjelesne aktivnosti, ali ne vježbati kasno navečer, neposredno pred san.

– Uvrstiti u prehranu što više namirnica koje pogoduju lučenju melatonina. Trešnje i višnje su jedan od rijetkih prirodnih izvora melatonina, kao i orasi, kukuruz, zobene pahuljice, paradajz i đumbir. Ove namirnice najbolje je konzumirati sat do dva prije spavanja. Također, unositi što više triptofana koji se složenim biohemijskim reakcijama pretvara u melatonin. Prirodni izvori triptofana su: piletina, puretina, ječam, zob i riža, sjemenke bundeve, bademi, paradajz i mliječni proizvodi. Treba ograničiti unos kofeina, alkohola i nikotina u večernjim satima. Koristiti B vitamin koji doprinosi normalnom funkcioniranju nervnog i imunološkog sistema te pomaže kod nesanice, migrena, razdražljivosti i pojačanog stresa.

– Temperatura spavaće sobe neka ne bude previsoka, soba treba biti prozračena, bez izvora svjetlosti i elektroničkih uređaja, zaštićena od buke. Paziti na odabir madraca i jastuka. 

– Uspostaviti normalnu rutinu spavanja, tako da svaki dan odete spavati u isto vrijeme te se probudite u približno slično vrijeme. Vikendi bi mogli biti poseban izazov, no treba izbjeći duže spavanje jer bi posljedice mogli osjećati tokom cijele sedmice.

– U određeno doba, u večernjim satima, pokušati prekinuti obaveze i raditi nešto što opušta.  Ako  se gomilaju misli nakon brojnih dnevnih obaveza, rezimirati što ste sve obavili i „zatvoriti to poglavlje“. Kratko zapisati šta sutra trebate obaviti i to odložiti. Poželjno je meditiranje ili  neke druge metode opuštanja.

– Ako se „vrtite“ po krevetu više od 15 minuta, treba ustati, otići u drugu prostoriju, pročitati nešto kratko (ne horor ili napeti triler!), popiti malo vode. U svakom slučaju, ne siliti se na usnivanje, jer se time postiže kontraefekat, podiže nivo tjeskobe i ulazi u začarani krug nespavanja. Čak je puno efikasnija misao: „Ne smijem spavati“. Jedan od boljih izbora su kognitivno-bihejvioralne psihoterapijske tehnike.

Preparati za liječenje nesanice – prirodni

– Preparati melatonina – jer se hormon melatonin, koji se naziva i noćnim hormonom, izlučuje u mraku i pomaže uvesti naš organizam u stanje sna. Kod nekih osoba, a pogotovo kod starijih, proizvodnja melatonina može biti smanjena što uzrokuje da osoba teško zaspi, često se budi i premalo sati provede spavajući. Podizanjem nivoa melatonina u organizmu u adekvatnoj dozi od 1 mg prije odlaska na spavanje, doprinosimo smanjenju vremena potrebnog za usnivanje. Melatonin može pomoći kod putovanja, između nekoliko vremenskih zona, i u situacijama kada morate odspavati, jer vam predstoji noćni rad.

– Triptofan koji ima važnu ulogu u regulaciji sna, jer utiče na proizvodnju melatonina, ali i serotonina koji ima umirujuće i opuštajuće djelovanje.

– Kapi valerijane

– Kapi pasiflore

– Magnezij

Kada tražiti pomoć ljekara 

– Ako postoji dugotrajna nesanica.

– Nesanica remeti dnevno funkcioniranje i ponašanje osobe.

– Ako su u pitanju starije osobe.

– Ako se nesanica javlja u sklopu PTSP, depresije, psihoze ili se radi o ovisnicima.

– Ako se radi o somatskim bolesnicima koji imaju nesanicu.

– Ako osobe imaju noćnu apneju u snu.

 Tretman nesanice 

– Lijekovi za liječenje nesanice – hipnotici

– Benzodiazepini (npr. zaleplon, diazepam, lorazepam, alprazolam, zopiklon, zolpidem itd.). Najpoznatiji lijekovi ove grupe su midazolam, nitrazepam, brotizolam i triazolam. Nedostaci ove grupe lijekova su trajanje sedacije i poslije buđenja, kao i mogućnost razvoja ovisnosti.

– Nebenzodiazepinski agonisti benzodiazepinskog receptora, koji su se pojavili oko 1980. godine, a to su zolpidem, ezopiklon, zaleplon i indiplon. Ne izazivaju jutarnju pospanost te imaju manju vjerovatnost izazivanja ovisnosti.

Agonisti melatonergičnih receptora, a glavni predstavnik ove grupe je lijek ramelteon.

– Psihoterapija i bihejvioralna terapija

– Promjena navika 

– Metode relaksacije (autogeni trening, ljekarska hipnoza) 

– Procedura elektrospavanja (indukcija spavanja električnim impulsima niske frekvence) te savremena metoda korištenja auditivne stimulacije u konekciji sa registracijom EEG-a (u realnom vremenu). U svijetu postoje  posebne klinike za ispitivanje i tretman poremećaja spavanja.

Smjernice za primjenu hipnotika

– Propisati najnižu efikasnu dozu lijeka.

– Ograničiti vrijeme primjene na nekoliko sedmica, zbog razvoja tolerancije.

– Primijenite najnižu dozu, ako se daju sa depresorima centralnog nervnog sistema, starijim osobama te bubrežnim ili jetrenim bolesnicima.

– Izbjegavati ih kod  bolesnika koji imaju sindrom apneje u snu.

– Intermitentnu (povremenu) primjenu kod bolesnika kojima je potrebna dugotrajnija terapija.

– Izbjegavati naglo ukidanje lijeka (tj. postupno smanjujte dozu do ukidanja).

– Hipnotici se moraju davati oprezno bolesnicima s respiratornom insuficijencijom.

– Kod starijih osoba svi hipnotici i u niskim dozama, mogu uzrokovati nemir, ekscitaciju te pogoršati delirij i demenciju.

Facebook komentari