Uzroci, znakovi i liječenje anoreksije

Autor: Dr. Alma Mulić, specijalista neuropsihijatrije

Šta je anoreksija? 

Anorexia nervosa (anoreksija nervoza) je poremećaj jedenja koji nastaje zbog straha od debljanja i iskrivljene slike o vlastitom tijelu i tjelesnoj težini. Anoreksija ne nastaje zbog gubitka apetita, već je riječ o borbi protiv gladi zbog stalno prisutnog i potpuno nerazumnog straha od debljanja, koji ne popušta ni onda kada je mršavost dostigla takve razmjere da je ugrožen život bolesnika/ce. Izraz anoreksija grčkog je porijekla (an- je prefiks koji označava negaciju, a orexis znači apetit) te u doslovnom prijevodu znači gubitak apetita, naziv nervoza ukazuje da su razlozi za to emocionalne naravi.  Iako je u središtu bolesti hrana, anoreksija je bolest uma. Poricanje problema je često prisutno, anoreksičari u pravilu neće htjeti priznati da nešto nije u redu pa na izraze zabrinutosti drugih reagiraju ljutito ili obrambeno. 

Ko najčešće obolijeva? 

Anoreksija nevoza se znatno češće javlja među mlađim djevojkama školskog uzrasta, najčešće između 12. i 25. godine života. Prema najnovijim istraživanjima starosna granica se pomjera prema dole. Prevalenca anoreksije nervoze kod mlađih žena tokom 12 mjeseci je 0,4 posto. Anorexia nervoza mnogo je rjeđa kod muškaraca nego kod žena, omjer u kliničkim populacijama žena i muškaraca je 10:1.

Koji su znakovi bolesti?

Najupečatljivije karakteristike su pretjerana zabrinutost zbog tjelesne težine i oblika tijela, uz nepopustljivu težnju ka mršavosti. Pacijentice imaju iskrivljenu predstavu o sopstvenom tijelu, postoji stalni strah od porasta tjelesne težine, čak i kada su već izrazito mršave. Zaokupljene su ritualima poput sjeckanja hrane na male komade, brojanja kalorija, odbijanja hranjenja uz prisutnost drugih. 

Razlikujemo dva podtipa anoreksije nervoze

Kod restriktivnog tipa oboljeli ograničavaju unos hrane, a do gubitka na tjelesnoj težini dolazi zbog restriktivne dijete, prekomjernog vježbanja ili uzimanja tableta za mršavljenje. Prejedajući tip s čišćenjem karakteriziraju epizode prejedanja i čišćenja (samoinicirano povraćanje, zloupotreba lijekova koji izazivaju povraćanje ili pražnjenje crijeva). 

Izostanak menstruacije je bitna karakteristika. Tokom razvoja stanja javlja se rano i u približno petini slučajeva prethodi očiglednom gubitku tjelesne težine. Neke pacijentice prije zatraže pomoć zbog izostanka menstruacije nego zbog poremećaja ishrane. Ostali simptomi, naročito depresija, promjenljivo raspoloženje i povlačenje iz društva, sveukupno su česti. Uobičajeno je da nema seksualne zainteresiranosti.

Tjelesne posljedice obuhvataju mršavost i hladne, poplavljele ekstremitete, zatvor, nizak krvni pritisak, usporenu srčanu frekvencu,  osjetljivost na hladnoću i sniženu tjelesnu temperaturu.

Povraćanje i zloupotreba lijekova koji izazivaju povraćanje ili pražnjenje crijeva mogu poremetiti ravnotežu elektrolita u tijelu, a te abnormalnosti mogu izazvati  epilepsiju ili čak i smrt zbog aritmije srca.

Koji su uzroci bolesti? 

Tačan uzrok i mehanizam nastanka bolesti nije do kraja poznat, ali se zna da više različitih faktora imaju ulogu u razvoju bolesti. Često se navodi dijeta, kao uvod u bolest. 

Kod bioloških faktora primijećeno je, u studijama blizanaca i porodice, da su u igri i genetski faktori. Incidenca pojavljivanja anoreksije nervoze kod sestara blizanki veća je do 10 puta nego kod ostale populacije. Drugi biološki faktori su hormonalna neravnoteža (koja zahvata osovinu hipotalamus-hipofizna žlijezda-spolne žlijezde), koja je dirigirana unosom hrane i rezultira odgodom pražnjenja želuca i osjećajem sitosti. Neurofiziološke studije su se usmjerile prema utvrđivanju nivoa hormona serotonina i noradrenalina te njihovoj ulozi u modeliranju raspoloženja i hranjenja. Nepravilnost u njihovom funkcioniranju i distribuciji uzrokuju mnoge simptome koje nalazimo kod poremećaja hranjenja. Kod pacijentica koje boluju od anoreksije nervoze primijećen je veći nivo endorfina u plazmi i cerebrospinalnom likvoru. Dugotrajno gladovanje dovodi do povećanog otpuštanja opioida koji posredno, zbog osjećaja ugode, na taj način dovode do učvršćivanja takvog načina ponašanja.

Kod psiholoških faktora spomenut ćemo da porodica anoreksične pacijentice ima posebna obilježja. Majke se opisuju kao netolerantne, visokoambiciozne osobe, postavljaju često visoke zahtjeve prema svojoj djeci te ih pokušavaju držati pod stalnom kontrolom. Uspostava kontrole nad svojim tijelom gladovanjem ima za cilj preuzimanje „vlasti nad sobom“, u odnosu prema majci koja želi kontrolirati svoju kćer. Njihova djeca odrastaju u osobe koje teže perfekcionizmu i imaju poteškoća u prihvatanju svoje spolne uloge. Očevi su obično malo prisutni u porodičnom životu, više angažirani u društvenom, i nemaju pravi odnos sa kćerkama. Primijećeno je da mnogi roditelji anoreksičnih djevojaka imaju bračnih problema, ali  da negiraju postojanje sukoba. Postoje i teorije o seksualnom zlostavljanju u djetinjstvu ili nefunkcionalnim porodicama, kao uzroku anoreksije no za njihovu potvrdu su potrebna dalja istraživanja.

Sociokulturalni faktori, također, predstavljaju značajan etiološki faktor u razvoju poremećaja ishrane. Isticanje vitkosti, kao neophodne za privlačnost i raširenost takvog trenda kao uspješnog, stvara lažni utisak kod djevojaka da je za uspjeh u životu neophodna besprijekorna vitkost. Ovakvom stavu dodatno doprinosi popularizacija vitkih modela te svakodnevno propagiranje preparata za mršavljenje i dijeta u popularnim časopisima i TV programima.

Kako se anoreksija liječi? 

To je vrlo ozbiljna i po život opasna bolest koja, gotovo uvijek, zahtijeva profesionalno liječenje. Bez tretmana, smrtnost od anoreksije prema nekim studijama iznosi čak 20 posto. Liječenje anoreksije će se razlikovati, a u zavisnosti od stadija u kojem se prepozna i pacijentove spremnosti na saradnju. Psihoterapija, redovno medicinsko praćenje i vođenje prehrane trebali bi biti dijelom svakog programa liječenja anoreksije. U središtu liječenja se nalazi prvenstveno individualna psihoterapija, kako bi se otkrili emocionalni problemi i teškoće međuljudskih odnosa koji se možda nalaze u pozadini bolesti. Porodična terapija je, također, vrlo važna, ako pacijent živi sa porodicom. Osim toga važni su i prehrambena edukacija i medicinsko praćenje.
Anoreksija je povezana i sa fizičkim i s emocionalnim simptomima. Iz tog se razloga liječenje obično provodi u saradnji s multidisciplinarnim profesionalnim timom i vrlo je kompleksno. Takav tim uključuje ljekare, psihijatre, psihologe, dijetetičare i , ako je potrebno, druge stručnjake.  Hospitalizacija je obično nužna, ako je pacijent izgubio više od 25 posto svoje uobičajene tjelesne težine.

Facebook komentari