Utjecaj šećerne bolesti na nerve i krvne žile

Autor: Prim. doc. dr. sc. Davorka Dautbegović-Stevanović, specijalista interne medicine, subspecijalista dijabetolog-endokrinolog

Dijabetes je hronična, nezarazna bolest koja poprima razmjere „pandemije“. Smatra se da preko 415 miliona ljudi boluje od ove bolesti. Svaki jedanaesti stanovnik ima šećernu bolest, koja ne boli. Osnovni je poremećaj metabolizma ugljenih hidrata, usljed potpunog ili djelimičnog nedostatka insulina. Nedostatak insulina u organizmu dovodi do stradanja organa i organskih sistema, velikih i malih krvnih žila, nerava. Najčešće se  uz povišen šećer pridružuje povišen krvni pritisak i poseban poremećaj metabolizma masti, koji su također odgovorni za aterosklerozu. Zid krvne žile oštećuje ne samo visoki šećer nego i niski, dakle, osciliranje vrijednosti šećera u krvi.

Značaj pravilnog liječenja

Značajno je da polovina bolesnika ne zna za bolest, polovina koji znaju uopće se ne liječe, a polovina  onih koji se liječe ne liječe se adekvatno. Pacijenti često na svoju štetu odbijaju ili odlažu insulinsku terapiju. Glukoza se posredstvom insulina unosi u ćelije koje se njom hrane, tako glukoza ne ostaje u krvi i ne uništava krvne žile. Ako se ne liječi ispravno šećerna bolest vrlo brzo dovodi do komplikacija na organima i organskim sistemima i nastaju teške posljedice. Komplikacije se mogu javiti naglo ili se razvijaju više godina, kada govorimo o kasnim komplikacijama dijabetesa.

Loša regulacija šećera u krvi, toksično djelovanje glukoze i trajanje dijabetesa preko deset godina povećavaju rizik od oštećenja velikih krvnih žila: aorte, srčanih, moždanih arterija, većih krvnih sudova i nerava na nogama i rjeđe rukama. Kao posljedica zadebljanja unutrašnjeg zida krvnih žila (ateroskleroze)  nastaju suženja, smanjenje protoka krvi do potpunog začepljenja što izaziva srčani infarkt, moždani udar, ulceracije, gangrene i amputacije donjih ekstremiteta.

Amputacije kao posljedica dijabetesa su na drugom mjestu iza traumatskih amputacija zbog raznih nesreća. Rizik od amputacije je 15 puta veći kod  dijabetičnog bolesnika. Sveukupno, kardiovaskularne bolesti se kod oboljelih od dijabetesa javljaju 2-3 puta češće, a rizik od srčanog udara je povećan za 3-6 puta.

Oštećenja sitnih krvnih žila nastaju vrlo rano i teško se prepoznaju. Govorimo o dijabetičnoj triopatiji: retinopatija – bolest krvnih žila oka, nefropatiji – bolest krvnih žila bubrega, i udruženog oštećenja malih kapilara koji hrane nerve – neuroangiopatija.

Retinopatija – bolest krvnih žila oka

Retinopatija, bolest malih krvnih žila mrežnice oka danas se evidentira kod gotovo svakog petog bolesnika sa dijabetesom. U većini slučajeva poslije desetak godina od pojave bolesti javljaju se i prve promjene očnog dna. Trajanje dijabetesa 10 godina i loša regulacija šećera u krvi povećava rizik od dijabetične retinopatije za 50%. Može da napreduje do značajnog oštećenja vida i do sljepila zbog zamućenja sočiva, proliferativne retinopatije, krvarenja, oštećenja očnog živca.

Međunarodna dijabetična organizacija preporučuje obavezan pregled očnog dna jednom godišnje. Odsustvo dijabetične retinopatije u dijabetesu tip 2 ne isključuje dijagnozu dijabetične nefropatije.

Nefropatija – bolest krvnih žila bubrega

Nefropatija je također posljedica oštećenja sitnih krvnih žila, kapilara glomerula bubrega. Tako se javlja prolazak proteina i njihova pojava u mokraći. Loše vrijednosti šećera i krvnog pritiska pogoršavaju ovu komplikaciju šećerne bolesti za 37%. Savjetuje se kontrola bubrežne funkcije jednom godišnje. Ako se nefropatija liječi u najranijoj fazi, kad se nađe mala količina proteina u mokraći bubrezi se mogu oporaviti i normalno funkcionisati. Daljnje oštećenje se sprečava dobrom regulacijom šećera u krvi i krvnog pritiska. Određivanje mikroalbuminurije je rana metoda detekcije početnog oštećenja glomerula-filtera bubrega. Bolesnici s prisutnom mikroalbuminurijom moraju biti podvrgnuti češćim kontrolama bubrežne funkcije. Rano otkrivanje proteina u urinu sprečava teška oštećenja, razvoj hronične bubrežne insuficijencije i dijalizu. Najveći broj bolesnika na dijalizi su upravo oboljeli od šećerne bolesti .

Polineuropatija zahvata periferne nerve,  ali može biti zahvaćen i autonomni nervni sistem. Najčešće su zahvaćeni donji ekstremiteti i počinje na stopalima. Polineuropatija je posljedica smanjenja brzine provođenja impulsa i oštećenja strukture nervne ćelije. Povezana je sa oštećenjem sitnih krvnih žila koje hrane nerve tj. mikroangiopatijom.

Javljaju se simptomi mravinjanje, peckanje, trnjenje i najzad bolovi, grčevi najjači noću. Širi se prema gornjim dijelovima nogu do potpunog gubitka osjećaja i refleksa. Bolesnik ne osjeti temperaturu pa su česte promrzline ili opekotine stopala. Koža je takođe suha, tanka, lako puca. Nastaju povrede, ranice, ulkusi koji se brzo povećavaju do gangrene. Tome doprinosi oslabljeni protok kroz sužene arterije i kapilare. Često bolesnici kažu „kao da hodam po pamuku ili oblacima“ ili „mogao bih staviti nogu u vatru ništa ne osjetim“. Za ovako izražene promjene koristi se naziv dijabetično stopalo.

Značaj kontrolisanja stopala 

Važno je redovno kontrolisati stopalo i male promjene prijaviti ljekaru. Ulkus se smatra kritičnom promjenom u progresiji oštećenja do gangrene i amputacije. Rizik od pojave polineuropatije kod dugogodišnjeg dijabetesa loše regulisanog je čak do 80%. Više od 70% amputacija događa se osobama oboljelim od šećerne bolesti. Svakih 30 sekundi desi se u svijetu amputacija stopala, dijela stopala ili potkoljenice. Statistike kažu da je 85%  amputacija stopala uzrokovano loše liječenim dijabetesom.

Promjene nastaju sporo, teško ih je odmah uočiti samopregledom koji svakako treba obavljati. Izuzetno dobar je monofilament test koji može uraditi  ljekar  ili dobro educirana sestra u ambulantnim uslovima i po potrebi dalje uputiti neurologu za detaljnu obradu. Alfa liponska kiselina – ALTIOKS® je značajna za sprečavanje nastanka i usporavanje razvoja dijabetične polineuropatije. Za ublažavanje tegoba preporučuje se sublingvalne tablete vitamina B12 – MECOBALAMIN. On je značajan i za jačanje imuniteta kod dijabetičnog bolesnika. U težim slučajevima se koristi gabapentin, koji ublažava bol i poboljšava kvalitet života pacijentu.

Podaci koji nam govore da svakih šest sekundi jedna osoba umire od šećerne bolesti i brojne komplikacije zahtijevaju ozbiljan pristup promjenama životnog stila i liječenju ove bolesti. Važno je kontrolisati bolest, a ne da ona kontroliše nas. Pored zdravijeg života, pravilne ishrane, fizičke aktivnosti neophodno je pravilno i redovno  uzimanje lijekova. Na taj način se postiže dobra jutarnja vrijednost šećera od 4 – 7 mmol/l, dva sata poslije jela do 10 mmol/l, vrijednost HbA1c  manje od 6,5%, uz dobre vrijednosti krvnog pritiska manje od 130/80 mmHg. Značajan faktor u metaboličkim poremećajima i nastanku ateroskleroze su svakako masnoće u krvi pa o njihovim vrijednostima također treba voditi brigu. Voditi dnevnik samokontrole je obaveza svakog bolesnka i ne smije se zanemariti. To je „dokument“  koji pacijenti redovno pokazuju svom dijabetologu.

Šećerna bolest je tihi ubica, a o tome svjedoče akutne i brojne navedene kasne komplikacije bolesti. Preporuku uvođenja insulina treba prihvatiti jer se time sprečavaju razorne posljedice dijabetesa. Prirodno je da su oboljele osobe zabrinute, ali treba znati da se milioni ljudi u svijetu pravilno liječe i vode aktivan život sa dijabetesom. Šećernu bolest se može uspješno držati pod kontrolom uz vlastiti napor i saradnju sa medicinskim timom.

Facebook komentari