Šta osteoporoza radi kostima?

Osteoporoza je stanje koje pogađa kosti, čini ih manje gustim, lomljivim i sklonim frakturama. Neke osobe imaju veći rizik za razvijanje osteoporoze. Kosti osobe koja boluje od osteoporoze su podložnije prelomima ili frakturama.

Kožtanu strukturu čine dva segmenta: kortikalna kost i rabekularna kost. Kortikalna kost formira jači, vanjski dio kostiju u tijelu. Lobanja i rebra su građena od kortikalne kosti. Trabekularna kost se nalazi u strukturi kralježnice i unutrašnjim dijelovima dužih kostiju kao što je bedrena kost. U normalnoj bedrenoj kosti, kortikalna kost se nalazi u vanjskom dijelu, dok je trabekularna smještena u unutrašnjosti u blizini zgloba kuka. Sa osteoporozom dolazi do smanjene gustoće kostiju i strukture trabekularne kosti te stanjivanja kortikalne. Kada se kosti stanje do tačke kada nastupa osteoporoza, struktura kostiju se značajno mijenja.

Promjene izazvane osteoporozom za posljedicu imaju povećan rizik od fraktura. Najčešća mjesta za frakture zbog osteoporoze su gornji dio bedrene kosti, kralježnica i zglobovi. Osobe s osteoporozom mogu zadobiti lom radi manjeg pada ili udarca koji kod osoba sa zdravim kostima ne rezultiraju prelomom. Fraktura u kičmi se dešava zbog kompresije oslabljene kosti, što se u osteoporozi može desiti tokom samo jednog pokreta npr. savijanja naprijed i podizanja. Ovaj oblik frakture u kičmi dovodi do boli i savijanja kičme. Kost je živo tkivo koje je u stanju konstantnog obnavljanja I konstantno prolazi kroz proces trošenja i ponovne izgradnje kosti.

Ćelije u kostima se dijele na:

– Osteoblaste koji su uključeni u formiranju nove kosti

– Osteoklaste koji “upijaju” tj. resorbuju istrošene dijelove kosti.

Aktivnost osteoblasta i osteoklasta je potrebna za održavanje zdravog koštanog tkiva. Balans između dvije suprotne aktivnosti, trošenja I obnavljanja, u kostima zavisi od strane nekoliko faktora koji uključuju starosnu dob, genetsku predispoziciju, hormonski status, te fizičku aktivnost i količinu vitamina D i kalcija, te još nekih minerala u tijelu.
-Osteoporoza je najčešća kod osoba starijih od 50 godina, prvenstveno žena u menopauzi kada smanjenje nivoa ženskog hormona estrogena može uzrokovati smanjivanje mase kostiju. Ako je količina obnovljene kosti veća od količine kosti koja je apsorbirana, tad se povećava koštana masa, što se dešava u djetinjstvu. Međutim, u kasnijoj životnoj dobi, količina kostiju koja se apsorbuje (“potroši”) postaje veća od količine novoformirane kosti, što može dovesti do disbalansa koji starenjem vodi ka gubitku koštane mase.

Gustoća kostiju kod muškaraca se smanjuje sa godinama ali u manjoj mjeri u odnosu na žensku populaciju. Iako je osteoporoza češća kod žena i muškarci mogu da je razviju. Muškarci koji imaju niže nivoe testosterona su pod većim rizikom za razvijanje osteoporoze.

Dodatni rizici

Dodatni rizici za razvijanje osteoporoze uključuju:

– Porodičnu historiju osteoporoze

– Prethodne frakture kostiju nakon manjih padova

– Gubitak visine više od 3 cm kako starite

Facebook komentari