Zašto se smanjujemo kako starimo

Svi smo svjesni gubitka vida, sluha i memorije kao znakova starenja, dok nešto što i nije tako primjetno je i smanjenje u visini. Ovo očigledno smanjivanje se događa radi nekoliko faktora povezanih sa kostima, mišićima, zglobovima i ostalom tkivu u tijelu. Dok je određena količina gubitka visine normalan dio starenja, značajno smanjenje može biti pokazatelj zatajene bolesti.

Razumijevanje šta se dešava s našim tijelom kako starimo je veoma bitno da bi poduzeli neke mjere koje se mogu negativno odraziti u starosti.

U ranim tridesetima, gubljenje mišića povezano sa godinama, poznato kao sarkopenija, može značiti da izgubite masu mišića u iznosu od 3 do 5 posto svake decenije. Smanjenje u sposobnosti održavanja ispravnog položaja vas može činiti pogrbljenim i skratiti pravu visinu.

Još jedan od razloga gubitka visine kako starimo je zdravlje kostiju. Kost je veoma kompleksno vezivno tkivo koje adaptira svoju veličinu i oblik kao odgovor na mehanička opterećenja. Ovo omogućava da se kosti prepravljaju tokom života.

U mlađim godinama, prolazimo kroz fazu rasta, što pohranjuje kosti tako brzo da se 90 posto maksimalne koštane mase dostiže u kasnim tinejdžerskim godinama. Ovaj rast se utvrđuje u srednjim dvadesetim godinama kada je koštana masa pri maksimumu.

Oko 35 do 40-te, počinjemo da gubimo više kostiju koje su se generisale. Vremenom, ovaj gubitak kostiju dovodi do stanja poznatog kao osteoporoza, koje je karakteristično po niskoj masi kostiju i povećanoj krhkoći (fragilnosti).

Locirani u kičmi i odgovorni za održavanje položaja, su vertebralni diskovi. Ovi jastuci se nalaze između vertebrae (pršljenova) i ponašaju se kao „upijači šoka“ , što čini leđa fleksibilnim.

Kada smo mladi, ovi diskovi, koji sadrže oko 80 posto vode, su jaki. Kako starimo, diskovi se postepeno stanjuju. Kao posljedica, prostor između vertebrae je smanjen. Sličan efekat se vidi u uglovima članaka kako starimo kada ligamenti počinju da se raspadaju.

Facebook komentari