Zašto su zadnjih par kilograma najteži za izgubiti

Redovno vježbate, unosite dovoljno proteina, minerala, te ste u kalorijskom deficitu i bližite se cilju koji ste zacrtali. Međutim, tad dolazi do preokreta, zadnjih par kilograma koji trebate izgubiti se ne skidaju. Odgovor leži u dinamičnoj vezi između težine i apetita (osjećaja gladi), i kako smo mi, kao ljudi, uvijek spremni nešto da pojedemo.

Kada smo pod nekom dijetom, postoje dva osnovna razloga zašto se gubljenje težine usporava vremenom. Prvi razlog je da se trošenje kalorija smanjuje sa gubljenjem težine. Ovaj „usporeni metabolizam“ se dešava zbog manjeg nivoa kalorija koje su potrebne za održavanje i pokrete tijela sa manjom težinom. Možemo čak i odrediti koliko se tačno troši kalorija prema težini. Naprimjer, žena u svojim 40-tima, koja je visoka 175 centimetara i teži 90 kilograma, bi trebala da smanji unos kcal od 3.200 na 2.270 na dan, da bi izgubila 15 kilograma u 6 mjeseci.

Drugi razlog zašto gubljenje kilograma zna biti progresivno teško je da je gubitak kilograma popraćen povećanim apetitom. Hormon leptin daje do znanja mozgu koliko je masti spremljeno u tijelu. Kada imamo veće količine, leptin povećava i smanjuje apetit. Međutim, kada gubimo tjelesne masnoće, ispuštanje leptina se iskazuje kroz povećanje apetita, što nas čini gladnijim nego inače.

Promjene u rasponu kalorija i uticaju spremljenih masti u tijelu na apetit stabilizuju težinu tijela dugoročno. Glad se pojavljuje kada stomak daje signale mozgu da je prazan.

Neprovjereni signali iz stomaka nas ostavljaju slabim za prejedanje. Ovo se dešava zbog kapaciteta stomaka da primi više kalorija širenjem. Sitost se polovično određuje mastima, ugljikohidratima i sadržaju proteina u jelu i ukupnoj količini.

Obično unosimo hranu koja ima veću gustoću kalorija, kao što je pica. Biološki, ovo se dešava jer ovakav tip hrane ima vrijedne resurse – sitost po kalorijama znači da možemo konzumirati više hrane. Zato smo skloni prejedanju visokokalorične hrane iz dva razloga : manje su sitije po kaloriji, te su ukusnije za jelo.

Vremenom, smanjeni obroci mogu biti teži za održavanje. Ovo nas čini manje otpornim na želju za ukusnijom hranom.

U konačnici, težina stane do tačke kada je ravnoteža između želje za hranom koju uključujemo u ishranu zadržana, i energije koju koristimo za fizičke aktivnosti.

Facebook komentari