Šta i kako nakon infarkta srca?

Autor: Dr Ivana Iveljić, mr. sci., specijalista interne medicine

Sam pojam infarkt predstavlja smrt ćelija zbog nedostatka kiseonika koji je neophodan da bi sve ćelije u našem tijelu živjele. Mnogi organi mogu „imati infarkt“, pa tako imamo infarkt slezene, infarkt bubrega, infarkt mozga ili u narodu poznat i kao „moždani udar“, te onaj o kome danas pričamo, infarkt srca ili infarkt miokarda ili srčani udar.  Infarkt srca patološki predstavlja smrt mišićnih ćelija zbog nedostatka kiseonika koja nastaje zbog prolongirane ishemije – nedolaska krvi do mišićnih ćelija. U samom nastanku infarkta dolazi do nesrazmjera između potreba i opskrbe mišićnih ćelija kiseonikom. 

Kako nastaje infarkt? 

Sigurno ste nekada čitali ili čuli za pojam ateroskleroza. Vratit ćemo se na to. Prvo moramo pojasniti da u našem organizmu imamo dvije vrste krvnih žila – arterije i vene. Arterije odvode krv iz srca u sve naše organe putem svojim mnogobrojnih grana i grančica kojom se do svih ćelija našeg tijela doprema kiseonik, koji je neophodan ćelijama da bi mogle živjeti i raditi svoj posao. Kada svaka ćelija uzme iz krvi sve što joj treba za život, ostatak te krvi se vraća do srca putem vena, ponovo bogati kiseonikom iz pluća i opet preko arterija ide nazad u sve naše ćelije. To je život. Ateroskleroza predstavlja bolesti arterija. Zdrave arterije su elastične, glatke i neometano provode krv. Ateroskleroza je bolest koja dovodi do nakupljanja tzv. plakova unutar arterija. To je jedno ispupčenje, kao kapa, unutar arterija koje se sastoji od masnih ćelija, kalcija i drugih supstanci iz krvi. Ta kapa s vremenom raste, postaje tvrđa i sužava arterije. Pucanjem te kape odnosno plaka, na tom mjestu nastaje ugrušak koji može začepiti arteriju, te ispod začepljenja nema više krvi i kiseonika u ćelijama, zbog čega one pate, a ukoliko se infarkt ne liječi na vrijeme dolazi do smrti mišićnih ćelija. 

Prepoznavanje simptoma

Kada pričamo o infarktu srca, srce hrane tri velike srčane arterije. Ako se neka od njih začepi, čitav mišić ispod začepljenog dijela nema krvi i zbog toga, ukoliko dodje do smrti ćelija, jedan dio srca ispada iz funkcije i srce slabi kao pumpa. Taj umrli dio srčanog mišića je i uzrok raznih loših, ili kako mi u medicini kažemo, malignih poremećaja srčanog ritma koji mogu dovesti do smrti. 

Zbog toga je bitno, odmah prilikom prepoznavanja simptoma infarkta – bol u grudnom košu koji se obično širi u vilicu i ruke, često lijevu ruku –  javiti se ljekaru koji će, ukoliko se dijagnosticira infarkt srca na osnovu pretrage koja se zove elektrokardiogram – EKG (za teži od dva oblika infarkta, tzv. STEMI infarkt) i/ili na osnovu nalaza iz krvi (za drugi oblik infarkta, tzv. NSTEMI), odmah hospitalizirati pacijenta. Ukoliko se kod pacijenta dijagnosticira STEMI infarkt,  odmah po javljanju se upućuje na interventnu kardiologiju, te se pacijent primi u salu koja se zove kateterizacijski laboratorij, gdje će interventni kardiolog i njegov vrhunski tim educiranih medicinara fizički otvoriti krvnu žilu i staviti implantat koji se zove stent, a sve to radeći pod kontrolom rendgenskih zraka. 

Šta je stent? 

To je jedna opruga od visoko sofisticiranih metala, koja podsjeća na oprugicu koju ima svaka hemijska olovka, i nakon što se proširi krvna žila sa posebnim balonima, implantira se stent. Stent je obložen lijekom, te kao takav nakon implantacije otpušta lijek na bolesno mjesto gdje je bio plak i začepljenje i zacjeljuje ranu na krvnom sudu.  Sama intervencija je vrlo komplicirana, jer su srčane krvne žile jako male – milimetarskog promjera, a srčani infarkt je jedno od najopasnijih stanja za pacijenta u medicini sa velikim procentom smrtnosti. Procedura se izvodi pričajući sa pacijentom koji je sve vrijeme svjestan.  Nakon procedure slijedi oporavak u bolnici od 3-4 dana, a potom otpust pacijenta kući, ukoliko je sve prošlo u najboljem redu.

Redovno korištenje terapije

Nakon infarkta, vrlo je bitno da svaki pacijent redovno uzima terapiju koja mu je napisana na otpusnici. To je od krucijalne važnosti. Zašto? Stent koji interventni kardiolog implantira u organizam je, i pored ogromnog napretka moderne medicine i materijala koje se koriste, strano tijelo. Isto kao kada se ubodete na ježa, pa se organizam se trudi da odbaci trn, crveni Vam se prst, svrbi Vas jer nastupa imunološki odgovor, tako se organizam trudi i da odbaci stent. Da se to ne bi desilo, pacijent mora koristiti lijekove. Osnovna dva lijeka koja se daju nakon infarkta miokarda su klopidogrel i acetilsalicilna kiselina (Bospyrin). To se zove dvojna antitrombotska terapija jer spriječava nakupljanje trombocita – krvnih ćelija koje su zadužene za stvaranje ugruška, za stent. Pored ova dva lijeka, interventni kardiolog će propisati i lijekove za masnoće, koji su neophodni za te masne ćelije koje su bile unutar srčane krvne žile (obično rosuvastatin), zatim lijekove koji će djelovati da „štite srce“. Terapija se ne smije preskočiti niti jedan dan. Nije svaki pacijent isti, nisu sve arterije na srcu iste – neki pacijenti imaju još bolesnih krvnih sudova koje moramo stenirati, neki pacijenti nisu došli na vrijeme da spriječimo odumiranje mišićnih ćelija, te zbog toga imaju srčanu slabost, tako da ni terapija za svakog pacijenta kao ni preporuke nisu iste. 

Promjene u stilu života

Ključne promjene u stilu života nakon srčanog infarkta su: prestanak pušenja, optimalna kontrola krvnog pritiska, pridržavanje savjeta o ishrani i kontrola tjelesne težine, te fizička aktivnost. Ono što je najvažnije za pacijenta nakon infarkta, pored redovnog uzimanja terapije, jeste da ukoliko je pušač cigareta – da prestane pušiti. Zašto? Duhanski dim je kod dvije trećine pacijenata koji imaju stent uzrok ponovnog suženja ili začepljenja stenta. Znači da, ako ste imali infarkt i ležite u sobi sa još dva pacijenta i svi nastavite pušiti cigarete, kod dva od tri pacijenta iz te sobe će doći do sužavanja ili začepljenja stenta. Postavljeni stent se ne može izvaditi. A ukoliko se začepi, to je kao tunel koji se uruši. U tunelu ima i auta i ljudi i zemlje i betona. I sada treba ponovo proći kroz taj tunel. Tako i u stentu. Ukoliko se začepi stent, na tom mjestu ima kalcija koji uzrokuje da taj dio arterije bude kao kamen, ima krvnih ugrušaka, materijala od stenta, što dovodi do jako teškog kliničkog stanja i jako teškog preživljavanja. Pacijenti koju prestanu pušiti imaju 36% smanjenu smrtnost od infarkta srca. Zbog toga je neophodno da prestanete pušiti. 

Kako se hraniti?

Ishrana koja se preporučuje nakon infarkta srca je dosta slična mediteranskoj. Smanjiti unos soli na manje od 5 grama dnevno. Unositi više voća, povrća, orašastih plodova i ribe, a smanjiti i izbjegavati prerađene ugljikohidrate kao što je tjestenina, zatim crveno meso i mliječne proizvode, te zašećerena pića. Ukoliko ste gojazni, potrebno je da smanjite dnevni unos kalorija u organizam, jer gubljenjem tjelesne težine i postizanjem BMI (Body Mass Indexa) manjeg od 25, povećava se Vaša šansa za preživljavanjem. BMI možete i sami izračunati: tjelesna masa u kilogramima podijeljena sa kvadratom visine u metrima.

Fizička aktivnost nakon infarkta miokarda je neophodna. Čak i dok ste u bolnici, 24 sata  nakon procedure Vam se savjetuje da šetate po Odjeljenju. Ono što je bitno je da slušate svog ljekara. Nakon procedure koja Vam je izvršena i otvaranja krvne žile i plasiranja stenta, imate samo jednu tačkicu na ruci. Nema velikog reza i konaca. To ne znači da ste Vi kao pacijent sada super i da možete trčati maraton. Naprotiv. Imali ste srčani udar. Organizam je pod najvećim stresom do sada. Srčani mišić se mora oporaviti. Zato morate slušati savjete kardiologa. 

Značaj fizičke aktivnosti

Nakon izlaska iz bolnice, prve dvije sedmice preporučuju se lagane šetnje, do pola sata dnevno po ravnoj podlozi, a nakon toga postepeno povećavate napor do prve kontrole, koja slijedi obično mjesec dana nakon otpusta iz bolnice. Nakon kontrole, ukoliko je sve zadovoljavajuće, preporučuje se postepeno vraćanje Vašim aktivnostima, uz obaveznu šetnju 30-60 minuta dnevno, najmanje 5 dana u sedmici. Povratak na posao zavisi od Vašeg stanja, te je individualan u dogovoru sa Vašim kardiologom i zavisi od same prirode posla koji obavljate. U mnogim državama postoji i program kardijalne rehabilitacije. 

Neophodno je da, uz Vašeg ljekara postignete adekvatnu kontrolu krvnog pritiska (ispod 140 mm Hg, a za starije osobe i osobe koje imaju šećernu bolest, ispod 120 mm Hg). Ukoliko se liječite od šećerne bolesti, potrebna je zadovoljavajuća kontrola šećera u krvi i eventualna terapija inzulinom. 

Srčani infarkt je ozbiljna i često životno ugrožavajuća bolest. Vrlo je bitno da se pridržavate uputstava Vašeg ljekara i zajedno postignete optimalni rezultat i oporavak.

Facebook komentari