ŠTA JE MONONUKLEOZA?

AUTOR: Prim. dr Nermin Mostarac, specijalista infektologije

Mononukleoza je zarazna bolest izazvana virusom herpesa zvanim Epstein-Barr virus (EBV). Virus inficira epitel sluznice nosa i ždrijela, a zatim se putem zaraženih B limfocita prenosi u limfne čvorove po cijelom tijelu, u jetru i slezenu. I drugi virusi mogu izazvati mononukleozu (adenovirus, citomegalovirus, virus HIV-a). Infekcija je česta među tinejdžerima i mladim odraslim osobama, ali se mogu zaraziti i djeca starija od godinu dana.

Mononukleoza se ponekad naziva i “bolest poljupca” jer se lako širi tjelesnim tečnostima poput pljuvačke.
Za većinu ljudi, mononukleoza nije ozbiljna i prolazi bez liječenja. Ipak, ekstremni umor, bolovi u tijelu i drugi simptomi mogu ometati svakodnevni život, izvršavanje poslovnih ili školskih obaveza. Uz mononukleozu se možete osjećati bolesno oko mjesec dana.

Koliko je česta mononukleoza?
Epstein-Barrov virus (EBV) koji uzrokuje mononukleozu je izuzetno čest. Otprilike 90 posto ljudi u svijetu zaraženo je njime do 35-te godine. Simptomi se ne razvijaju kod svih ljudi koji imaju virus – neki ljudi su samo njegovi prenosioci.
Često postoje dva dobna vrhunca kada ljudi steknu EBV, kod djece ranog školskog uzrasta i opet oko adolescencije/u mladosti. Mala djeca su često asimptomatska, dok tinejdžeri i osobe u dvadesetima pokazuju simptomatsku bolest. U ovoj dobnoj skupini otprilike svaka četvrta osoba koja oboli od EBV-a razvije mononukleozu.

Da li je mononukleoza seksualno prenosiva infekcija?
Epstein-Barr je vrsta herpes virusa. Drugačiji je od virusa herpes simplex (HSV) koji uzrokuje genitalni i oralni herpes. Oba virusa mogu se prenijeti spolnim putem, međutim, vjerovatnije je da će se EBV širiti drugim načinima, poput dijeljenja pića, zajedničkog pribora ili ljubljenja.

Da li je mononukleoza zarazna?
Virusi koji uzrokuju infektivnu mononukleozu su vrlo zarazni. Možete ih pokupiti kontaktom s tjelesnim tekućinama zaražene osobe, uključujući pljuvačku. Načini širenja virusa su: transfuzija krvi, kašalj ili kihanje, ljubljenje, seksualni kontakt, dijeljenje hrane, pića ili posuđa, transplantacija organa. Oboljele osobe mogu izlučivati virus pljuvačkom još 18 mjeseci nakon zaraze.

Možete li dobiti mononukleozu više puta?
EBV ostaje u vašem tijelu u sluznici nosa i ždrijela u neaktivnom obliku čak i nakon što nestanu simptomi mononukleoze, ali većina ljudi simptome razvije samo jedanput.
Ako se EBV ponovno aktivira, rijetko uzrokuje simptome. Međutim, reaktivirani virus možete nesvjesno prenijeti drugima, a ljudi sa slabijim imunološkim sistemom mogu razvijati simptome mononukleoze više puta.

Koji su simptomi mononukleoze?
Period inkubacije bolesti je vrijeme između infekcije (kontakta sa zaraženim) i početka razvoja simptoma. Traje četiri do šest sedmica. Može trajati kraće kod male djece (dvije do četiri sedmice).
Mononukleoza se najčešće manifestuje sljedećim simptomima: povišena temperatura, grlobolja (angina), otok limfnih čvorova na vratu, uvećanje jetre i slezene. Nekad se može razviti hepatitis (upala jetre).
Neki simptomi, poput grlobolje i visoke temperature, obično se smanjuju nakon jedne ili dvije sedmice. Ostali simptomi, poput otečenih limfnih čvorova, umora i uvećane slezene, mogu trajati nekoliko sedmica i duže (jedan do dva mjeseca). U rijetkim slučajevima, mononukleoza može preći u hroničnu infekciju limfnog tkiva sa pojavom tumora (Burkittov i Hodgkin limfom).

Dijagnostika i testovi
Dijagnoza se postavlja na osnovu kliničkog pregleda, laboratorijskih testova (limfomonocitoza – povišen broj limfocita i monocita – u DKS/diferencijalnoj krvnoj slici) i ultrazvučnim pregledom limfnih čvorova, jetre i slezene. Potvrđuje se pozitivnim serološkim testovima na antitijela na EBV.

Na pregledu će vaš ljekar provjeriti imate li anginu, otečene limfne čvorove na vratu i znakove uvećane slezene ili jetre. Limfni čvorovi vrata mogu biti jako uvećani, čak u “paketima” do veličine kokošijeg jajeta, a vrat može izgledati deformirano. Zbog jakog uvećanja limfnih čvorova vrata i zastoja limfe u predjelu glave, može se javiti otok lica i očnih kapaka. U težim oblicima, jak otok limfnog tkiva i krajnika u usnoj šupljini može dovesti do otežanog gutanja i govora, što zahtijeva i primjenu kortikosteroida u liječenju. Ultrazvučni pregled perifernih limfnih čvorova i trbuha može otkriti reaktivno uvećane limfne čvorove vrata, pazuha i prepona te uvećanje slezene i jetre.

Kontrola i liječenje
Ne postoji vakcina ili lijek za mononukleozu. Antibiotici koji služe za borbu protiv bakterijske infekcije, te antivirusni lijekovi koji se koriste za ubijanje drugih virusa, ne djeluju protiv mononukleoze. U slučaju pojave gnojne angine, mogu se dati antibiotici poput penicilina ili klindamicina.

Liječenje uglavnom podrazumijeva ublažavanje simptoma, što može uključivati:
− Odmor – mononukleoza vas jako umara, a spavanje pomaže vašem tijelu u borbi protiv infekcije.
− Hidratacija – pijte puno tečnosti da biste spriječili dehidraciju.
− Ublažavanje bola – nesteroidni protuupalni lijekovi ublažavaju povišenu temperaturu, upale, glavobolje i bolove u mišićima. Ovi lijekovi uključuju ibuprofen, naproksen, paracetamol.
− Ublažavanje grlobolje – možete grgljati slanu vodu, 50-postotno razblaženje 2-postotnog hidrogen peroksida sa vodom, čaj od žalfije ili koristiti lozenge ili pastile za grlo.
− Izbjegavanje sporta – fizička aktivnost može previše pritisnuti uvećanu slezenu, povećavajući rizik od puknuća. Trebali biste izbjegavati kontaktne sportove i naporne vježbe dok ste bolesni i četiri do osam sedmica nakon toga.

Koje su komplikacije mononukleoze?
Simptomi mononukleoze se postepeno poboljšavaju za oko četiri sedmice. Osjećaj umora može potrajati mjesecima. Nekim ljudima nedostaje škola ili posao dok se oporavljaju.
Uvećana slezena, koja može da pukne, najveća je opasnost od mononukleoze kod prethodno zdravih osoba. Ovaj organ u gornjem lijevom dijelu trbuha pomaže u filtriranju krvi. Ako slezena pukne, može iskrvariti u trbuh. Unutrašnje krvarenje iz puknute slezene može biti opasno po život i zahtijeva hitnu operaciju. Potrebno je izbjegavati naporno vježbanje, bavljenje sportom i dizanje teškog tereta naredna dva do tri mjeseca, sve dok se ne budete osjećali bolje.

Prevencija – sprečavanje bolesti
Ne postoji vakcina za mononukleozu. Najbolji način da spriječite zarazu virusom mononukleoze je dobra higijena. Ne dijelite hranu, piće ili tjelesne tekućine s nekim ko ima mononukleozu ili bilo kakve znakove virusnih bolesti, poput povišene temperature, kašlja, grlobolje ili umora.

Kako mononukleoza utiče na trudnoću?
Buduće mame koje se inficiraju mononukleozom obično imaju zdrave trudnoće. Iako postoje male šanse da na bebu prenesete Epstein-Barr virus tokom trudnoće ili nakon porođaja tokom dojenja, većina beba ne razvija simptome. Ako je mononukleoza uzrokovana citomegalovirusnom infekcijom tokom trudnoće, postoji šansa da dijete bude zaraženo i da se razviju komplikacije, te o tome porazgovarajte sa svojim ginekologom.

Prognoza
Simptomi mononukleoze mogu biti blagi, ali i ozbiljni. Oni mogu privremeno utjecati na vašu sposobnost da vodite aktivan život. Srećom, ovi se simptomi postepeno poboljšavaju u toku četiri do šest sedmica kod kućnih tretmana. Umor može trajati nekoliko mjeseci. U to vrijeme, treba odmarati i uzimati dovoljno tekućine i laganu ishranu. Takođe, trebali biste izbjegavati naporne aktivnosti kako biste spriječili puknuće slezene.