Žučni kamenci (kolelitijaza)

AUTOR: Dr sc. med. Daniela Bevanda Glibo, specijalist interne medicine

Žučni kamenci su najčešća bolest žučnih putova koja relativno često pogađa opću populaciju. Postoji nekoliko čimbenika rizika koji pogoduju nastanku žučnih kamenaca. Neki od njih se ne mogu promijeniti, a neki mogu – pa na njih možemo pokušati utjecati. Uglavnom se povezuju sa starijom životnom dobi, ženskim spolom, debljinom, genetikom, zapadnjačkom prehranom, nedostatkom fizičke aktivnosti, uzimanjem nekih lijekova, ali i nekim bolestima – kao što su šećerna bolest, povišeni trigliceridi, ciroza jetre i neke vrste anemija. 

Žene češće obolijevaju od žučnih kamenaca nego muškarci. Ponekad se radi o reverzibilnom procesu i to u slučaju kada su konkrementi (kamenci) sačinjeni samo od kolesterola, bez kalcija. Gotovo 60 posto žena tijekom trudnoće razvije sitne konkremente koji se kasnije “otope”. 

Prema izgledu i kemijskoj strukturi, žučne kamence dijelimo u dvije osnovne skupine: 

  1. kolesterolski (oko 80 posto) – posljedica su taloženja kolesterola i 
  2. pigmentni kamenci (oko 20 posto) – izuzetno tvrdi kamenci građeni od bilirubina. 

Žučni mjehur može ispuniti jedan žučni kamenac ili može biti prepun manjih kamenaca. 

Bez obzira na vrstu, kamenci mogu biti veličine od 2 mm do 6 cm, a katkad i veći. Pokrene li se  neki od njih prema tankom crijevu, najčešće zaglavi u žučnom vodu i tada uzrokuje tegobe.

Simptomi bolesti

Gotovo 80 posto osoba koje imaju žučne kamence nemaju tegobe te mnogi, i do dvije godine nakon početka stvaranja kamenaca, nemaju nikakve simptome. Drugih 20 posto, već pola sata nakon obilnog i masnog obroka, mogu osjetiti bol u gornjem dijelu trbuha, imati mučninu i povraćanje. Žučni kamenci se najčešće otkriju slučajno, tijekom sistematskih pregleda ili rutinskih pretraga (kao što je ultrazvuk abdomena). To stanje nazivamo asimptomatska kolelitijaza, a u biti je najčešće riječ o solitarnim (pojedinačnim) kamencima smještenim u dnu žučnog mjehura, tako da ne zatvaraju protok žuči.

Najozbiljniji simptom kojeg stvaraju kamenci je žučna kolika. Ona se prezentira kao jaka, konstantna, mukla bol pod desnim rebrenim lukom. Bol se može karakteristično širiti pod desnu lopaticu. Do bolova dolazi kada se kamenci u žučnjaku pokrenu prilikom stezanja organa (potaknutih obilnijim masnim obrokom) te zaustave protok žuči na izlazu iz žučnjaka. 

Žuč koja ne cirkulira odlično je hranilište za bakterije, tako da se u narednim satima zbog nastale infekcije razvijaju i drugi simptomi, kao što su vrućica i povraćanje.

Dijagnosticiranje žučnih kamenaca

Laboratorijski testovi (kao što je broj bijelih krvnih stanica, enzimi jetre – amilaza i lipaza) mogu pomoći liječniku u dijagnosticiranju žučnih kamenaca, međutim, ultrazvuk je zlatni standard za dijagnozu. To je bezbolna, jednostavna i visoko osjetljiva pretraga kojom se dokazuju kamenci u žučnjaku. Liječenje ovisi o ozbiljnosti i učestalosti simptoma.

Pacijentima s kamencima u žučnom mjehuru, koji ne stvaraju smetnje i koji imaju promjer manji od 3 cm, preporučuje se kontrolno ultrazvučno praćenje te promjena načina prehrane, tj. žučna dijeta. Ne moraju uzimati lijekove niti se podvrgnuti kirurškom odstranjenju žučnjaka. Izuzetak čine oboljeli koji imaju veliki rizik od pojave raka žučnog mjehura ili komplikacija žučnih kamenaca i koji imaju polipe na žučnom mjehuru. Indikaciju za kirurški zahvat predstavlja žučni kamenac koji stvara tegobe i kliničke komplikacije, kao i prisutnost kamenaca u velikom žučnom vodu.

Terapijske mogućnosti

Promjena načina života i prehrane u kombinaciji s lijekovima, kao što je uporaba sredstava za otapanje žučnih kamenaca (ursodeoksikolna kiselina), mogu se preporučiti osobama koje imaju jednu simptomatsku epizodu. Ako simptomi postanu jaki ili se ponavljaju, preporučuje se kolecistektomija, tj. kirurško odstranjenje žučnjaka.

Preporučuje se da se osobe s utvrđenom dijagnozom žučnih kamenaca upute kirurgu ili gastroenterologu u roku od dva tjedna od početne prezentacije, bez obzira na težinu ili učestalost simptoma.

Kirurška terapija

Kolecistektomija je kirurška metoda kojom se odstranjuje žučnjak. Predstavlja jednu od najčešćih operacija u trbuhu. Žučnjak je važan organ, no bez njega se može živjeti. Odstranjenje žučnjaka najčešće ne dovodi do ozbiljnijih posljedica. Najčešće komplikacije su učestale masnije stolice, nadimanje nakon jela i podrigivanje. U većine ljudi blagog su karaktera te, uz prilagodbu načina prehrane, ne predstavljaju ozbiljniji problem.

Klasični kirurški pristup je otvorena incizija kože pod desnim rebarnim lukom koja se najčešće primjenjuje u hitnim, nejasnim stanjima. U današnje vrijeme najčešće se primjenjuje laparoskopska kolecistektomija. Žučnjaku se pristupa endoskopskim instrumentima kroz tri mala otvora na koži. Prednost endoskopske metode je u manjem oštećenju trbušne stijenke, bržem poslijeoperacijskom oporavku bolesnika i manje vidljivim ožiljcima. 

Nekirurška terapija

Kada žučni kamenci zadaju tegobe bolesniku, a on zbog poodmakle dobi ili ozbiljnih zdravstvenih problema ne može ići na operaciju, može se odrediti uzimanje lijekova ili razbijanje kamenaca. Oboljeli tada uzima pripravke žučnih kiselina za otapanje kamenaca. Ovakav način liječenja pomaže samo kod čistih kolesterolskih kamenaca (čiji promjer nije veći od 1,5 cm) pa se rjeđe primjenjuje.

Postoje dvije nekirurške opcije:

  1. Terapija žučnim kiselinama (ursodeoksikolna kiselina) 

Primjenjuje se u obliku tableta, koje mogu dovesti do topljenja isključivo kolesterolskih kamenaca. Dvije trećine pacijenata koji primjenjuju ovu vrstu terapije gube simptome bolesti unutar dva do tri mjeseca. Terapija je dugotrajna i katkad treba i nekoliko godina da dođe do potpunog nestanka kamenaca (što je u biti najveći nedostatak ove terapije). Po prestanku uzimanja terapije, u 50 posto pacijenata jave se novi kamenci unutar pet godina.

2. Ekstrakorporealna terapija udarnim valovima 

Ova metoda najširu primjenu ima u terapiji bubrežnih kamenaca, gdje je osnovna prednost da se razbijeni kamenac lako evakuira urinom. U žučnjaku je situacija drukčija. Po litotripsiji (razbijanju) kamenca, sitni fragmenti dijelom se mogu rastopiti pomoću ursodeoksikolne kiseline, no dijelovi kod kojih dominira kalcijska komponenta ostaju u lumenu. 

Prevencija nastanka kolelitijaze

U cilju prevencije ponovnog nastanka žučnih kamenaca, najčešće se savjetuje:

  1. Održavanje idealnog indeksa tjelesne mase
  2. Intenziviranje fizičke aktivnosti (najmanje 30 minuta tjelovježbe dnevno)
  3. Ako se planira redukcijska dijeta ili operativni zahvat, preporučuje se preventivno uzimati peroralnu terapiju ursodeoksikolnom kiselinom.

Facebook komentari