Šta je limfedem
AUTOR: Dr. med. Merima Šabanović
Zdrav limfni sistem ima veliku sposobnost prilagođavanja i može podnijeti i deseterostruko povećano stvaranje limfne tečnosti bez većih problema. Međutim, onog trenutka kada se pređe kapacitet limfnog sistema, dolazi do zadržavanja limfe u tkivima. Tada se javlja limfedem, koji se najčešće prepoznaje po trajnom otoku određenog dijela tijela, najčešće ruke ili noge.
Limfedem predstavlja nakupljanje tečnosti bogate proteinima u međućelijskom prostoru. S vremenom takav prostor postaje pogodan za razvoj bakterija. Zbog toga se često javljaju upale kože i potkožnog tkiva. U slučaju da limfedem traje duže, tkivo postaje zadebljano i tvrđe, a to dodatno otežava protok limfe. Na taj način se stanje postepeno pogoršava i stvara se začarani krug u kojem se otok sve teže povlači.
Simptomi limfedema
Najčešći i najprepoznatljiviji znak limfedema je otok. U ranim fazama bolesti oteklina može biti blaga i teško uočljiva, pa često prolazi nezapaženo.
Uz otok, mogu se javiti i sljedeći simptomi:
- – oticanje dijela ili cijele ruke ili noge, uključujući i prste
- – osjećaj težine, napetosti ili stezanja u zahvaćenom području
- – smanjena pokretljivost i ograničen obim pokreta
- – učestale ili ponavljajuće infekcije kože i potkožnog tkiva
- – zadebljanje i očvršćivanje kože.
Intenzitet simptoma može varirati od blagih do izraženih, u zavisnosti od stadija bolesti. Limfedem se nekada javlja tek mjesecima ili godinama nakon liječenja karcinoma.
Podjela limfedema
Limfedem može biti primarni i sekundarni.
Primarni limfedem je rijedak i posljedica je urođenih, najčešće nasljednih poremećaja u razvoju limfnog sistema. Može se javiti odmah po rođenju (Milroyeva bolest), u periodu adolescencije – što je i najčešći oblik – ili kasnije, u odrasloj dobi, najčešće nakon 35. godine života. Kod ovih osoba limfni sudovi nisu dovoljno razvijeni, zbog čega limfa sporije otiče i zadržava se u tkivima.
Sekundarni ili stečeni limfedem je mnogo češći i nastaje zbog oštećenja ranije zdravog limfnog sistema. Najčešći uzroci su hirurške intervencije, zračenje, povrede, infekcije ili širenje malignih bolesti. Naprimjer, parazitska infekcija koja se zove filarijaza može dovesti do teškog oštećenja i zadebljanja (fibroze) limfnih čvorova i limfnih sudova u preponskoj regiji. Kao posljedica toga nastaje jače vidljiv otok vanjskih genitalija i donjih ekstremiteta, koji u teškim slučajevima može biti toliko izražen da se naziva elefantijaza.
Kod karcinoma dojke liječenje često podrazumijeva hirurško uklanjanje dojke i/ili limfnih čvorova u pazuhu, kao i primjenu radioterapije. Ove procedure mogu oštetiti limfni sistem i dovesti do gubitka normalne limfne drenaže, što rezultira otokom ruke na strani zahvaćenoj bolešću. Poseban oblik lokaliziranog edema kože dojke naziva se narandžina kora.Ona nastaje kada maligne ćelije zatvore limfne sudove u koži dojke, zbog čega dolazi do zadržavanja tečnosti. Koža tada poprima karakterističan izgled, sa sitnim udubljenjima koja nastaju na mjestima gdje se nalaze folikuli dlaka.
Dijagnostika
Dijagnoza limfedema prvenstveno se postavlja klinički, na osnovu anamneze i fizikalnog pregleda. Od pomoći mogu biti i dodatne dijagnostičke metode:
- – ultrazvuk mekih tkiva
- – limfoscintigrafija (zlatni standard za procjenu limfne drenaže)
- – magnetna rezonanca (MRI)
- – CT u selektiranim slučajevima.
Liječenje
Limfedem je hronično stanje koje se ne može u potpunosti izliječiti, ali se pravilnim liječenjem može uspješno držati pod kontrolom i spriječiti razvoj komplikacija.
Lijekovi imaju ograničenu ulogu. Antibiotici se primjenjuju isključivo kod sekundarnih infekcija, dok diuretici nemaju značajan efekt i ne preporučuju se rutinski.
Osnovu liječenja čini kompleksna dekongestivna terapija, koja obuhvata više međusobno povezanih mjera. Posebno važnu ulogu imaju terapijske vježbe jer blaga i ritmična kontrakcija mišića ruku ili nogu pomaže u potiskivanju viška tečnosti iz otečenog ekstremiteta. Neizostavan dio terapije je i kompresivna terapija, koja se provodi pomoću elastičnih zavoja ili kompresivnih čarapa, a ima za cilj održavanje postignutog smanjenja otoka. Također je izuzetno važna pravilna njega kože kako bi se spriječile infekcije i oštećenja.
U odabranim slučajevima, naročito kod uznapredovalih stadija bolesti, mogu se razmatrati i hirurške metode liječenja, među kojima su:
- – Limfovenske anastomoze, kojima se stvaraju nove veze između limfnih i krvnih sudova, čime se omogućava odvod viška limfe putem krvotoka.
- – Transplantacija limfnih čvorova, pri čemu se limfni čvorovi uzimaju s drugog dijela tijela i ugrađuju u područje zahvaćenog ekstremiteta radi poboljšanja limfne drenaže.
- – Resekcione procedure, koje se primjenjuju u uznapredovalim stadijima i podrazumijevaju uklanjanje dijela trajno zadebljalog i očvrsnulog tkiva.
Savjeti za pacijente
Osobe s limfedemom trebaju:
- – izbjegavati povrede i infekcije zahvaćenog ekstremiteta
- – održavati normalnu tjelesnu težinu
- – redovno se baviti umjerenom fizičkom aktivnošću
- – voditi računa o pravilnoj i svakodnevnoj njezi kože.
Zaključak
Limfedem je kompleksno, hronično oboljenje koje zahtijeva multidisciplinarni pristup. Rano prepoznavanje bolesti, kontinuirana terapija i dobra saradnja pacijenta sa zdravstvenim radnicima mogu značajno poboljšati kvalitet života oboljelih i spriječiti napredovanje bolesti.




