Značaj suplementacije željezom u dječijoj populaciji

Autor: Mr. sci. dr Orhana Grahić, specijalista pedijatrije

Nedostatak željeza jedan je od najčešćih deficita mikroelemenata u svijetu. Posebno je čest kod djece koja zbog rasta imaju i veće potrebe za željezom. Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije iz 2011. godine, u svijetu ima oko 300 miliona djece s anemijom, a najveći procenat od tog broja čini sideropenijska anemija (anemija zbog manjka željeza). Naročito rizične grupe su mala djeca, posebno ona niske porođajne težine, u prvim godinama života kada su rast i razvoj najintenzivniji i kada su moguće posljedice koje nedostatak željeza može ostaviti na motorički i mentalni razvoj. U idealnim uvjetima, potrebe za mikroelementima bi trebale biti u potpunosti zadovoljene adekvatnom ishranom, ali u većini slučajeva, posebno u nerazvijenim zemljama i zemljama u razvoju, stvarnost je daleko od toga.

Sideropenijska anemija

Željezo je organizmu potrebno za sintezu hemoglobina kao glavne gradivne komponente eritrocita za koju se veže kisik neophodan za funkciju svih ćelija u organizmu. Željezo u hemoglobinu čini čak 70 posto ukupnog željeza u tijelu. Željezo je neophodno i za normalnu funkciju i razvoj mozga, što je od posebnog značaja u periodu intenzivnog ranog rasta i razvoja. Djeca sa sideropenijskom anemijom u ranoj dobi mogu imati dugoročne neurorazvojne smetnje, koje mogu perzistirati dugo i nakon što se uvede terapija željezom. Osim toga, deficit željeza kod djece utiče i na slabiji imuni odgovor i usporen rast.

Preventivno djelovanje u svrhu sprečavanja nastanka nutritivne anemije je od ogromnog značaja, ne samo za svako dijete pojedinačno nego i za zdravstveni sistem i društvo u cjelini. Organizam novorođenčeta sadrži oko 0,5 grama željeza, a odrasli imaju u prosjeku pet grama. Željezo unosimo putem hrane te se resorbira duž čitavog probavnog sistema, a najviše u početnim dijelovima tankog crijeva. Apsorpcija željeza u crijevima je glavni regulatorni mehanizam za održavanje ravnoteže željeza u tijelu, pošto ne postoje fiziološki mehanizmi za njegovo izlučivanje. Mali dio željeza se gubi iz organizma ljuštenjem ćelija kože i probavnog trakta, a ostatak se reciklira.

Previše željeza u organizmu može napraviti smetnju, ali se to dešava u izuzetnim stanjima, naprimjer kod nekih bolesti kao što je hemohromatoza ili nekad kod prevelikog broja primljenih transfuzija. Veći unos željeza kod zdravog organizma, u slučaju adekvatne funkcije prenosnih mehanizama crijevne sluznice, uglavnom neće dovesti do trovanja, osim u ekstremnim situacijama. Iz hrane se ne resorbira svo prisutno željezo. Procjenjuje se da je u miješanom obroku bioraspoloživost željeza 14-18 posto, a za vegetarijansku prehranu ona je dosta niža (pet do 12 posto). Koliko će se željeza resorbirati, zavisi od sastava hrane i od oblika u kome se ona nalazi (dvovalentno ili trovalentno željezo) te od niza drugih faktora kao što su: sastojci hrane, enzimi probavnog trakta, popunjenost depoa željeza u organizmu. Jedan od najsnažnijih pozitivnih uticaja na apsorpciju željeza ima vitamin C ili askorbinska kiselina zbog svoje reducirajuće sposobnosti.
Pojedini sastojci hrane mogu ometati resorpciju željeza (npr. tanini iz čaja). Dnevne potrebe za željezom za svako dijete moraju biti individualno procijenjene, u ovisnosti od dobi djeteta, statusa i prehrambenih navika. Sve do puberteta, nema veće razlike u potrebama u odnosu na spol djeteta, a nakon uspostavljanja menstrualnog ciklusa kod djevojčica, potreban je nešto veći unos u toj dobi. Nedovoljan unos željeza u hrani može se nadoknaditi unosom u suplementima (npr. Feral Kid®)

Rizične grupe novorođenčadi

Fetus prima željezo preko posteljice iz majčine cirkulacije i glavne rezerve željeza se stvaraju unutar materice u posljednjem trimestru trudnoće. Terminsko novorođenče bi prema tome trebalo imati depoe željeza koji su, uz adekvatan dnevni unos putem majčinog mlijeka, dostatni za rast i razvoj u prvih nekoliko mjeseci života. Ali prijevremeno rođena djeca nisu uspjela unutar materice popuniti svoje rezerve. Deficit ukupnog željeza kod prijevremeno rođene djece je veći što su djeca ranije rođena i pogoršava ga brzi postnatalni rast i česta vađenja krvi (flebotomije) tokom boravka u jedinicama intenzivnog liječenja, pa je u njihovom slučaju dodatna suplementacija neophodna i preporučena. Neka stanja majke u trudnoći, poput anemija, hipertenzije ili gestacijskog dijabetesa, mogu uticati na stvaranje manjih zaliha željeza i kod preterminske i kod terminske novorođenčadi. Stoga Evropsko udruženje za pedijatrijsku gastroenterologiju, hepatologiju i nutriciju (ESPGHAN) preporučuje suplementaciju željezom za svu djecu porođajne težine manje od 2.500 grama, tokom prvih šest mjeseci života, u dozi jedan do dva mg/kg/dan, a za onu s porođajnom težinom manjom od 2.000 grama dva do tri mg/kg/dan.

Odgođeno klemovanje pupčanika jedan je od prirodnih načina da se osiguraju dodatne zalihe željeza i odgodi ili izbjegne potreba za transfuzijama kod izrazito prematurne djece. Procedura je preporučena za svu novorođenčad koja po porodu ne zahtijevaju neke hitne reanimacione postupke. Rizične grupe novorođenčadi koje zahtijevaju dodatnu suplementaciju željezom u prvim mjesecima su, osim prijevremeno rođene djece, i terminska djeca male porođajne težine, novorođenčad iz višeplodnih trudnoća te dojenčad koja se hrani isključivo kravljim mlijekom. Prema studijama, djeca koja bi dobila dodatne male doze preparata željeza u svrhu prevencije sideropenijske anemije imala su bolji hematološki status tokom prve godine života, kao i bolje rezultate na neurorazvojnim testovima. Nemodificirano kravlje mlijeko ne preporučuje se u ishrani dojenčadi do kraja prve godine života, a unos bi poslije trebalo ograničiti na maksimalno 500 ml dnevno. Većina djece koja u ishrani koristi više kravljeg mlijeka je u velikom riziku za sideropenijsku anemiju, budući da je bioraspoloživost željeza svega 10 posto, što je značajno manje u odnosu na majčino mlijeko.

Unos željeza

Pretpostavlja se da dojena djeca primaju dovoljno željeza iz majčinog mlijeka tokom prvih šest mjeseci, a dalje, ukoliko je ishrana adekvatna, dodatne potrebe se osiguravaju iz obroka krute hrane. Preporučeni dnevni unos terminskog novorođenčeta se procjenjuje na 0,27 mg/dan tokom prvih šest mjeseci, a u drugoj polovini prve godine oko 11 mg željeza dnevno. Majčino mlijeko sadrži 0,35 mg/L željeza i bioraspoloživost je velika te je veoma rijetko potrebna dodatna suplementacija u prvim mjesecima života.

Međutim, potrebe u drugoj polovini prve godine su značajno veće, a uvođenje dostatne količine obroka ostale hrane kod dojene djece zahtijeva vrijeme koje se može mjeriti i mjesecima i veoma često nije sinhronizirano s potrebama rasta i razvoja. Američka pedijatrijska akademija preporučuje dodatnu suplementaciju željezom dojenčadi na majčinom mlijeku od četvrtog mjeseca života u dozi jedan mg/kg/dan, sve dok unos u željeza u ostaloj hrani ne bude adekvatan preporučenim dnevnim potrebama.

Potrebe za željezom u dobi jedne do tri godine života, uzimajući u obzir prirodni gubitak željeza iz organizma ljuštenjem ćelija kože, probavnog i urinarnog trakta, te rastućim volumenom ukupne krvi u organizmu, tkivne mase i povećanja depoa, procjenjuju se na oko sedam mg/dan.

Učestalost manjka željeza i sideropenijske anemije u dobi malog djeteta je značajno pala u posljednjim decenijama, zahvaljujući prije svega obogaćivanju mliječnih formula i hrane za dojenčad te smanjenoj upotrebi nemodificiranog kravljeg mlijeka u prehrani dojenčadi, ali i dalje ostaje značajan zdravstveni problem.

Između svega rečenog, treba imati u vidu i veoma važan socio-ekonomski faktor u kontekstu kvaliteta namirnica dječijih obroka. Postotak djece s nutritivnom sideropenijskom anemijom je značajno viši u siromašnim sredinama i nerazvijenim zemljama, gdje dijetetske navike zavise od mogućnosti porodice i vrlo često su nedovoljne, ne samo u pogledu koncentracije željeza u obroku, nego i ostalih važnih elemenata.

Suplementacija u tim situacijama može donijeti samo benefit u poboljšanju zdravstvenog stanja stanovništva i od vitalnog je društvenog interesa. Pažljivo monitoriranje hematološkog statusa rizičnih populacija je od neprocjenjivog značaja, kao i pravovremeno preventivno djelovanje.

Rezultati studija su pokazali da su vrijednosti hemoglobina i feritina, kao najvažnijih biohemijskih parametara za anemije, značajno bolje kod djece koja su uzimala dodatne suplemente željeza, u odnosu na grupe koje su primale placebo te da je u istim grupama signifikantno niža incidenca anemije. Također, postoje indicije da deficit željeza, koji postoji i prije klinički manifestne anemije, značajno utiče na neurorazvoj te da je potrebno težiti da se otkrije što ranije.

Facebook komentari