Simptomi i liječenje depresije

Autor: Doc. dr. sci. prim Halima Hadžikapetanović

Riječ depresija postaje riječ koja se najviše koristi, a koristi se u svim sferama ljudskog djelovanja. Depresija je bolest poznata od davnina, njeno ime dolazi od latinske riječi deprimere što znači potisnuti, pritisnuti, udubiti.  Uobičajeni normalni afekti kao što su tuga, bol, radost… dio su naših svakodnevnih života. Tuga je univerzalni odgovor na razočarenje, gubitke i druge ozbiljne životne situacije. Kada tuga ima intenzitet trajanja iznad očekivanog, uobičajenog, onda govorimo o poremećaju raspoloženja. 

Glavni simptomi 

Depresivni poremećaj karakterišu epizode depresivnog raspoloženja. Glavni simptomi su tužno, sniženo raspoloženje, gubitak energije, interesa, zadovoljstva, poremećaj apetita, spavanja. Neprimjetna depresivna razdoblja često se javljaju kao reakcije na određene praznike, značajne datume itd.

Osim gubitka radosti življenja sa sobom nosi i gubitak sposobnosti za rad. Žene češće oboljevaju od muškaraca 2:1 najčešće se javlja u četrdesetim godinama, ali može početi u doba adolescencije, kao i u starijoj životnoj dobi.

Češće se javlja i kod osoba oboljelih od nekih tjelesnih bolesti, oboljenja srca, šečerne bolesti, moždanih udara itd.

Mi ćemo govoriti o depresiji u okviru mentalnog zdravlja. Međutim i tu je njena upotreba preširoka, njome se izražava ljudska ne-moć, bez-voljnost, ne-radost, ne-uživanje, ne-blagostanje, ne-ljubav, ne-bliskost, ne-koncentriranost, ne-rad, ne-zainteresiranost… Znači, ako ove nabrojane riječi, i još mnogo drugih koje nas opisuju kao ljude, pripisujemo sebi ili drugome jako je poželjno znati je li to nešto što “naleti” i prolazi za dan dva, što bi upućivalo na depresivno raspoloženje, ili traje najmanje četrnaest dana, iz dana u dana, većinu dana i nema tendenciju poboljšanja i prolaska što bi upućivalo na pravu depresiju. 

Pokušat ćemo proći kroz prepoznavanje – upoznavanje prave depresije 

Odmah da kažemo da je depresija “bolest sa hiljadu lica” što otežava dijagnozu. Brojne su predrasude koje prate ovu bolest, a glavna je da je u vezi sa slabosti karaktera i volje. Na to se gotovo neizbježno veže stigmatizacija, koja ide do fenomena autostigmatizacije, kao rezultat slabljenja samopouzdanja i samopoštovanja. Gubitak samopouzdanja nastaje zbog prisutnosti same bolesti, a opet i kao rezultat pritiska okoline da prostim ubjeđivanjem postignu “popravak” stanja depresivne osobe. To su bodrenja u smislu: Sve je to u tvojoj glavi; Daj pokreni se; I drugima je teško pa idu dalje; Trgni se; Depresija je luksuz u tvojoj situaciji; Daj bori se;…

Dakle, depresija utiče na čitav život bolesnika i okoline. Put dijagnoze je ustvari jednostavan, a opet za mnoge dug i pretežak. Upravo zbog simptoma ove bolesti gubitak interesa je za sve pa i za dijagnozu i liječenje. Zato je bližnjima najmudrije uputiti osobu ljekaru (neuropsihijatru, psihijatru) jer iz prakse znamo da vrlo često prođe puno vremena dok osoba sa ovakvim tegobama zatraži stručnu pomoć.  

Šta su uzroci i okidači depresije?

Uzroka ima više, uglavnom više udruženih: 

– Genetska konstitucija (neke osobe su sklonije razvoju depresivnih reakcija). 

– Psihološki razvoj i struktura ličnost 

– Mehanizmi odbrane

– Gubitak bliskih osoba

– Gubitak socijalne sigurnosti

– Stres

– Prirodne katastrofe

– Tjelesne bolesti 

– Društvene promjene i nesigurnost

Kod perzistiranja ovih uzroka dolazi do poremećaja ravnoteže neurotransmitera u mozgu (serotonin, noradrenalin i drugih supstanci važnih za normalno funkcioniranje mozga) što rezultira depresijom. 

Kako se dijagnosticira depresija?

Neuropsihijatar (psihijatar) će kroz razgovor utvrditi da li se radi o pravoj depresiji ili o prolaznom depresivnom raspoloženju. Simptomi potrebni za postavljanje dijagnoze depresivne epizode trebaju trajati najmanje dvije sedmice, moraju uzrokovati smetnje u socijalnom, radnom i drugim važnim područjima funkcionisanja.

Simptomi

– depresivno raspoloženje veći dio dana skoro svaki dan

– smanjen interes, osjećaj zadovoljstva u svakodnevnim aktivnostima veći dio dana, skoro svaki dan

– gubitak ili dobivanje na  tjelesnoj težini uz smanjen ili pojačan apetit

– nesanica ili pretjerano spavanje

– psihomotorni nemir-agitacija ili usporenost

– umor, gubitak energije

– osjećaj bezvrijednosti ili krivnje

– smanjena koncentracija, sposobnost mišljenja ili neodlučnost

– suicidalne ideje bez posebnog plana, pokušaj suicida, ili poseban plan za izvršenje suicida 

Liječenje

Liječenje depresivnih epizoda je moguće. Farmakološko i psihoterapijsko liječenje se međusobno dopunjavaju i daju najbolje rezultate.

Kako biti od koristi depresivnoj osobi?

Kao što smo rekli depresija gotovo uvijek remeti odnose u porodici, prijateljstvu, intimnim odnosima, kao i u širem okruženju. Često se stvara osjećaj nepovjerenja, nestrpljenja, ljutnje pa čak i bijesa prema depresivnoj osobi. Mora se imati na umu da osoba koja boluje od depresije nema kapacitet da preuzme odgovornost pomaganja sebi. Postavljanje zahtjeva prema depresivnoj osobi ima čak negativan efekat. Najvažnije što možemo učiniti je ohrabrivanje za odlazak ljekaru i uzimanju lijekova. Moramo shvatiti da je čak i pretjerano uveseljavanje naporno depresivnom bolesniku i može mu produbiti osjećaj tjeskobe.

Facebook komentari