Sindrom slomljenog srca u vrijeme covid-19 pandemije

Autor: Mr. sci. dr. Lejla Brigić-Čengić, specijalista interne medicine, subspecijalista kardiolog 

Globalni efekti pandemije COVID-19 povezani su s porastom stresa i anksioznosti kod ljudi širom svijeta. Nedavno su kliničari izvijestili o porastu incidence stresne kardiomiopatije (poznate kao Takotsubo sindrom ili sindrom slomljenog srca) širom svijeta tokom COVID-19 pandemije.

Broj pacijenata koji su oboljeli od ovog sindroma povećao se za vrijeme pandemije četiri do pet puta u poređenju s nivoima prije oboljenja COVID-19, pokazala je mala studija američkih kardiologa. Vjerovatni patogeni mehanizam je psihološki, socijalni i ekonomski stres nametnut karantinom, nedostatkom uobičajene socijalne interakcije, usamljenošću, strogim pravilima fizičkog distanciranja i njegovom ekonomskom posljedicom na živote ljudi.

Šta je sindrom slomljenog srca ili apikalno baloniranje lijeve komore? 

Godine 1990. oboljenje su prvi put opisali Japanci, otud i naziv Takotsubo kardiomiopatija (tradicionalna japanska zamka za hobotnice, srce na ultrazvuku ima isti oblik kao ta posuda za lov na hobotnice i odakle potječe ime).  To je privremeno stanje srca koje često nastaje zbog stresnih situacija i ekstremnih emocija. Tačan uzrok bolesti nije još u potpunosti jasan. Smatra se da bi val hormona adrenalina i noradrenalina mogao povremeno oštetiti srca pojedinih ljudi. Kako ovi hormoni mogu naštetiti srcu, nije potpuno jasno. Najnovija istraživanja pokazuju da pacijenti sa sindromom slomljenog srca imaju neobično veliki broj hormonskih receptora na vrhu srca koji primaju mnogo hormona stresa, a to dovodi do akutnog i iznenadnog poremećaja u funkciji srčanog mišića. Sumnja se da dolazi do privremenog stezanja velikih i malih arterija srca. Ljudi koji imaju sindrom slomljenog srca mogu, dakle, imati razlike u samoj strukturi srčanog mišića. 

Sindromu slomljenog srca često prethode intenzivni fizički ili emocionalni događaji. Neki potencijalni pokretači sindroma su: smrt voljene osobe, zastrašujuća medicinska dijagnoza, nasilje u porodici, izgubiti ili čak dobiti puno novca, iznenađenja, javni nastupi, gubitak posla ili finansijske poteškoće, razvod braka, infekcija COVID-om, slomljene kosti, velike operacije… 

Od stresne kardiomiopatije može oboljeti udovica (zašto neki udovci umiru nekoliko sati ili mjeseci nakon smrti dugogodišnjeg partnera?), roditelj čije je dijete pretrpjelo nesreću i ko god je pogođen promjenom koja zahtijeva značajno i brzo emocionalno prilagođavanje. 

Od prevelike sreće srce se, također, može ”slomiti”. Prošle godine je američki časopis ”Circulation” naveo da i snažna pozitivna iskustva mogu uzrokovati jednake tegobe koje bismo tada nazvali „sindromom sretnog srca“: iznenadni povratak zdravog i živog sina iz rata, pobjeda voljenog kluba u posljednjoj minuti finala… Štogod bio vanjski okidač, stresna kardiomiopatija nastupa kao akutan stres i prateći hormoni uzdrmaju i oslabe srčanu funkciju. 

Simptomi su slični simptomima srčanog udara: česti su bolovi u prsima i otežano disanje, nepravilan rad srca, nesvjestica, nizak krvni pritisak, ponekad i kardiogeni šok, dakle simptomi se javljaju kada srce nije u stanju ispumpati dovoljno krvi da zadovolji potrebe tijela zbog hormona stresa.

Kako znati radi li se o infarktu ili slomljenom srcu? 

Dijagnoza se postavlja isključivanjem srčanog udara koronarografijom, odnosno radiološkom metodom prikaza srčanih krvnih žila, koja pokazuje uredne srčane arterije, uz neke promjene istezanja srčanog mišića i vrlo blage znakove oštećenja srčanog mišića u laboratorijskim nalazima koji su u potpunosti u suprotnosti s veličinom gubitka mišićne funkcije. Osim toga, tu je važan podatak o prethodnom psihičkom i emocionalnom stresu.  

Liječenje i oporavak, uz adekvatnu kardiološku i psihološku terapiju, relativno su brzi ukoliko se bolest prepozna. Ukoliko se ne liječi na vrijeme, neki ljudi se nikada ne oporave i posljedice su dugotrajne. Iako su se istraživanja o ovoj temi počela intenzivno provoditi u posljednjih nekoliko godina, govori se o relativno maloj stopi smrtnosti (4 posto), dok neki istraživači navode da će čak 17 posto osoba umrijeti ubrzo, u periodu od pet godina. Mislilo se da sindrom uglavnom pogađa osobe zrelije životne dobi, no pokazuje se kako od ove bolesti strada sve više mladih osoba, i to žene više nego muškarci. Najčešće žene u menopauzi, kod kojih se nivo estrogena značajno snižava, a koji predstavlja odbrambenu barijeru hormonima stresa. 

Ali sada, kako su koronavirus i prateći ”lockdown” te ekonomski pritisci povećali globalni nivo stresa, sve više ljudi pati od ovog oboljenja. COVID-19 pandemija je donijela višestruke nivoe stresa u životima ljudi širom zemlje i svijeta. Ljudi se ne brinu samo o tome da li će se sami ili njihove porodice razboljeti, oni se bave ekonomskim i emocionalnim problemima, društvenim problemima i potencijalnom usamljenošću i izolacijom. Iako se pandemija nastavlja razvijati, briga o sebi u ovo teško vrijeme presudna je za zdravlje srca i naše cjelokupno zdravlje. 

Kako kontrolirati stres u vrijeme pandemije?  

Prepoznavanje i upravljanje stresom u Vašem životu može pomoći u prevenciji sindroma slomljenog srca. Ono što je ključno u prevenciji je naučiti mozak da bude sretan, jer pozitivno razmišljanje pomaže našem mozgu da postigne punu funkcionalnost. Iako se možda čini nemogućim, moguće je istrenirati mozak da bude pozitivan. Istraživanja su pokazala da pozitivno raspoloženje stimulira rast veza između živčanih stanica te poboljšava kognitivne sposobnosti. Mozak se odmara svaki put kada imate dobru misao, sretnu misao, misao punu nade. Tada Vaš mozak luči hemikalije pohvale, zbog čega se Vaše tijelo osjeća dobro. I tako se suprotstavite negativnim mislima – mislite pozitivno, koristite svoju moć i ne dopustite da Vas emocije preplave. To je trening kao i svaki drugi oblik fizičkog treninga. Evolucija nas je dizajnirala da budemo savršeno sposobni za preživljavanje, nije se brinula da nam instalira alate za sreću, to danas moramo pokušati sami, jer smo počeli otkrivati kako to učiniti. Ako Svjetska zdravstvena organizacija kaže da je ovo COVID-maraton, to znači da, kao maratonci, moramo trčati trku u kojoj trebamo pokazati strpljenje, imati manje ciljeve i biti istrajniji. Veliki je zadatak da u ovom trenutku razvijemo otpornost za izlaženje nakraj sa stresom. Ne znamo koliko će ovo trajati, ne možemo da iskoristimo resurse odmah, da trčimo na duge staze. Učimo da budemo zadovoljni malim stvarima. Ne možemo planirati sigurnost, već slučajnost i stres moramo uračunati kao svakodnevni događaj. 

Kako eliminirati svakodnevni stres?

Lagano vježbajte svaki dan, hodanje u prirodi, joga, rastezanje, vježbe disanja, zdrava, balansirana prehrana, biljne kupke… Kretanje je najprirodnije, najefikasnije i najjeftinije antistresno sredstvo, a nedostatak pokreta siguran put do različitih bolesti. Čovjek koji je pod stresom mora se kretati i, po mogućnosti, što prije. Ko želi doživjeti starost, mora se svakodnevno kretati, a ni starenje u tome ne treba biti prepreka. Naprotiv, i tada nam treba što više pokreta. U pokretnim i rekreativnim sportovima treba imati mjeru jer tjelesni napori koje organizam nije u stanju pratiti mogu poremetiti zdravstveni balans. 

Postoje brojne studije koje ukazuju na povezanost vježbanja i zdravlja. Redovnim vježbanjem ili svakodnevnim šetanjem u prirodi barem 30 minuta lakše se nositi sa svakodnevnim stresom i opuštanje postaje životni stil (vježbe u kućnim uvjetima dostupne su nam na internetu). Osim toga, kada počnemo vježbati, više razmišljamo o kalorijama i ishrani koje unosimo svakodnevno. Pravilno iskoristite slobodno vrijeme, besplatno vrijeme ne služi samo za obnavljanje radne energije nego i za oplemenjivanje života, posjete virtuelnih pozorišta, koncerata, gledanje dobrih filmova, čitanje lijepih knjiga, što bi trebalo biti dio svakodnevnog života. Ograničite gledanje televizije i slušanje vijesti. Ukoliko su znaci stresa naglašeno prisutni nekoliko dana ili kontinuirano dvije do tri sedmice, zatražite psihološku pomoć. 

Stres je čovjekov pratilac kroz cijelu historiju i on je neodvojiv dio našeg života. Važno je zapamtiti da stres ne možemo izbjeći, nego se moramo naučiti kako živjeti s njim i kako se zaštititi od njegovih posljedica. Ukoliko to ne znamo i na to ne mislimo ili ne poduzimamo nikakve preventivne i zaštitne aktivnosti, sigurno je da ćemo, prije ili kasnije, osjetiti posljedice neke bolesti, njihove komplikacije i psihološke poremećaje. Stres postaje riziko faktor broj jedan i okidač početka mnogih bolesti u kardiologiji. 

Facebook komentari