Šta je parodontoza?

Autor: dr Dženana Vražalić, doktor stomatologije

Parodontoza je bolest potpornih struktura zuba. Karakterizira je gubitak alveolarne kosti, tj. kosti u kojoj su smješteni zubi. Taj gubitak može biti lokaliziran na pojedine zube ili generaliziran – kada može da zahvati sve zube. Ukoliko se bolest ne liječi, ishod je gubitak zuba. Liječenjem se može dobiti zadovoljavajuća prognoza pod uvjetom da pacijent dobro surađuje sa svojim liječnikom. 

Ova bolest se javlja kod više od 50 posto ljudi starijih od 40 godina i, osim što prvenstveno uzrokuje promjene u potpornom aparatu zuba, bakterije koje je uzrokuju mogu prodrijeti u krv i izazvati upalu krvnih sudova te putem krvi dospjeti do svih dijelova tijela i tako izazvati razna oštećenja. Bakterije povećavaju rizik od nastanka srčanog i moždanog udara, mogu dovesti do oštećenja bubrega, a kod trudnica mogu izazvati prijevremeni porod. Svakom gingivitisu (upali desni) prethodi parodontitis, ali svaki gingivitis se ne mora razviti u parodontitis. Ukoliko se tretira odgovarajućom terapijom, gingivitis se može izliječiti jer sluznica usne šupljine ima dobru moć regeneracije, ali joj je potrebno pružiti odgovarajuću njegu i pažnju, dok parodontitis uzrokuje nepopravljivu štetu. 

Elementi koji su značajni za nastanak i razvoj parodontalne bolesti su: starost, spol, lokalni uzroci, sistemski uzroci (određene bolesti), genetske predispozicije, higijenske navike, razvijenost zdravstvene zaštite. 

Glavni faktor koji uzrokuje gingivalnu/parodontalnu bolest su bakterije koje se nalaze u naslagama na zubima. Efikasnim i redovnim četkanjem zuba pacijent sprečava razvoj promjena koje će biti navedene u nastavku. 

Ukoliko se površina zuba ispolira tako da na njoj ne bude nikakvih naslaga, u vremenu od 15 minuta do 2 sata, na površini zuba nastat će tanka, mekana, ljepljiva naslaga bez bakterija koja se zove pelikula. Ona predstavlja zaštitni film. Kada se formira pelikula naseljavaju je bakterije iz usne šupljine te nastaje plak. Ukoliko se mehaničkim četkanjem plak ne odstrani, dolazi do njegovog starenja i promjena u sastavu bakterija. Naseljavaju ga sve agresivnije bakterije koje dovode do upale desni – gingivitisa.

Ako se ta upala intenzivira, dolazi do odvajanja desni od zuba, tj. do stvaranja džepa čime je omogućen prodor bakterija u dublje strukture. Ukoliko pacijent i dalje nastavlja sa lošom oralnom higijenom i četkanjem zuba ne odstrani meke naslage, one se kalcificiraju (dolazi do taloženja soli kalcija) i nastaje zubni kamenac. On može biti lokaliziran iznad ruba desni, na kruni zuba i ispod desni. Zubni kamenac iznad ruba desni je vidljiv, bijele ili bijeložućkaste boje. Najveće nakupine se nalaze na obraznim stranama gornjih šestica i na jezičnim ili unutrašnjim površinama donjih sjekutića, što pacijent može i sam da primijeti. Na ovim mjestima je olakšan nastanak kamenca jer su u tim područjima izvodni kanali velikih žlijezda slinovnica. Zubni kamenac ispod desni je tamnozelene ili crne boje zbog krvarenja desni. Desni vrše stalni pritisak na ove naslage te se one jače vežu za površinu zuba. 

Zubni kamenac izaziva konstantnu upalu i odgovoran je za produbljivanje parodontalnih džepova i destrukciju parodontalnih tkiva. Prisustvo kamenca onemogućava pacijentima korektnu kontrolu zubnog plaka, stoga je njegovo uklanjanje osnovni uvjet da bi se stvorila osnova za prikladnu prevenciju i terapiju parodontalnih bolesti.

Sekundarni faktori koji pogoduju stvaranju i zadržavanju naslaga na zubima su karijes, gubitak zuba, loše navike, pušenje. Parodontalne bolesti su u signifikantno većem broju prisutne kod pušača, nego kod nepušača. Uz to su i naslage na zubima izraženije kod pušača. Neadekvatni stomatološki tretmani mogu pogodovati stvaranju i zadržavanju naslaga na zubima, a to su neadekvatne ispune zuba (plombe), neadekvatni protetički radovi, neadekvatni ortodontski aparati itd.

Konzistencija hrane utiče na parodontalni status. Mekana i kašasta hrana dovodi do stvaranja naslaga na zubima, a čvrsta hrana (npr. jabuka, mrkva) dovodi do samočišćenja.

Ukoliko se mehke i tvrde naslage ne odstrane na vrijeme dolazi do prodiranja infekcije u dublje strukture te do nastanka parodontoze.

Osnovne karakteristike parodontoze su: 

  1. Upaljene i natečene desni. Boja desni postaje intenzivno crvena. Površina zubnog mesa je glatka i sjajna, a inače podsjeća na koru od naranče. Zubno meso krvari na dodir. 
  2. Rub zubnog mesa se pomjera prema vrhu korijena te su ogoljeni vratovi zuba i zubi izgledaju veći nego inače.
  3. Prisustvo pravih džepova iz kojih na pritisak izlazi gnoj. Stalnom mehaničkom stimulacijom tokom žvakanja dolazi do prodora bakterija u džep. 
  4. Postoji klimavost zuba. Upala se sa desni širi na periodontalni ligament, tj. vlakna koja povezuju zub sa kosti. Dolazi do propadanja vlakana ligamenta, njihovog prekida između korijena zuba i kosti što dovodi do gubitka zuba. Kada se upala periodontalnog ligamenta eliminira terapijom, zub se učvrsti u čašicu. 
  5. Promjene u zagrizu zbog migracije i neadekvatne pozicije zuba. Pojačano stvaranje upalne tečnosti u periodontalnom prostoru vodi ka izrastanju zuba iz kosti te on dolazi u prijevremeni kontakt sa zubom u suprotnoj vilici što dovodi do bolne preosjetljivosti zuba. Pojava razmaka između zuba kojeg do sada nije bilo.
  6. Loš zadah i loš okus u ustima. 
  7. Gubitak kosti koji se može vidjeti na rendgenskom snimku gornje i donje vilice. Ovaj gubitak kosti može biti lokaliziran na pojedine zube ili generaliziran. Destrukcija kosti i parodontalnog ligamenta je odgovorna za gubitak zuba. Ona se ne odvija kontinuirano nego se smjenjuju razdoblja mirovanja sa razdobljima napredovanja bolesti. 

Liječenje počinje inicijalnom mehaničkom terapijom. Vrši se odstranjivanje lokalnih iritacija. Sistemski se stružu i poliraju sve dostupne površine korijena zuba. Potrebno je odstraniti naslage. Uvode se mjere besprijekorne oralne higijene. Najveći dio liječenja provodi se u kućnoj njezi mjerama oralne higijene, a manji dio u stomatološkoj ordinaciji. Važna je motivacija, instrukcija i edukacija pacijenata u vezi sa oralnim zdravljem. Pacijenta treba podučiti odgovarajućoj tehnici četkanja zuba te ordinirati oralne antiseptike za ispiranje usta (npr. Dentacet®

Za četiri do pet sedmica od inicijalne terapije vrši se ocjenjivanje efikasnosti primjenjene terapije i određuje se dalji plan terapije, u zavisnosti od postignutih rezultata.

Prevencija podrazumijeva dobru oralnu higijenu, odgovarajuću prehranu i režim života bez štetnih navika. 

Potrebno je pacijentu objasniti uzrok, prirodu i posljedice parodontalne bolesti da bi shvatio zašto je ovo sve neophodno. 

Redovitom i efikasnom oralnom higijenom sprečavate nakupljanje naslaga, a samim tim i nastanak gingivitisa i parodontitisa.

Facebook komentari