Značaj individualnog pristupa u liječenju hipertenzije

Autor: Dr. Adnan Duraković, specijalista interne medicine, JU „ Dom zdravlja“ Zenica

Hipertenzija predstavlja hronično povišen arterijski pritisak iznad 140/90 mmHg (prema posljednim ESC/ESH smjernicama). Dijeli se na esencijalnu ili primarnu hipertenziju nepoznate etiologije i sekundarnu hipertenziju poznate etiologije (bubrežna bolest, primarni aldosteronizam, feohromocitom, koarktacija aorte i drugi poznati uzroci). Znatno veći postotak bolesnika boluje od esencijalne ili primarne arterijske hipertenzije, a taj je postotak u raznim centrima od 89 do 94 posto. Arterijska hipertenzija jedna je od glavnih opasnosti kardiovaskularnog obolijevanja i smrtnosti u razvijenim zemljama, a danas još izraženije u zemljama u razvoju. Arterijska hipertenzija je veliki faktor rizika u nastanku koronarne bolesti, moždanog udara, srčanog zatajenja i hronične bubrežne bolesti. Nažalost, gotovo 50% osoba sa hipertenzijom ne zna da ima povišen krvni pritisak, a pola onih koji za njega znaju ne poduzimaju ništa odnosno niti se liječe medikamentima niti mijenjaju štetne životne navike. 

Najčeće zahvaćeni organi

Najvažniju ulogu u kontroli arterijskog pritiska ima renin-angiotenzin sistem i simpatički nervni sistem. Hipertenzija je obično asimptomatska bolest sve dok se ne pojave komplikacije na ciljnim organima. Ukoliko osoba ima izrazito visok krvni pritisak, ako je to stanje dugotrajno ili se bolesnik ne liječi, mogu se ipak pojaviti simptomi poput glavobolje, zamaranja, mučnine, umora, povraćanja, nedostatka zraka i omaglice. Najčeće zahvaćeni organi u nekontrolisanoj hipertenziji su srce, mozak i bubrezi. Posljedice neprepoznate hipertenzije ili njeno neadekvatno liječenje umanjuju kvalitet života pojedinca, dovode do prerane smrti te snažno ekonomski opterećuju društvo. Prema rezultatima najrazvijenijih zemalja, manje od četvrtine liječenih hipertoničara ima normalne vrijednosti pritiska, a uspjeh je znatno slabiji u zemljama u razvoju.  Obzirom da je hipertenzija većinom asimptomatska bolest to u velikoj mjeri otežava njeno liječenje. Upravo zbog toga, prosječan pojedinac ne vidi smisao u njenom liječenju jer po njegovom shvatanju on i nije bolestan.

Želja za liječenjem 

Iz tog razloga u liječenju hipertenzije svakom pacijentu individualno pristupamo obzirom na njegovu zdravstvenu prosvijećenost, prateće komorbiditete i samu želju za liječenjem. U tom pogledu zajednički planiramo strategiju koja je najpovoljnija po njega. Samo zajedničkim pristupom, dobrom saradnjom ljekara i pacijenta, možemo postići zadovoljavajuće rezultate te se naći u onoj maloj četvrtini dobro kontroliranih liječenih hipertoničara. Liječenje hipertenzije uvijek počinjemo promjenom načina života. Smanjenje prekomjerne tjelesne mase je važan faktor u redukciji krvnog pritiska. Svim pacijentima treba savjetovati povećanje tjelesne aktivnosti te promjenu prehrambenih navika. Bolesnici bi se trebali najmanje tri puta sedmično po pola sata baviti tjelesnom aktivnošću poput plivanja, laganog trčanja i vožnje biciklom uz dijetu bogatu voćem, povrćem i sa smanjenim unosom zasićenih masti. Preporučuje se smanjen unos soli, prestanak konzumiranja cigareta i alkoholnog pića. U današnjem stresnom i ubrzanom načinu života, promjenu ovih navika smatram još više bitnom.

Zajednički trud

U onim slučajevima kada promjena načina života nije dovoljna za kontrolu krvnog pritiska, te u slučajevima sa prisutnim više faktora rizika, preporučuje se i farmakološka terapija. Obzirom na životnu dob, rasu i spol, prateće komorbiditete, poštujući pacijentove finansijske mogućnosti ljekar će pažljivo odabrati najpovoljniji lijek za svakog pacijenta ponaosob te dati uputstva o načinu primjene. Samo na ovaj način, zajedničkim trudom, možemo postići zadovoljavajuće rezultate. I na kraju, sačuvajmo naše srce, mozak, bubrege i krvne žile, mijenjajmo loše životne navike, živimo zdravim životom, budimo odgovorni prema sebi, a izbor antihipertenziva prepustimo ljekaru!

Facebook komentari