Šta su antiagregacijski lijekovi i koji je njihov značaj u sekundarnoj prevenciji KV događaja

Autor: Dr. Abel Baltić, specijalista interne medicine

Kardiovaskularne bolesti predstavljaju najčešći uzrok smrti modernog čovjeka. Smatra se da je svaka druga smrt uzrokovana nekom od bolesti kardiovaskularnog sistema. U Bosni i Hercegovini, također, vodeći uzrok smrti jesu kardiovaskularna oboljenja – svaka druga smrt je povezana s kardiovaskularnim oboljenjem ili njegovom komplikacijom. 

U podlozi svih oboljenja kardiovaskularnog sistema najčešće je ateroskleroza, odnosno oštećenje arterija karakterizirano suženjem lumena arterije zbog lokalnog zadebljanja unutrašnjeg sloja zida krvnog suda koje se zove aterom ili plak. Aterosklerotski plak sužava lumen arterije pa tkivo koje ona snabdijeva krvlju dobiva manje krvi, a zbog smanjenja elastičnosti zida krvnog suda može doći i do pucanja arterije, što se manifestira različitim kardiovaskularnim bolestima.

S obzirom na to da je dokazano da je tromboza uključena i u proces ranog nastanka aterosklerotskih promjena na unutrašnjosti krvnih sudova, dugotrajna antiagregaciona terapija (antitrombocitna terapija) može imati efekt i na progresiju aterosklerotske lezije u zidu arterije u smislu njenog sprečavanja ili barem usporenja procesa. Drugim riječima, antiagregaciona terapija dovodi do sprečavanja nastanka aterosklerotskih promjena u zidu krvnih sudova (ili barem njihovog usporavanja), čime se značajno reduciraju kardiovaskularna oboljenja ili se usporava njihov tok. 

U nastavku teksta nabrojat ću neke od najviše korištenih lijekova u svrhu antiagregacije: 

Acetilsalicilna kiselina dovodi do oštećenja funkcije trombocita koje se klinički može mjeriti kao produženo vrijeme krvarenja. Od doze zavisi mjesto djelovanja acetilsalicilne kiseline, a u tome je i razlika medicinskog efekta različitih doza. Niske doze acetilsalicilne kiseline imaju antiagregacijske, a visoke doze imaju analgetske i protuupalne efekte.

Ozbiljno kreiranim studijama dokazano je profilaktičko djelovanje acetilsalicilne kiseline nakon preboljelog infarkta miokarda, kod stabilne i nestabilne angine pektoris, nakon moždanog udara i nakon operativnog aortokoronarnog premoštenja, i to podjednako efikasno i kod žena i muškaraca. 

Tiklopidin i klopidogrel 

Pripadaju grupi takozvanih NOAK (noviji oralni antikoagulansi) i djeluju drugačijim mehanizmom od acetilsalicilne kiseline. Taj mehanizam je direktno zavisan od doze, započinje već dva sata nakon peroralne primjene i traje više od 24 sata.

Tiklopidin je prvi ispitivani i upotrebljavani lijek iz te grupe. Iako su rezultati studija pokazali bolju efikasnost tiklopidina u odnosu na acetilsalicilnu kiselinu u prevenciji tromboembolijskih komplikacija, upotreba tiklopidina nije postala raširena zbog relativno čestog neželjenog dejstva – agranulocitoze (0,5-0,9 posto), koja se pojavljuje u prva tri mjeseca od početka primjene lijeka. 

Glavna razlika između tiklopidina i klopidogrela jesu neželjeni efekti. Tiklopidinski profil sigurnosti je znatno lošiji od klopidogrela. I za tiklopidin i klopidogrel dokazano je da, kada se primjenjuju istovremeno s acetilsalicilnom kiselinom, imaju udružen (zbirni) antiagregacijski učinak. 

Antagonisti glikoproteinskih receptora IIb/IIIa (GP IIb/IIIa-inhibitori)

Novija skupina antitrombocitnih lijekova. Lijekovi iz ove grupe imaju dosta zajedničkih neželjenih efekata. Povezani su s povećanim rizikom od krvarenja. Svi, no najviše abciksimab, mogu uzrokovati rijetku, ali tešku trombocitopeniju. Primjenjuju se istovremeno s nefrakcionisanim heparinom te se svi primjenjuju intravenski. Klinička ispitivanja peroralnih GP IIb/IIIa-inhibitora dala su negativne rezultate u velikim studijama, zbog čega nisu odobreni za upotrebu. Intravenska primjena je pokazala odličan efekt na smanjenje agregacije trombocita u bolesnika s akutnim koronarnim sindromom i nakon intervencija na srčanim arterijama. Danas se najviše primjenjuju tri lijeka iz ove grupe: abciksimab, tirofiban i eptifibatid. 

Kombinirano liječenje 

Kombinacija različitih antiagregacijskih lijekova pri liječenju komplikacija aterosklerotske bolesti mogla bi biti efikasnija od pojedinačne terapije zbog različitih mehanizama djelovanja na agregaciju trombocita. Na taj način dolazi do sabiranja njihovog terapijskog efekta, ali postoji i povećani rizik od neželjenog krvarenja, tako da se kombinacije ne preporučuju bez precizne kliničke evaluacije. 

Facebook komentari