Upala sinusa

AUTOR: Prim. dr. Ilhana Šetić – Avdagić, specijalista otorinolaringologije, subspecijalista fonijatrije

Upala sinusa (sinusitis) je upala sluznice koja oblaže paranazalne sinuse. Obzirom da se istovremeno sa upalom sinusa javlja i upala sluznice koja oblaže nosnu šupljinu, korektniji naziv je rinosinusitis. Mogući uzročnici su virusne, bakterijske ili gljivične infekcije ili pak alergijske reakcije.

Upale sinusa prepoznajemo po simptomima kao što su začepljen nos i iscjedak iz nosa, kašalj, bol u području lica, malaksalost, ponekad i povišena tjelesna temperatura.

Po dužini trajanja simptoma, upale sinusa klasifikujemo kao:

– akutne (simptomi se potpuno povlače unutar 30 dana),

– hronične (simptomi traju tri do osam sedmica, često više mjeseci ili čak godina),

– recidivirajuće (karakterišu ih brojni neupadljivi akutni napadi, od kojih se svaki povlači za manje od 30 dana, ali se simptomi vraćaju u ciklusima, sa barem 10 dana između potpunog povlačenja prethodnih simptoma i novih manifestacija upale).

Šta su paranazalni sinusi?

Sinusi (odnosno paranazalni sinusi) su šupljine u kostima glave, oko našeg nosa, obložene sluznicom i ispunjene zrakom. Postoje četiri para sinusa: čeoni – frontalni sinus (iznad oka i nosa), etmoidalni (između očiju kod korijena nosa), maksilarni – vilični (sa svake strane nosa) i sfenoidalni (duboko iza nosa). Svi sinusi imaju otvore putem kojih su povezani sa nosnom šupljinom.

Kako nastaje upala sinusa?

Akutna upala sinusa najčešće nastaje neposredno nakon virusne infekcije gornjeg dijela disajnog sistema, tj. obične prehlade, a potom dolazi do sekundarnog naseljavanja patogenih bakterija (streptokoki, pneumokoki, stafilokoki ili Haemophilus influenzae).

Za vrijeme virusne infekcije gornjeg disajnog sistema, otečena sluznica nosa zatvara ušća paranazalnih sinusa. U sinusima, koji su kao što smo vidjeli, šupljine u kostima lica ispunjene zrakom, sada nastaje relativno negativni pritisak (vakuumski sinusitis) što izaziva bol. Ako vakuum potraje, dolazi do transudacije (izljeva) u sluznicu i šupljinu sinusa; transudat služi kao podloga za rast bakterija koje ulaze u sinus kroz ušća ili putem krvnih žila. U daljem toku dolazi do nakupljanja upalnog sadržaja u samom sinusu, sluznica sinusa postaje otečena, a u začepljenom sinusu se razvija bolni pozitivni pritisak.

Hronični sinusitis, s druge strane, nastaje kao posljedica neliječene ili slabo liječene akutne upale sinusa. U rijetkim slučajevima, hronični maksilarni sinusitis može biti posljedica infekcije gornjih zuba (uglavnom kutnjaka). Gljivične infekcije pogađaju uglavnom bolesnike oslabljenog imunološkog statusa.

Alergija nosne sluznice je značajan faktor kod učestalih upala sinusa – u tim slučajevima sluznica nosa je otečena te blokira ušća sinusa i njihovu drenažu (pražnjenje), kao i protok zraka. Nosni polipi predstavljaju patološko uvećanje sluznice nosa i sinusa, alergijskog su porijekla i mogu blokirati ušća sinusa i izazvati upalu.

Povrede nosa mogu imati za posljedicu oticanje sluznice, a hrskavični i koštani defekti nosa kod preloma mogu uzrokovati stalne tegobe sa sinusima.

Simptomi i dijagnoza

Upale sinusa, akutne i hronične, izazivaju slične simptome i znakove, uključujući iscjedak iz nosa koji je često gnojan, slijevanje sekreta niz ždrijelo, pritisak i bol u području lica, kongestiju i začepljenje nosa, slabiji osjet mirisa, zadah iz usta i produktivni kašalj (osobito noću). Područje iznad zahvaćenog sinusa može biti bolno, otečeno i crveno. Može biti izražena malaksalost te opšti simptomi upale kao što su povišena tjelesna temperatura i groznica.

Dijagnoza upale sinusa se postavlja na osnovu simptoma, kliničke slike (pregledom specijaliste otorinolaringologa), rendgenogramom paranazalnih sinusa ili CT (kompjuterizirana tomografija) snimkom sinusa. U nekim slučajevima može se uraditi i rendgenski snimak zuba, zbog isključivanja periapikalnog apscesa. Bris gnojnog iscjetka iz nosa je dodatna dijagnostička metoda koja služi za precizniju izolaciju bakterijskog uzročnika, a mogu se odrediti i standardni laboratorijski parametri upale (sedimentacija eritrocita, broj leukocita, diferencijalna krvna slika, C-reaktivni protein).

Liječenje

Kod akutnog sinusitisa, ciljevi liječenja su poboljšanje dreniranja upalnog sadržaja iz sinusa kroz prirodno ušće u nosnu šupljinu, kao i nadzor nad infekcijom. Inhalacije slanim i toplim otopinama dovode do smanjenja otoka sluznice nosa i pražnjenja upalnog sadržaja iz sinusa.

Prvi lijek u tretmanu upale sinusa su dekongestivi – lokalni vazokonstriktori, odnosno kapi ili sprejevi za nos koji djeluju na sluznicu nosa tako što sužavaju krvne žilice, što za rezultat ima smanjenje otoka sluznice. Primjena lokalnih vazokonstriktora ne smije trajati duže od pet dana ili se primjenjuju u ponavljajućim ciklusima od tri dana primjene i tri dana bez primjene, sve dok se upala sinusa ne povuče. Uz dekongestive, preporučuje se i svakodnevno višestruko ispiranje nosa slanom fiziološkom otopinom ili sličnim gotovim preparatima. Neki od ovih preparata sadrže i lizozim, imunokompetentnu supstancu prirodnog porijekla koja pokazuje niz korisnih djelovanja na nosnu sluznicu. Tablete protiv bolova će umanjiti bol, ali i sniziti eventualnu temperaturu.

U slučaju pogoršanja ili dužeg trajanja tegoba, potrebno je javiti se ljekaru jer se vjerovatno radi o bakterijskoj upali kada je potrebno propisati antibiotik ili se radi o upali sinusa u sklopu alergije  kada se ordiniraju i antihistaminici.

Akutne upale sinusa se liječe antibiotikom u trajanju 10 do 14 dana, a hronične forme upale često zahtijevaju produženi antibiotski tretman, čak četiri do šest sedmica. Naknadno liječenje ovisi o osjetljivosti uzročnika izolovanog iz sinusa i terapijskom odgovoru bolesnika.

Kod određenih upala sinusa koje nisu adekvatno sanirane antibioticima može biti potrebno hirurško liječenje kako bi se poboljšalo prozračivanje i pražnjenje upalnog sadržaja iz sinusa. Ovi se postupci obično izvode kroz nosnu šupljinu, pomoću endoskopa.

Koje su moguće komplikacije upale sinusa?

Neliječena upala sinusa ili često ponavljanje sinusnih infekcija kod istog pacijenta mogu dovesti do razvoja hronične forme upale. Problem hroničnog sinusitisa je što, u tom slučaju, nije dovoljno liječenje sprejem ili kapima za nos, a antibiotski tretman traje duže – nekoliko sedmica. Sluznica nosa u hroničnim upalama gubi svoju fiziološku funkciju, sekret iz sinusa se ne može adekvatno drenirati (prazniti) u nosnu šupljinu. U tom slučaju može se indicirati liječenje intranazalnim kortikosteroidima kroz duži vremenski period, a ponekad je potrebno i hirurško liječenje kako bi se omogućila zadovoljavajuća prohodnost sinusnih ušća, adekvatna aerizacija (prozračivanje) sinusnih šupljina i samim tim smanjila mogućnost opetovanih bakterijskih infekcija.

Također, upale sinusa mogu se proširiti na okolne strukture, najčešće u područje oka, ali u kosti i mozak. Ove komplikacije su nešto češće kod djece, a prate ih crvenilo i otečenost očnih kapaka i područja lica, uz pogoršanje opštih upalnih simptoma. Ipak, ovakve komplikacije su danas rijetkost zbog pravovremenog ordiniranja protuupalnih lijekova i dekongestiva te antibiotika širokog spektra djelovanja.

Facebook komentari