Vaginalne infekcije u trudnoći

Autor: Dr Adnan Konjhodžić, specijalista ginekologije i akušerstva, KB “Dr Safet Mujić”, Mostar

Trudnoća je sretan, ali ponekad težak i stresan period kroz kojeg prolaze žene i njihove porodice. Uz brigu i iščekivanje ishoda trudnoće nije rijetkost da se žena suoči s vaginalnim infekcijama. Bakterije, gljivice, virusi i paraziti najčešći su uzročnici infekcija u trudnoći koji mogu dovesti do spontanog pobačaja, prijevremenog poroda, te rađanja djeteta niske porođajne težine. Zbog promjena u endokrinom i imunološkom sistemu te u mikrobiološkoj flori u porođajnom kanalu, trudnoća pogoduje razvoju infekcija. Intrauterine i intrapartalne infekcije manifestiraju se u prvih 72 sata od porođaja, a nakon tog perioda govorimo o infekcijama u neonatalnom periodu. Dijete se može zaraziti tokom prolaska kroz porođajni kanal, zadobiti infekciju te shodno tome zdravstveno ugroziti.

Pravovremeno liječenje

Zbog straha od mogućeg oštećenja ploda, trudnice često odbijaju liječenje vaginalnih infekcija. Nisu svjesne da posljedice neliječenja ili lošeg liječenja mogu biti puno teže za nerođeno dijete nego potencijalna šteta od lijekova koji se koriste u terapiji. Stoga je veoma važno pravovremeno započeti sa liječenjem. Trudnice je potrebno savjetovati o liječenju, ali i o preventivnim mjerama, kao što su promjene životnog stila. Mnogo žena ne zna da je zaraženo, jer je velik broj vaginalnih infekcija bez ikakvih simptoma. Rezultati infekcije se mogu očitovati tokom poroda, a neki mogu ostati neotkriveni još mjesecima ili godinama nakon poroda. Većina komplikacija se može spriječiti ukoliko se majci pruža pravilna zdravstvena zaštita tokom trudnoće. To uključuje testove probira za spolno prenosive bolesti u ranoj trudnoći koji se ponavljaju pred kraj trudnoće ukoliko je potrebno. Važno je otkriti uzročnike spolno prenosivih bolesti kako bi se predvidjele i pravilno liječile moguće komplikacije i posljedice. Mikroorganizmi dolaze do amnionske šupljine i fetusa uzlaznim putem kroz vaginu i grlić maternice,  putem krvi, kroz posteljicu, iz abdominalne šupljine kroz jajovode ili prilikom invazivnih medicinskih postupaka. Najčešći mikroorganizmi koji se izoliraju iz amnionske tekućine nakon preuranjenog poroda jesu genitalne mikoplazme i Bacteroides spp. Ostali mikroorganizmi koji se povremeno nađu jesu Gardnerella vaginalis, Neisseria gonorrhoeae, Chlamydia trachomatis, Trichomonas vaginalis. Ipak, treba imati na umu kako su gonoreja i sifilis danas po učestalosti zamijenjene virusnim i hlamidijskim infekcijama. 

Upale mokraćnih kanala u trudnoći vrlo su česte. Može se raditi o asimptomatskoj bakteriuriji  kod koje trudnica ne osjeti  smetnje, ali nalaz urina ili urinokulture ukazuje na bakterijsku upalu. U takvim slučajevima liječenje se provodi antibioticima prema antibiogramu. Ako se ne prepoznaju i ne liječe, asimptomatske bakteriurije u 10-15% trudnica mogu dovesti do komplikacija kao što je pijelonefritis  i prijevremeni porod. Upravo zbog toga svakoj trudnici treba obaviti pregled urina, odnosno tokom trudnoće napraviti urinokulturu. Najčešći uzročnik uroinfekcije u trudnoći je Escherichia coli, potom enterobakterije i skupina B streptokoka . Urinokultura je zlatni standard za dijagnozu uroinfekcije u trudnoći, ali ukoliko to nije moguće učiniti, potrebno je dati antibiotik na kojega je osjetljiva E. coli.
Od antibiotika se za asimptomatsku bakteriuriju ili za cistitis obično koristi prva generacija cefalosporina, kao što je cefaleksin. 

BAKTERIJSKE I GLJIVIČNE VAGINALNE INFEKCIJE

Bakterijska vaginoza se smatra rizičnim faktorom za prijevremeni porod ili spontani pobačaj. Ona može upućivati i na postojanje drugih infekcija u trudnoći. Vodeći uzročnik bakterijske vaginoze jest bakterija Gardnerella vaginalis, a karakterizira je neugodan miris iscjetka “po ribi”. Liječenje ovisi o razdoblju trudnoće, a lijek izbora je metronidazol ili klindamicin u obliku vaginaleta ili tableta, osim u prvom tromjesečju trudnoće. Liječenje partnera u ovom slučaju nije obavezno. Za prevenciju ove infekcije preporučuje se održavanje higijene, pamučno donje rublje, presvlačenje mokrih kupaćih kostima i izbjegavanje dugih kupki.

Beta-hemolitički streptokok grupe B predstavlja vrlo raširenu bakteriju čije prisustvo u rodnici tokom poroda nije dobro. Naime, kod porođaja se prilikom prolaska dijete može inficirati i razviti upalu pluća, ili čak upalu moždanih ovojnica. Shodno tome se svim trudnicama između 35-37. nedjelje trudnoće preporuči uraditi bris radi otkrivanja prisutnosti navedenog streptokoka u rodnici. U slučaju pozitivnog nalaza daje se odgovarajuća terapija (penicillin, ampicilin) i profilaksa u porodu kako bi se pravovremeno izbjegle komplikacije.

Chlamydia trachomatis jest unutarćelijska bakterija koja se najčešće prenosi spolnim putem. Neliječena i neprepoznata hlamidijska infekcija može dovesti do zdjelične upalne bolesti, a posljedično i do hronične boli u zdjelici, vanmaternične trudnoće te neplodnosti. U samoj trudnoći, hlamidija može dovesti do spontanog pobačaja i prijevremenog poroda. Tokom samog poroda može doći do infekcije spojnice oka novorođenčeta, a isto tako novorođenče može razviti i upalu pluća. Kako je hlamidijska infekcija najčešće bez ikakvih simptoma nužno je učiniti bris vrata maternice te provesti liječenje (aztromicin) oba partnera ukoliko se izoluje.

Ureaplasma urealyticum je vrlo opasna u trudnoći jer može dovesti  do infekcije plodovih ovoja, te prijevremenog prsnuća vodenjaka i prijevremenog poroda. Ukoliko infekcija prodre kroz posteljicu, tada može dovesti do zastoja rasta djeteta, upale pluća ili meningitisa. Također je možemo izolirati brisom, a terapiju provodimo prema antibiogramu uz obavezno liječenje (azitromicin) oba partnera. Sigurni i zaštićeni odnosi te održavanje intimne higijene su načini prevencije infekcije ovom bakterijom.

Vaginalna gljivična infekcija se također učestalije javlja u trudnoći. Prate je tipični simptomi koji su isti kao i izvan trudnoće, a to su svrabež, peckanje i obilan sirast iscjedak bez mirisa. Liječe se protugljivičnim vaginaletama u kombinaciji sa probioticima. Ove infekcije u pravilu ne ugrožavaju trudnoću niti plod, ali su sklone ponavljanju. Za prevenciju ove infekcije vrijede slični savjeti kao kod bakterijske vaginoze, uz dodatak: izbjegavanje ugljikohidrata i učestalije konzumiranje oralnih i vaginalnih probiotika.

VIRUSNE I PARAZITARNE BOLESTI

Humani papiloma virus (HPV) u trudnoći neće utjecati na zdravlje vašeg djeteta, a nisu zabilježeni ni slučajevi prijenosa ovog virusa tokom poroda. HPV je najčešći uzročnik raka grlića maternice i prenosi se spolnim odnosima. Ukoliko je infekcija prisutna, a nema kliničke manifestacije, može se otkriti PAPA testom, a ukoliko ovaj virus ima kliničku manifestaciju npr. bradavice na spolnom području, postoji mogućnost da se njihov broj i veličina uvećaju u trudnoći. Trudnice se najčešće prate i liječenje odgađa nakon poroda, no svakako za ovakav postupak ne smije biti znakova invazije. Liječenje HPV-a je zapravo jačanje imuniteta kako ovaj virus ne bi uzrokovao kliničke manifestacije, a u slučaju kliničkih manifestacija liječenje je hirurško. Carskim rezom se dovršava porod kod žena kod kojih kliničke manifestacije stvaraju mehaničku prepreku u porođajnom kanalu.
Herpes simplex je spolno-prenosiv virusni uzročnik genitalnog herpesa. U 70% slučajeva genitalni je herpes uzrokovan Herpes simplex virusom tipa 2, a u manjem postotku Herpes simplex virusom tipa 1, koji uobičajeno izaziva pojavu herpesa na usnicama. Jednom ostvaren kontakt sa virusom znači da virus trajno ostaje u organizmu. Prva epizoda herpesa obično je najteža i manifestira se pojavom mnogobrojnih mjehurića i ranica na genitalnom području, dok kasnije ponovljene epizode obično nisu toliko bolne kao prva i traju kraće.

Obzirom da se radi o virusnoj bolesti, pojava recidiva je ovisna o samom imunološkom sistemuU samoj trudnoći najčešće nije riječ o primarnoj infekciji virusom herpesa, već o recidivu. Problem može nastati pri vaginalnom porodu, tj. prilikom prolaska djeteta kroz porođajni kanal. Naime, u slučaju prisutnosti mjehurića genitalnog herpesa, infekcija bi se mogla prenijeti na dijete. U tom slučaju trudnoća se savjetuje dovršiti carskim rezom.

Trichomonas vaginalis je parazit koji uzrokuje upalu rodnice, mokraćne cijevi i mjehura. Vodeći simptom infekcije Trichomonasom je iscjedak koji je žutozelen, pjenušav i neugodnog je mirisa. Infekcija se prenosi spolnim putem, a liječi se antibioticima (metronidazol), obavezno oba partnera. Izolira se analizom iscjetka ili PAPA testom. 

Liječiti i prevenirati 

Ukoliko postoje kliničke manifestacije bilo koje infekcije, jako ih je bitno prepoznati i liječiti na vrijeme. Ako planirate trudnoću, savjetuje se ginekološki pregled i eventualno liječenje infekcija prije trudnoće kako bi izbjegli brojne komplikacije koje mogu nastati tokom trudnoće i poroda. 
Bitno je raditi na prevenciji vaginalnih infekcija što se postiže održavanjem zdrave vaginalne mikroflore. Preporučuje se odgovorno spolno ponašanje, pravilne prehrambene navike, korištenje oralnih i vaginalnih probiotika te dobra intimna higijena.

Facebook komentari