Spolno prenosive bolesti

Autor: Prim. dr. Jasna Topalović Ćetković, specijalista infektologije

Spolno prenosive infekcije (SPI) su važan javnozdravstveni problem, kako u svijetu tako i u BiH. One mogu imati ozbiljne i trajne posljedice na opće i reproduktivno zdravlje pojedinca, te je upravo zbog toga važno osvijestiti njihov značaj. Više od 30 vrsta bakterija, virusa i parazita se može prenijeti seksualnim putem. Neliječena hlamidijalna i gonokokna infekcija nerijetko rezultira upalnom bolešću zdjelice što može dovesti do neplodnosti, vanmaterične trudnoće i hronične boli u zdjelici. SPI također mogu rezultirati nepovoljnim ishodima u trudnoći, uključujući spontani pobačaj, mrtvorođenje, prijevremeni porođaj i urođenu infekciju. Konačno, prisutnost spolnih bolesti može olakšati prijenos HIV-a. Stoga primarnoj prevenciji SPI treba dati visoki prioritet.

Sveobuhvatni pristup prevenciji SPI temelji se na pet glavnih strategija:

– tačna procjena seksualnog zdravlja uz edukaciju i savjetovanje o načinima izbjegavanja spolno prenosivih bolesti,

– vakcinacija prije izlaganja, za spolno prenosive bolesti koje se mogu spriječiti vakcinom,

– identifikacija asimptomatskih i simptomatskih osoba sa SPI,

– pravovremena dijagnoza, liječenje, savjetovanje i praćenje zaraženih osoba,

– procjena, liječenje i savjetovanje spolnih partnera zaraženih osoba.

Pri procjeni seksualnog zdravlja i ponašanja neophodno je postaviti pitanja o partnerima, prevenciji trudnoće, zaštiti od SPI, seksualnim postupcima i historiji SPI. Faktori  povezani s većom incidencom SPI uključuju nove ili više seksualnih partnera, partnere sa nedavnom SPI, nedosljednu upotrebu kondoma, trgovanje seksom za novac ili drogu i kontakt sa seksualnim radnicama. Unaprijeđenje znanja o seksualnom zdravlju može ispraviti postojeći pogrešan pristup u prevenciji SPI, u smislu pružanja informacija o seksualnom odgoju unutar porodice, škole, vjerskih institucija i drugih društvenih zajednica. 

Rizične grupe

Spolno prenosive bolesti su učestalije kod pojedinaca unutar određenih grupa. U tom smislu je pri pružanju zdravstvenih usluga potrebno rutinski pitati adolescente o seksualnim aktivnostima i ponuditi im testiranje na SPI. Potvrda za ovu praksu je podatak da su u SAD-u približno polovina od 19 miliona registrovanih oboljelih od SPI godišnje mladi ljudi u dobi od 15-24 godine. Muškarci koji imaju spolne odnose sa muškarcima (MSM) zaslužuju posebnu pažnju u pristupu prevenciji SPI obzirom da je u ovoj populaciji, osim HIV-a, zabilježena povećana stopa sifilisa, gonoreje i hlamidijskih infekcija. Zbog visoke stope spolno prenosivih bolesti utvrđenih kroz programe testiranja HIV inficiranih osoba i činjenice da neke SPI mogu povećati prijenos HIV-a, preporučuje se rutinski skrining na SPI i savjetovanje osobama koje žive sa HIV-om. Zbog visokog morbiditeta među trudnicama sa SPI i lošim ishodima fetusa nakon majčine infekcije, sve trudnice bi trebale biti testirane na SPI prilikom prvog prenatalnog pregleda. Ponovno povećanje učestalosti sifilisa kod novorođenčeta naglašava važnost ove preporuke. 

Smanjenje i kontrola rizika

Intervencije usmjerene na modificiranje ponašanja glavni su element javnozdravstvenog pristupa u smislu smanjenja i kontrole rizika od SPI. Ističe se važnost preventivnog savjetovanja za sve seksualno aktivne adolescente i odrasle osobe  koje su imale SPI u posljednjih godinu dana ili imaju više partnera. Intervencije psihološkog savjetovanja uključuju pojedinačno savjetovanje, telefonsku podršku i druge medijske poruke. Savjetovanje usmjereno na pacijenta može se provesti tokom jedne kratke sesije i podrazumijeva procjenu pacijentovog razumijevanja prijenosa SPI, raspravu o seksualnom ponašanju pacijenta, procjenu spremnosti pacijenta za promjenu rizičnog ponašanja i utvrđivanje konkretnih koraka ka tom cilju. Savjetovanjem bi se pružile informacije o prijenosu spolno prenosivih bolesti i educiralo o ponašanjima koja mogu povećati izloženost (specifični seksualni postupci koje je važno istaknuti uključuju analni seks bez kondoma, seks sa više partnera uz istovremenu upotrebu alkohola i droga), provjerila bi se pravilna upotreba kondoma, uz davanje savjeta ženama da nemehaničke metode kontracepcije ne pružaju zaštitu od HIV-a i drugih SPI.

Na tržištu su dostupne vakcine za prevenciju nekoliko infekcija koje se prenose spolnim putem: hepatitis A, hepatitis B, humani papiloma virus i Neisseria meninigitidis (iako sama po sebi nije SPI, može se prenijeti ljubljenjem i seksualnim kontaktom). Pojedinci sa uznapredovalom imunodeficijencijom mogu imati oslabljen odgovor na vakcinaciju, te za postizanje odgovarajućeg  imunološkog odgovora može biti potrebno više doza vakcine.

Metode prevencije

Upotreba kondoma jedna je od najefikasnijih metoda za prevenciju SPI. SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) je kondome uvrstila kao ključnu komponentu javno-zdravstvene strategije za sprječavanje spolno prenosivih infekcija. Pacijente je potrebno upozoriti da se kondomi moraju upotrebljavati dosljedno i pravilno kako bi bili efikasni u prevenciji SPI. Kondomi od lateksa se smatraju medicinskim proizvodom, uz naglasak za njihovo pravilno skladištenje i poštivanje roka upotrebe. Ženski kondomi, cervikalna i lateks dijafragma s gelom nisu imali učinak na prevenciju HIV-a, hlamidije i gonoreje. Antimikrobna profilaksa preporučena spolnim partnerima pacijenata zaraženih sifilisom, gonorejom, hlamidijom i trihomonasom (postekspoziciona profilaksa – PEP) smanjuje učestalost određene bakterijske spolno prenosive bolesti, ali obzirom da se ne mogu utvrditi dugoročni učinci ovih lijekova, uključujući uticaj na stope rezistencije bakterija, ovaj pristup ostaje eksperimentalan. Jedna od najefikasnijih metoda za prevenciju prijenosa HIV-a je antiretrovirusno liječenje, koje smanjujući broj virusnih kopija u krvi smanjuje i rizik od seksualnog prijenosa  HIV-a za približno 95 posto kod HIV serodiskordantnih parova. Klinička ispitivanja lokalnih mikrobicida za prevenciju SPI kao što su gonoreja, sifilis i hlamidija nisu pokazala značajnu efikasnost.

Idealno bi bilo da svi seksualni partneri osoba sa SPI dobiju kliničku procjenu, međutim postoje okolnosti kada to nije moguće. Ubrzana partnerska terapija (EPT) je klinička praksa liječenja heteroseksualnih spolnih partnera pacijenata sa dijagnozom hlamidije ili gonoreje, sadržana u davanju lijekova  pacijentu koje on dostavlja svom partneru, bez prethodnog liječničkog pregleda partnera. EPT se ne preporučuje za MSM, zbog visokog rizika od HIV-a i sifilisa u toj populaciji i mogućnosti propuštanja detektovanja ovih infekcija .

Brojne studije sugerišu smanjeni rizik od pojave  SPI kod obrezanih muškaraca, to se posebno odnosi na HIV infekciju, HSV, HPV, šankroid i mikoplazmu. Suprotno tome, obrezivanje nije smanjilo rizik od gonoreje, hlamidije i trihomonasa obzirom da hlamidija i gonoreja inficiraju mokraćnu cijev, a virusne infekcije  kožnu prevlaku (prepucij).

Strategija za poboljšanje seksualnog zdravlja

Obzirom da su intervencije u vezi sa seksualnim zdravljem fragmentirane, to dovodi do loših zdravstvenih ishoda, smanjene produktivnosti kod adolescenata i sveukupno većih troškova zdravstvene zaštite. Stručnjaci sugerišu da bi se trebala razviti jedinstvena strategija seksualnog zdravlja koja bi pomogla u reduciranju  stigme, poboljšanju pružanja njege, razvijanju spolnog obrazovanja  uz osiguran  pristup kontraceptivima.

Facebook komentari