Uzroci i vrste srčanih artimija

Autor: Mr. sci. dr Sanela Halilović Šuškić, specijalista interne medicine, Interni odjel, JU Bolnica Travnik

Poremećaj srčanog ritma ili aritmije nastaju kada električni impulsi koji su odgovorni za rad srčanog mišića nastaju presporo, prebrzo ili nepravilno. Normalni srčani impuls nastaje u sinusnom čvoru koji se nalazi na ušću gornje šuplje vene u desnu pretkomoru srca. Sinusni čvor je prirodni elektrostimulator („pacemaker“), a njegova aktivnost ovisi o autonomnom nervnom sistemu i cirkulirajućim hormonima. Srčani impuls se potom prenosi kroz pretkomore do atrioventrikularnog (AV) čvora koji se nalazi na spoju desnog atrija i desnog ventrikula. Na ovom mjestu dolazi do usporenja provođenja što omogućava adekvatno punjenje ventrikula krvlju, da bi se dalje impuls širio u His-Purkinjeov sistem.
Normalni srčani ritam naziva se sinusnim ritmom, a normalna srčana frekvenca se kreće od 60 do 100/min. Srčane frekvence manje od 60/min nazivamo bradikardijama, a više od 100/min tahikardijama.
Tokom prosječnog života srce otkuca više od 3 milijarde puta, svakodnevno više od 100.000 puta. Zahvaljujući tom radu srca 4-5 l krvi bude transportovano do najmanjih ćelija našeg organizma, a kroz srce dnevno prođe oko 7.500 l krvi koja nosi kisik i hranljive tvari.

Uzroci aritmija:

1. Kardijalne:
– Akutni infarkt miokarda
– Prolaps mitralne valvule
– Kardiomiopatije
– Miokarditisi (upala srčanog mišića)
– Urođene srčane greške
– Bolesti srčanih zalistaka

2. Nekardijalne:
– Bolesti pluća, štitnjače, jetre, želuca
– Poremećaj elektrolita
– Anemija
– Infekcije (Lymeova bolest, Bruceloza i dr.)
– Promjena tjelesne temperature (povišenje ili sniženje)
– Medikamenti (antidepresivi, srčanoaktivni glikozidi, bronhodilatatori i dr.)
– Trovanja (izloženost teškim metalima, CO i dr.)
– Dehidracija
– Stres (povećano lučenje adrenalina u organizmu)
– Štetne navike (alkohol, cigarete, kofein, droge i danas aktuelna nargila)

Podjela aritmija

U stručnoj literaturi može se naći više podjela srčanih aritmija.
Podjela prema mjestu nastanka aritmije mogu biti: atrijske (nastale u pretkomorama) ventrikulske (nastale u komorama), pa se prema porijeklu dijele na supraventrikularne i ventrikularne aritmije.
Zatim se mogu podijeliti na aritmije koje su nastale zbog smetnji u stvaranju impulsa (povećan automatizam, abnormalni automatizam, trigerirana aktivnost) i smetnji u provođenju impulsa („ reentry“ ili kružna podražljivost), te ektopične aritmije koje nastaju van sinusnog čvora. S obzirom na brzinu stvaranja ritma dijele se na tahiaritmije i bradiaritmije. Među najčešće zastupljenim tahiaritmijama u općoj populaciji su:

Supraventrikularne aritmije predstavljaju preuranjenu kontrakciju atrija, rijetko uzrokuju simptome, javljaju se i kod zdravih ljudi. Česta supraventrikularna aritmija, posebno kod starijih ljudi je fibrilacija atrija. Rizik za nastanak ove aritmije raste sa dobi. Nastaje zbog brzih i nepravilnih električnih impulsa u atrijima (frekvencije > 300/min) što dovodi do gubitka kontrakcije atrija. Navedena aritmija povećava rizik od nastanka tromba (ugruška) u atrijima. Osim specifičnog liječenja aritmije, ovisno o riziku bolesnika, često zahtijeva liječenje antikoagulantnim lijekovima. Druga ne manje značajna aritmija iz skupine supraventrikularnih aritmija je undulacija atrija. U ovom slučaju električni impulsi „kruže“ relativno pravilno u atrijima, frekvencijom oko 300/min. Supraventrikularna tahikardija je tahikardija koju nazivamo „kružnom“ tahikardijom. Ova aritmija počinje i prestaje naglo te je pravilnog ritma, frekvencije 150-250/min. Tahikardija je uvjetovana postojanjem dodatnog puta ili u AV-čvoru ili bilo gdje u srcu na spoju atrija i ventrikula koji omogućava „kruženje“ tahikardije. Uspješno se liječi radiofrekventnom ablacijom aberantnog puta.

Ventrikularne aritmije. Ventrikularne ekstrasistole su preuranjene kontrakcije ventrikula, koje su za razliku od supraventrikularnih češće simptomatske. Mogu se javiti kod zdravih ljudi ali često i kod onih sa strukturalnom bolesti srca. Ventrikularna tahikardija je ubrzani srčani ritam nastao u srčanim komorama. Česte su kod bolesnika sa preboljelim infarktom miokarda i kardiomiopatijama. Zbog neadekvatnog punjenja komora, smanjuje se sposobnost srca za pumpanjem krvi prema tijelu. Gotovo uvijek su simptomatske (bol u prsima, omaglica, gubitak svijesti i srčani arest). Liječenje uključuje elektrokardioverziju i hitnu defibrilaciju, antiaritmike, ugradnju kardioverter defibrilatora i radiofrekventnu ablaciju. Ali svako liječenje ventrikulske tahikardije uključuje i liječenje osnovne bolesti srca koja je dovela do aritmije. Fibrilacija ventrikula nastaje zbog brzih i nepravilnih električnih impulsa koji dovode do kontrakcija ventrikula, samim tim do srčanog aresta i gubitka svijesti. Ako se odmah ne pristupi defibrilaciji i hitnim mjerama reanimacije dolazi do smrti.

Bradiaritmije predstavljaju usporeni i nepravilni srčani rad sa frekvencom komora manjom od 60/min (prema nekim autorima manje od 50 otkucaja u minuti). Mogu biti simptomatske i asimptomatske, trajne i prolazne. Trajne bradiaritmije nastaju zbog strukturalne bolesti srca, a prolazne zbog upotrebe određenih lijekova, elektrolitskih poremećaja ili infekcija. Sinusna bradikardija je česta kod mladih ljudi i treniranih sportista. Uglavnom je asimptomatska i ne zahtijeva terapiju. Bolest sinusnog čvora uključuje sinoatrijalne blokove, sinusne pauze i tahikardno-bradikardni sindrom. Značajno mjesto zauzima hronotropna inkompetentnost sinusnog čvora kod koje je frekvenca srca u mirovanju normalna, ali kod napora ne dolazi do adekvatnog ubrzanja srčanog ritma, što posljedično uzrokuje simptome. Ukoliko je bolest sinusnog čvora simptomatska sa većim pauzama u radu srca, indicirana je ugradnja trajnog elektrostimulatora („pacemakera“). Atrioventrikularni blokovi također u određenom stepenu zahtijevaju ugradnju trajnog elektrostimulatora. Razlikujemo tri stepena atrioventrikularnih blokova (AV blok I stepena, AV blok II stepena – Mobitz I i Mobitz II, AV blok III stepena). AV blok III stepena kao i AV blok II stepena – Mobitz II zahtijevaju ugradnju trajnog elektrostimulatora. Prethodna dva su asimptomatska i često se nađu kod zdrave populacije.

Facebook komentari