Utjecaj zagađenog zraka na respiratorni sistem

AUTOR: Dr. Etida Rizvanović-Vojić, specijalista pulmologije

Aerozagađenje podrazumijeva prisustvo hemikalija, čestica ili bioloških materijala koji nanose štetu ili uzrokuju nelagodnost kod čovjeka i drugih živih bića, odnosno koji ugrožavaju prirodnu sredinu u atmosferi. 

Ono predstavlja koncentraciju štetnih materija preko tolerantne granice (maksimalno dozvoljene koncentracije – MDK), međutim, ova će koncentracija ovisiti ne samo o intenzitetu izvora zagađivanja nego i od lokalnih uvjeta u pogledu zračnih strujanja, padavina, konfiguracije terena itd.

Zagađenje zraka je danas vodeći ekološki rizični faktor za zdravlje i procjenjuje se da je gotovo trećina stanovnika evropskih gradova izložena zagađenosti zraka iznad granice koju dozvoljavaju propisi EU.

Zagađenost zraka veoma je prisutna u gradovima, naročito megapolisima, kao i velikim industrijskim centrima. Sastav gradskog zraka izmijenjen je u odnosu na prirodni, jer je smanjena količina kisika, a povećana količina ugljičnog dioksida i drugih štetnih plinova koji se ispuštaju iz industrijskih postrojenja, toplinsko-energetskih objekata, automobila.
U mnogim zemljama indeks kvaliteta zraka (AQI, od engl. Air Quality Index) i UV-indeks sastavni su dio svakodnevne vremenske prognoze i takvi izvještaji su postali dio modernog života.

Direktno i indirektno djelovanje

Djelovanje aerozagađenja na stanovništvo može biti direktno i indirektno. Aerozagađenje direktno oštećuje i pogoršava zdravlje ljudi, dok se njegovo indirektno djelovanje ispoljava putem štetnog utjecaja na domaće životinje, vegetaciju, materijalna i kulturna dobra.

Štetni utjecaj aerozagađenja na zdravlje ljudi može se svrstati u dvije glavne skupine ovisno o trajanju izlaganja:

– akutni efekti, koji se naglo razvijaju i brzo manifestiraju kada koncentracije atmosferskih onečišćenja znatno porastu usljed nepovoljnih meteoroloških uvjeta ili usljed industrijskih incidenata.

– hronični efekti, koji se razvijaju kao posljedica svakodnevnog izlaganja kombinaciji niskih koncentracija atmosferskih onečišćenja, a postaju vidljivi tek nakon dužeg perioda kontinuiranog izlaganja dejstvu zagađivača, pa su time i teže uočljivi.

Zrak je prozračna smjesa prirodnih plinova i sitnih čestica koje imaju stalan sastav i koje se nalaze u stabilnoj ravnoteži. Međutim, zrak iznad mnogih gradova je danas mračan i sumoran, a horizont nestaje u izmaglici. Smog je posljedica zagađenja. Predstavlja mješavinu dima i sumaglice. Smog ili toksična magla ima najštetniji utjecaj na zdravlje ljudi. To su kompleksi plinova zagađivača i aerosola koji izazivaju jaku iritaciju sluzokoža. 

Najopasniji zagađivači

Postoji mnoštvo aerozagađivača i bezbroj njihovih kombinacija, ali se ipak izdvajaju neki za koje se zna da nanose najveću štetu ljudskom zdravlju i prirodi. Za najopasnije se smatraju ugljikovodici, prizemni ozon, ugljenmonoksid, azotni dioksid, sumpordioksid i lebdeće čestice (dim, čađ, prašina). Ugljikovodici (metan, etan, propan, butan i dr.) su sporedni proizvodi industrijskih procesa, a sa stanovišta aerozagađenja, najvažniji su oni plinoviti i isparljivi. U atmosferi mogu biti prisutni u velikom broju, a najveći emiteri su uređaji za rashlađivanje i zapaljena guma. Sumpordioksid je uglavnom proizvod sagorijevanja fosilnih goriva (uglja), a otrovna jedinjenja azota najviše nastaju u energetskim postrojenjima i automobilskim ispušnim plinovima. Ugljenmonoksid je jedan od najrasprostranjenijih atmosferskih zagađivača, a njegovi glavni izvori su motorna vozila, sagorijevanje čvrstih, tečnih i plinovitih goriva i industrijski procesi. Koncentracija ugljenmonoksida, ugljendioksida, azotnog i sumpornog dioksida i lebdećih čestica (prečnika 10 i 2,5 mikrometara) naročito je povećana tokom zime. Lebdeće čestice prečnika 2,5 mikrometara predstavljaju posebnu opasnost po zdravlje stanovništva, jer mogu doprijeti duboko u pluća. Najviše su ugroženi hronični bolesnici (posebno srčani i plućni), djeca, trudnice i starije osobe, ali i zdrave osobe koje dugo borave na otvorenom prostoru.

Sumpordioksid i formaldehid uzrokuju iritaciju očiju, nosa i grla i povećavaju otpornost prolazu zraka u gornjem dijelu dišnog sistema. Azotni oksid i ugljenmonoksid umanjuju sposobnost  hemoglobina da prenosi kisik, čime se dodatno pogoršava zdravstveno stanje srčanih i ostalih hroničnih bolesnika.

Upala dišnih puteva

Kod ljudi aerozagađenje najčešće izaziva nadražaj i upalu dišnih puteva – akutni bronhitis koji prati otežano disanje i kašalj, što je naročito opasno za djecu i hronične bolesnike (srčani i plućni bolesnici, bolesnici s visokim krvnim pritiskom, oni koji su preboljeli srčani infarkt, moždani udar i sl.). Dugotrajno zagađenje zraka može dovesti do razvoja hroničnog bronhitisa, astme, emfizema, pa i raka pluća.  Istraživanja povezuju porast koncentracije čestica s povećanom učestalošću karcinoma pluća. To se naročito odnosi na čestice koje imaju u sebi ekstrakte organskih materija, kao i na kisele komponente čestica.
Povećana koncentracija suspendiranih štetnih čestica u udahnutom zraku može izazvati povišenu stopu obolijevanja od akutnih respiratornih, ali i malignih oboljenja, naročito kod djece. Kod starijih osoba, s već prisutnim obolijevanjem od hroničnih respiratornih oboljenja, ovakvo aerozagađenje može pogoršati i dovesti do prolongiranog obolijevanja, češćih posjeta ljekaru, povećanog broja hospitalizacija, pa i smrtnog ishoda.
Taj  dio populacije kao što su djeca, starije osobe i hronični bolesnici su najosjetljiviji i ispoljavaju simptome i kod vrlo niskih koncentracija polutanata u zraku.

Koliki će biti intenzitet ispoljenih efekata, ovisi prije svega o osobinama prisutnog polutanta ili kombinacije polutanata, koncentracije i dužine izloženosti, veličine i rasprostranjenosti izvora emisije, lokalnih meteoroloških uvjeta…

Istraživanja su pokazala da u gradskim sredinama u kojima građani udišu veće količine štetnih plinova i čestica više i obolijevaju od hroničnih opstruktivnih plućnih bolesti (bronhitis, astma, emfizem).

Zagađenost naše životne sredine je jedan od najznačajnijih faktora za razvoj, ali i progresiju respiratornih bolesti, posebno hronične opstruktivne bolesti pluća (HOBP) i raka pluća.

Zagađeni zrak uzrokuje iritacije sluznice dišnog trakta, što potiče patofiziološke mehanizme koji podržavaju upalu i aktivaciju oksidativnog stresa. To rezultira hroničnim oštećenjem dišnih puteva, krvnih sudova i parenhima. Ovim mehanizmom nastaju i hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP) te karcinom pluća. Iako se smatra da je osnovni uzrok navedenih bolesti aktivno pušenje, zagađenje zraka je dodatni uzročnik koji značajno povećava rizik od nastanka plućnih bolesti, ali i njihovu progresiju i simptome. Također, isti mehanizam pojačava bronhijalnu hiperreaktivnost kod astmatičara i uzrokuje pogoršanje respiratornih simptoma, a dugoročno i smanjenje plućne funkcije.

Hronična opstruktivna bolest pluća (HOBP) je jedan od vodećih uzroka smrtnosti u svijetu. Karakterizira se smanjenim protokom zraka u dišnim putevima. Ograničenje protoka zraka je uglavnom progresivno i nije u potpunosti reverzibilno.

Zahvaljujući anatomskim i fiziološkim karakteristikama nosa i paranazalnih šupljina (vlaženje i zagrijavanje udahnutog zraka, filtracija čestica > 5 μm), u donje dišne puteve ulazi manja količina iritansa iz zagađenog zraka. Međutim, trajna iritacija uzrokovana polutantima može dovesti do oštećenja sluznice gornjih dišnih puteva i time omogućiti slobodan ulazak onečišćenja u donje dišne puteve. Usljed neprohodnosti nosa, disanje se odvija na usta, što omogućava direktan ulazak zagađenog zraka do malih dišnih puteva.

Većina polutanata djeluje tako da pojačava respiratorne simptome i bronhijalnu hiperreaktivnost, smanjuje plućnu funkciju te povećava rizik od nastanka astme.

U cilju preveniranja akutnih i hroničnih bolesti koje nastaju kao posljedica aerozagađenja, stanovništvu se savjetuje sljedeće: u vrijeme epizoda povećane zagađenosti zraka potrebno je ograničiti kretanje djece, hroničnih bolesnika, pa i zdravih ljudi na otvorenom prostoru. Ukoliko je nemoguće izbjeći kretanje na otvorenom, koristiti zaštitne maske za aerozagađenje (najbolju zaštitu pružaju standardizirane zaštitne maske) ili poželjno je šalom pokriti usta i nos da bi se, barem djelimično, ublažio štetni utjecaj lebdećih čestica i čađi, čija je koncentracija visoka u vrijeme povećane zagađenosti zraka. Potrebno je konzumirati što više svježeg voća i povrća, kao i toplih napitaka (čaj, kakao i sl.). Veoma je važno svaki vikend iskoristiti za boravak na čistom zraku, najbolje na planinama. Djeci i hroničnim bolesnicima posebno se preporučuje odlazak na planinu ili more u vrijeme epizoda povećane zagađenosti zraka. U slučaju da osjete pogoršanje zdravlja, hronični bolesnici moraju biti pod stalnom kontrolom ljekara.

Rješavanje pitanja aerozagađenja iziskuje multidisciplinarni pristup, odnosno učešće svih relevantnih sektora i institucija (okoliš, urbanizam, saobraćaj, zdravstvo, obrazovanje itd.).

Facebook komentari