Šta uzrokuje autoimune bolesti i koji suplementi su najbolji kao dodatna terapija

Autor: Mr.sci Nina Erbez, mr.ph., spec.

Imuni sistem nas čuva od različitih bakterija i virusa te kada organizam osjeti da je ugrožen, formiraju se antitijela koja napadaju iste te bakterije i viruse. Kod autoimunih bolesti, imuni sistem pogrešno detektuje neke dijelove tijela kao strane i tada luči autoantitijela koji napadaju naše zdrave stanice. Zavisno od organa koji je napadnut od strane vlastitog organizma, razlikujemo više od stotinu autoimunih bolesti, a najčešće se javljaju dijabetes tip 1, reumatoidni artritis, psorijaza, multipla skleroza, upalne bolesti crijeva – Chronova bolest i ulcerozni kolitis, lupus, Hašimoto sindrom, Adisonova bolest, miastenija gravis, Grejvs-Bezedovljeva bolest, celijakija, vaskulitis, perniciozna anemija i mnoge druge. Dijagnostika samih autoimunih bolesti je dosta kompleksna, mnogi simptomi se često podudaraju ali se najčešće radi ANA test ili antinukleinski test čiji pozitivni rezultat znači veliku vjerovatnoću da je prisutna autoimuna bolest. Dalji testovi mogu odrediti o kakvoj je tačno autoimunoj bolesti riječ te kako će teći dalji tok terapije. Naučnici vjeruju kako su autoimuni poremećaji posljedica više faktora – genetskih, molekularnih i staničnih, koji zajedno dovode do bolesti što dugoročno slabi odbrambeni sistem organizma.

Nepoznat uzrok

Tačan uzrok autoimunih bolesti nije poznat, alternativna medicina smatra da postoje određeni okidači koji se nalaze u našoj okolini koji mogu dovesti do pojave simptoma. Neki od njih su: neadekvatna prehrana (fast food, termički obrađena hrana), pušenje, stres, izostanak fizičke aktivnosti, zagađenost same okoline, što sve može dovesti do upalnih procesa u organizmu. Istraživanja su svakako u toku. Osnovna terapija bolesti su različiti imunosupresivni lijekovi uz lijekove koji se koriste za konkretne simptome ublažavanja boli (poput nesteroidnih antireumatika, npr ibuprofen ili acetilsalicilna kiselina). Dodatno, ukoliko obratimo pažnju na pravilnu prehranu, umjerenu fizičku aktivnost, uz dodatak fitoterapije i aromaterapije te dodataka prehrani, možemo usporiti sami tok bolesti ili liječiti njene simptome. U terapiji bola kod autoimunih bolesti, mogu se koristiti aktivne komponente biljaka poput paprike, kleke ili borovice, arnike, kamilice, hajdučke trave, timjana, kurkume, mente ili đumbira. Ti pripravci su uglavnom u obliku čajeva, kapi ili eteričnih ulja za unutrašnju i vanjsku upotrebu. Svakako treba obratiti pažnju na neke biljke koje imaju imunomodulirajuće djelovanje, poput ehinaceje ili medicinskih gljiva, koje su kontraindicirane kod pacijenata sa autoimunim oboljenjima. Preparati đumbira mogu pomoći kod olakšavanja simptoma reumatoidnog artritisa. Homeopatska medicina također može biti od pomoći kod otklanjanja simptoma lupusa, obzirom da već postoje određene smjernice.

Generalne smjernice suplemenata koji bi se mogli koristiti kao dodatna terapija su omega 3 masne kiseline, vitamin D, antioksidansi te prirodni suplementi koji jačaju imunitet bez imunomodulatornog djelovanja. Biološka aktivnost stanice zavisi od vrste masnoće koju unosimo u organizam hranom. Za održavanje zdravlja, bitan je balans između omega-6 i omega-3 masnih kiselina. Budući da dosta konzumiramo termički obrađenu hranu i gotove proizvode, pretežno unosimo omega-6 masne kiseline te je neophodno omega-3 masne kiseline unositi putem suplemenata. Na taj način omogućujemo organizmu normalnu aktivnost stanica. Uobičajena dnevna doza bi bila 1-2 g u kapsulama ili ulju a koje sadrže idealan omjer dviju vrsta masnih kiselina (EPA- eikosapentanoična kiselina I DHA- dokosaheksanoična kiselina), obično 180 mg EPA i 120mg DHA.

Značaj vitamina D

Vitamin D ili kako ga još nazivaju “vitamin sunca” svrstava se među vitamine iako u stvari ima obilježja hormona. Ukoliko ima dovoljne izloženosti organizma suncu, sintetizira se u koži iz provitamina D i u idealnim uslovima, ne mora se unositi putem dodataka prehrani. Međutim, naš način života kao i klimatske promjene, vrlo često dovode do manjka vitamin D kod većine populacije. Brojne studije su pokazale manjak vitamina D kod pacijenata sa autoimunim oboljenjima, njegov nivo je usko povezan sa rizikom od autoimunih bolesti te je vitamin D uključen u prevenciju i zaštitu od autoimunih bolesti. Dnevna doza po najnovijim studijama se može kretati i do 5.000 IU upravo za pacijente sa autoimunim bolestima. Svakako je preporuka da vašu konačnu dozu odredi vaš ljekar. Budući da je to vitamin topiv u mastima, potrebno ga je uzimati uz ili nakon obroka. Od nedavno na našem tržištu postoje napredni oblici vitamina D u spreju koji su jednako efikasni ili efikasniji kao i kapsule s tim da je korištenje samog spreja mnogo brže i jednostavnije. Pacijenti koji imaju problem sa gutanjem ili tokom dana žele smanjiti unos tableta ili kapsula, vitamin D u spreju je idealan oblik za njih. Apsorpcija D vitamina se dešava direktno unutar usne šupljine, putem sluznice, zaobilazi se crijevni trakt i što je jako bitno, značajno se smanjuje interakcija sa drugim lijekovima. Od suplemenata, pacijenti sa autoimunim oboljenjima, još mogu koristiti preparate matične mliječi. Rađeno je niz studija upravo na ovu temu, poput one da u matičnoj mliječi postoji jedan spoj, kiselina koja može biti potencijalni lijek za reumatoidni artritis. Nadalje, podaci jedne studije sugeriraju da matična mliječ može biti korisna u prevenciji ranog početka sistemskog eritematoznog lupusa Apiterapija, odnosno terapija pčelinjim proizvodima, se također pokazala efikasnom u liječenju psorijaze. Nutricionisti preporučuju prehranu bogatu svježim voćem i povrćem, cjelovitim žitaricama, smeđom rižom, mliječnim proizvodima sa niskim udjelom masnoća, ribom i peradi te izbjegavanjem rafinisanih šećera, pržene hrane, crvenog mesa i zasićenih masnoća. Obzirom da nam je tlo siromašno važnim nutrijentima zbog silnih klimatskih promjena, potrebne količine organizmu bitnih suplemenata moramo dodatno unositi oralnim putem.

Unos antioksidanasa

Uz gore nabrojane suplemente, potrebno je obratiti pažnju i na unos antioksidanasa poput vitamina A, B kompleks vitamina, vitamina C i E, uz cink, hrom i selen. Naime, nedostatak cinka dovodi do slabije glikemijske kontrole kod pacijenata sa dijabetesom, a hrom je neophodan jer potiče aktivnost enzima koji su uključeni u metabolizam glukoze što povećava inzulinsku aktivnost. Trenutne smjernice za suplementaciju selena kod Hašimoto sindroma, dane od strane European Thyroid Association, su takve da se ne preporučuju takvim pacijentima, međutim brojne studije su u toku a raspoloživi dokazi upućuju na to da postoji opravdana upotreba selena, što bi u skoroj budućnosti moglo promijeniti trenutnu medicinsku praksu. Promjenom prehrane i uvođenjem probiotika kod pacijenata sa multiple sklerozom, mijenja se crijevni mikrobiom (skup svih mikroorganizama u crijevima koji su neophodni za njegov pravilan rad) te on počinje ličiti mikrobiomu zdravog pojedinca. Ovakve i slične studije traže korelaciju između crijevnog mikrobioma i generalnog imuniteta kod ljudi pa ćemo u budućnosti sigurno čitati sve više članaka i dokaza da je jako bitno ono što jedemo, da je pravilna prehrana, umjerena aktivnost, aktivan kontakt sa prirodom i prisutnost duševnog mira osnova zdravog organizma a samim tim i odsutnost bolesti, posebno onih kojima se još uvijek ne zna uzrok, a to su upravo autoimune bolesti. Sastav mikrobiote crijeva utječe na sistemski upalni proces a jaka veza je primijećena kod oboljenja dijabetesa, psorijaze, psihomotornih i kardiovaskularnih bolesti. Vrlo često se uz psorijazu pojavljuju i ostale bolesti poput gojaznosti, dijabetesa i kardiovaskularnih smetnji stoga će dalja istraživanja biti ključna za tijesan odnos mikrobioma crijeva i pojave psorijaze, ali i mnogih drugih upalnih stanja. Sama suplementacija kod ovih bolesti treba biti birana adekvatno uz konsultaciju najprije ljekara te i farmaceuta koji vam mogu preporučiti najbolji oblik vitamina ili dodatka prehrani u idealnoj dozi za vas.

Facebook komentari