Šta je metabolički sindrom?

Autor: Dr. Elza Krdžović, specijalista interne medicine

Metabolički sindrom (MetS) opisuje grupu faktora rizika koji, zajedno u kombinaciji, značajno povećavaju rizik od nastajanja srčanih bolesti, moždanog udara, dijabetesa i drugih zdravstvenih problema. Kažemo da osoba ima metabolički sindrom kada ima tri ili više od sljedećih faktora rizika (ako osoba već uzima lijekove za liječenje jednog od navedenih stanja, podrazumijeva se da ima taj faktor rizika):

  1. Glukoza u krvi natašte viša od 5,5 mmol/l, a viša od 7,7 mmol/l  dva sata nakon opterećenja sa 75 g glukoze 
  2. Nizak nivo HDL holesterola (“dobar” holesterol): žene <1,29 mmol/l, muškarci <1,03 mmol/l
  3. Veliki struk: obim veći od 80 cm za žene, a 94 cm za muškarce
  4. Visok nivo triglicerida ≥1,7 mmol/l
  5. Visok krvni pritisak ≥130/85 mmHg

Prema Američkom udruženju za srce, 34 posto odraslih osoba ima metabolički sindrom. Dokazano je da je metabolički sindrom prisutan čak u 75 posto gojaznih pacijenata sa BMI (Body Mass Index – index tjelesne težine) >30 kg/m2.

Abdominalna visceralna debljina je aktivno tkivo koje proizvodi brojne produkte koji učestvuju u patogenezi metaboličkog sindroma. Sa starenjem učestalost metaboličkog sindroma raste. U ranijoj dobi češći je kod muškaraca, a u dobi iznad 60 godina je slična zastupljenost kod oba spola.

Dva glavna patofiziološka događaja kod metaboličkog sindroma su inzulinska rezistencija i hronična upala s poremećenom funkcijom endotela (unutrašnjeg sloja krvnih sudova) i sklonošću protrombotskim događajima, što dovodi do glavnih posljedica metaboličkog sindroma: 

  1. ateroskleroze 
  2. šećerne bolesti. 

Dokazano je da je rizik od nastanka srčanog i moždanog infarkta povećan dva-tri puta, a od nastanka dijabetesa pet puta u osoba s metaboličkim sindromom.

Primarni faktori koji doprinose nastanku MetS su loš izbor prehrane i nedostatak odgovarajuće fizičke aktivnosti, zajedno s dokazanom genetskom predispozicijom. 

Faktori na koje ne možemo utjecati su: genetska predispozicija, starost i spol. Faktori na koje možemo utjecati su: ishrana, gojaznost, fizička aktivnost, dijabetes, hiperlipidemija, hipertenzija i pušenje. 

Terapijski ciljevi su:

  1. Dobro regulirati hipertenziju smanjenjem soli u ishrani, smanjenim kalorijskim unosom, fizičkom aktivnošću i antihipertenzivnim lijekovima. Određene grupe lijekova (ACE inhibitori i blokatori receptora angiotenzina) imaju dokazano povoljno zaštitno djelovanje u osoba s metaboličkim sindromom – prevencija nastanka kardiovaskularnih komplikacija, dijabetesa i komplikacija dijabetesa.
  2. Potrebno je i dobro regulirati povišene masnoće u krvi dijetom i po potrebi dodavanjem lijekova iz grupe statina ili fenofibrata. Regulacija dijabetesa dijetom, fizičkom aktivnošću i odgovarajućom terapijom (cilj je da glikemija ne prelazi 8 mmol/l nakon jela, a 6 mmol/l natašte, a da HbA1c – u žargonu “tromjesečni šećer“ – bude manji od 7 posto, a kod mlađe populacije bez kardiovaskularnih bolesti čak i manji od 6,5 posto). 

Sada se treba fokusirati na dva glavna najbolja lijeka u liječenju metaboličkog sindroma, a to su dijeta s manje kalorija i fizička aktivnost. 

Najbolja dijeta za metabolički sindrom je mediteranska dijeta. Ima protivupalni efekt te utječe na prevenciju kardiovaskularnih bolesti. To je ishrana kojoj Svjetska zdravstvena organizacija još uvijek nije pronašla nijednu manu i koju preporučuje kao najzdraviju ishranu za čovjeka.

  1. Preporučuju se velike količine povrća u mediteranskoj prehrani, svakodnevno (preferira svježe nad barenim i grilovanim povrćem, koje je, naravno, dopušteno). 
  2. Svježe voće u mediteranskoj ishrani svakodnevno. Ono treba zamijeniti slatkiše koji se preporučuju samo dva do tri puta mjesečno. 
  3. Mediteranska prehrana je bogata potrošnjom mahunarki svakodnevno, uz orašato voće.
  4. Integralne žitarice se preporučuje svakodnevno (konzumiranje integralnih žitarica i skroba, kao što su tjestenina, hljeb, riža, bulgur, mekinje i krompir).
  5. Maslinovo ulje – preferira se kao glavni izvor masti u mediteranskoj ishrani.
  6. Riba i plodovi mora više puta sedmično (upotreba ribe, koja se obično ili griluje ili kuha, jede se više puta sedmično, a najviše se preporučuje tuna, losos ili skuša, dok se sasvim izbjegava pržena riba.
  7. Jaja i bijelo meso dva puta sedmično (kuhano jaje, grilovana i kuhana piletina i puretina).
  8. Mliječni proizvodi dva do tri puta sedmično ili svakodnevno u malim količinama, piti male količine jogurta i jesti posebne vrste sira s manje masnoća (npr. feta sir) jer sadrže kalcij.
  9. Crveno meso, slatkiši i alkohol, u malim količinama, ne češće od dva do četiri puta mjesečno.

Preporuke za dnevni unos ugljikohidrata su 40-50 posto, masti 20-30 posto, proteina 10-20 posto, dosta biljnih vlakana.

Fizičku aktivnost treba provoditi svakodnevno u trajanju od 30 minuta ili tri puta sedmično u trajanju od 45 minuta. Potrebno je voditi računa o tome radi li se o zdravim osobama ili starijim osobama s prisutnim komorbiditetima: hipertenzijom, anginom pektoris, srčanom slabošću, ranijim srčanim i moždanim udarima. Bitno je naglasiti da treba individualizirati fizičku aktivnost. U stabilnih bolesnika s bolestima srca i preležanim kardiovaskularnim i cerebrovaskularnim incidentima, to je lagana šetnja pri kojoj vježbač može razgovarati, a da se ne zadiše. Također se treba zagrijati 10 minuta prije vježbanja, a pet minuta nakon vježbanja još se lagano kretati ili istezati. Preporuke za vježbu za mlađe i starije zdrave osobe < 60 godina je da izračunaju maksimalnu frekvencu srca pri opterećenju (MHR) = 220 – godine starosti. Naprimjer, za osobu od 50 godina MHR iznosi 170. Ukoliko su osobe neutrenirane, početi sa: 

  1. 50-60% MHR – vrlo lagana zona, zona dnevne aktivnost, te vremenom pojačati na 
  2. 60-70% MHR – zona zdravlja, zona kontrole tjelesne težine, potom
  3. 70-80% MHR – aerobna zona, zona izdržljivosti

U zaključku

Mediteranska dijeta, redovna fizička aktivnost, tretiranje abdominalne gojaznosti i dobra kontrola prisutnih bolesti: hipertenzije, dijabetesa, hiperlipidemije i prestanak pušenja mogu značajno smanjiti rizik od nastajanja kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih nepovoljnih događaja.

Facebook komentari