Psihotični poremećaj kod adolescenata

AUTOR: Prim. dr Suada Škapurević, specijalista neuropsihijatrije

Adolescencija je razdoblje sazrijevanja kroz koje se dijete priprema za odraslu dob. Intenzivne fizičke, seksualne, emocionalne i psihosocijalne promjene s kojima se adolescent susreće čine ovo razdoblje vremenom zbunjenosti, ali i otkrića. Adolescenti, korak po korak, napuštaju sigurnost djetinjstva i preuzimaju odgovornost odraslih. Odnos adolescenata i njihovih roditelja, učitelja i drugih značajnih odraslih osoba u njihovom životu može biti ispunjen nerazumijevanjem i sukobima, što može dovesti do emocionalnih kriza i psihičkih poremećaja. Premda se ponekad smatra kako su djetinjstvo i adolescencija razdoblje bezbrižnog uživanja, do 20 posto djece i adolescenata ima jedan ili više duševnih poremećaja. Djeca i adolescenti se, kao i odrasli, razlikuju po temperamentu – neki su stidljivi i povučeni, a drugi impulsivni i nepažljivi – zbog čega svakom djetetu prilazimo na drugačiji način. Prepoznavanje ranjive omladine i poteškoća u njihovom ponašanju te pravilan pristup mogu spriječiti potpuni razvoj mentalne bolesti. 

Psihoza je mentalni poremećaj u kojem postoji promjena misli i emocija, gubi se kontakt sa stvarnošću, mogu se čuti zvukovi ili vidjeti stvari koje se zapravo ne događaju (halucinacije) ili vjerovati u stvari koje nisu istinite (zablude). Prije nastupa same bolesti pojavljuju se određeni simptomi promijenjenog funkcioniranja, koje najčešće prvo primjećuje porodica, školska i/ili radna okolina. Kod djece i mladih, to su najčešće izolacija, osamljivanje, bizarne preokupacije, neobično ponašanje, sumnjičavost i dr. Takva djeca pate od nesanice ili previše spavaju, djeluju kao da su u nekom svom svijetu ili mogu biti pretjerano zaokupljena nekim temama, zaboravna su i/ili imaju smanjenu koncentraciju, počinju zanemarivati osnovnu higijenu. 

Posljednjih se godina interes za rano otkrivanje ove vrste poremećaja povećao kako bi se, koliko je to moguće, smanjile ili izbjegle posljedice i patnje u životu djeteta i njegove porodice. Istraživanja pokazuju da je rano otkrivanje i liječenje ovih tegoba povezano sa boljom prognozom i boljom kvalitetom daljeg života. Rezultati istraživanja u kojem je sudjelovalo 110 djece/adolescenata u dobi od 9 do 17 godina, koja su imala prvu epizodu psihoze, ukazuju da ih treba pažljivo pratiti zbog sklonosti suicidalnom ponašanju. Naime, pokazalo se da je 12,4 posto djece/adolescenata iz istraživanja, tokom perioda od 24 mjeseca, pokušalo izvršiti suicid (samoubistvo). Svakako treba istaknuti da je polovina navedene djece pokušala to uraditi i prije pojave simptoma psihoze.

Vrste psihotičnih poremećaja mladih                                                                               

Postoji nekoliko poremećaja koji mogu dovesti do psihotičnog ponašanja djece i adolescenata:     

Shizofrenija                                                                                                   

Shizofrenija je najčešći psihotični poremećaj adolescenata. Zbog posljedica koje može imati, ovo je jedan od težih poremećaja. Tokom epizode shizofrenije dijete može izgubiti dodir sa stvarnošću, činiti impulsivna i opasna djela za sebe i osobe koje ga okružuju. Neki od simptoma su: glasovi koje čuju u svojim glavama, percepcija nerealnih podražaja i osjećaj da ih neko juri da im naudi.                                                                                                                  

Deluzijski poremećaj

Obilježen je deluzijama (zabludama, lažnim uvjerenjima) koje nisu neobične, a koje traju barem jedan mjesec. Deluzije obično uključuju situacije koje se mogu dogoditi u stvarnom životu, poput praćenja, trovanja, zaraze, obožavanja iz daljine, prevare i dr.

Shizoafektivni poremećaj                                                                                                                   

To je mentalni poremećaj koji se odlikuje trajnim psihotičnim simptomima uz simptome depresije ili bipolarnog poremećaja. Djeca ili adolescenti s ovim poremećajem obično doživljavaju halucinacije i zablude zajedno sa simptomima manije ili depresije (bipolarni poremećaj). Ovaj je poremećaj najviše udružen s lošom prognozom.                                

Kratki psihotični poremećaj                                                                                                              

To je kratkotrajni poremećaj u kojem dolazi do pojave psihotičnih simptoma (halucinacije i zablude). Ovi se simptomi pojavljuju bez upozorenja i epizoda traje oko mjesec dana.                                           

Psihotični poremećaj izazvan supstancama                                                                                   

Ovaj poremećaj nastaje kada adolescent uzima legalne ili ilegalne tvari na način koji dovodi do pojave simptoma psihoze. Postoje brojne tvari koje su povezane s pojavom psihoze ili pogoršanjem psihotičnih simptoma, neke od tih tvari su:                                                                                                   

1. alkohol je čest uzrok psihotičnih epizoda koje se mogu pojaviti kao posljedica hroničnog alkoholizma i opijenosti                                                                                   
2. marihuana – pokazalo se da utiče na pojavu psihotičnih simptoma                             
3. kokain – halucinogeni su tvari koje mogu uzrokovati pojavu psihotičnih simptoma.

Drugi poremećaji koji mogu biti praćeni psihotičnim simptomima

1. Psihotična depresija je vrsta teške depresije sa psihotičnim simptomima kao što su halucinacije i zablude. Između 50 i 60 posto djece koja imaju ovu depresiju mogu razviti bipolarni poremećaj.
2. Bipolarni poremećaj u nekim slučajevima može izazvati psihozu jer se tokom manične ili depresivne epizode mogu pojaviti i neki psihotični simptomi.

Uzroci dječije psihoze

Mnogi istraživači vjeruju da je uzrok razvoja psihotičnog procesa kombinacija genetskih, fizičkih, okolnih i drugih faktora rizika. Najčešći uzroci psihotičnih poremećaja adolescenata su:

1. Genetski faktori: neki psihotični poremećaji javljaju se kod nekoliko članova iste porodice. Djeca i adolescenti koji imaju člana porodice sa psihotičnim poremećajem (kao što je shizofrenija) izloženi su većem riziku od razvoja psihoze. Iako je genetska predispozicija faktor rizika, to ne znači da će, u porodici gdje postoje osobe sa psihotičnim oboljenjem, svako ili većina djece imati taj zdravstveni problem.
2. Fizički faktori: ispitivanja su pokazala da je struktura i funkcija mozga osoba sa psihotičnim poremećajima različita. Djeca koja imaju lošije zdravstveno stanje ili neko hronično oboljenje češće će razviti psihozu.
3. Faktori iz okruženja: djeca i adolescenti koji su doživjeli negativne životne događaje, živjeli u lošim uvjetima ili nisu imali adekvatnu podršku više su izloženi riziku od razvoja psihotičnog poremećaja. “Okidači” za nastanak psihotične epizode mogu biti prekid važnog emocionalnog odnosa, kao i emocionalno nepovoljna porodična atmosfera.

Faktori rizika

1. Prisutnost mentalnih poremećaja u porodici
2. Konzumacija alkohola, marihuane, halucinogena i dr.
3. Infekcije i povišen krvni pritisak majke u trudnoći
4. Visok nivo stresa

Liječenje psihotičnih poremećaja adolescenata

Prva psihotična epizoda obično zahtijeva hitno postupanje i bolničko liječenje, kao i uvođenje antipsihotične farmakološke terapije, da bi se nakon stabilizacije akutnog stanja (nemir, agresivnost, psihotična simptomatologija) prešlo na primjenu multimodalnih intervencija prilagođenih svakom pojedinom pacijentu. One uključuju psihoterapiju, psihosocijalne intervencije i rad sa porodicom oboljelog djeteta.

Antipsihotici novijih generacija su relativno sigurni lijekovi koji uz adekvatno doziranje imaju dosta rijetke neželjene efekte i koji, osim suzbijanja psihotičnih simptoma, osiguravaju adekvatno školsko i socijalno funkcioniranje djece i adolescenata. Međutim, ono što primjenu psihofarmakološke terapije kod djece i adolescenata čini specifičnom je nužnost dobivanja saglasnosti roditelja ili staratelja za liječenje, često prisutan otpor roditelja koji se suočavaju s bolešću svog djeteta i teško je prihvataju, kao i relativno mali broj odobrenih i registriranih lijekova za liječenje djece. 

Cilj liječenja je postizanje oporavka, pri čemu se naglasak stavlja na dobar ishod liječenja i sprečavanje ponovnog javljanja bolesti. U liječenju djece i adolescenata je posebno važno naglasak staviti na postupke porodice s ciljem stvaranja pozitivnog okruženja i prihvatanja bolesti člana porodice, pružanja podrške, stvaranja osjećaja sigurnosti i prihvaćenosti te tako doprinijeti njihovom daljem oporavku i razvoju.

Savjeti za roditelje   

Osim javljanja specijalisti, postoji nekoliko stvari koje roditelji mogu učiniti kako bi pomogli svom djetetu:

1. Potaknuti sudjelovanje u umjerenim fizičkim aktivnostima ili vježbama. 
2. Važno je izbjegavati stres i upražnjavati opuštajuće aktivnosti. Odvojite nekoliko minuta dnevno da dišete polako i duboko s djetetom. Osim toga, fizička aktivnost i zdrava prehrana (uz dosta svežeg voća i povrća) također mogu pomoći.
3. Zadržati jednu dobru rutinu spavanja. Ako dijete ima problema sa spavanjem ili previše spava, treba razgovarati sa stručnjakom.
4. Postoje slučajevi kada dijete možda želi biti samo ili se ne može pridružiti razgovorima koji ga se tiču. Normalno je da ponekad postoji problem s fokusiranjem pažnje ili obavljanjem određenih aktivnosti. Nakon nekog vremena, dijete će jasno razmišljati i ponovo djelovati “normalno”.
5. Važno je da se u tim trenucima pokuša govoriti kratkim i jasnim rečenicama koje ne dovode do dvosmislenosti – bitno je biti ljubazan i pozitivan.